Iz telefonskog razgovora Miloša Popovića, šefa kabineta doskorašnje premijerke Srbije Ane Brnabić, i bivšeg direktora Građevinske direkcije Srbije Nebojše Šurlana, može se naslutiti da su ljudi iz vrha srpske vlasti bili uključeni u namještanje tendera za pojedine firme, bliske vladajućim strukturama, piše Radar.

Nakon snimke razgovora s ministrom finansija Sinišom Malim, Radar je došao u posjed još jednog telefonskog razgovora tadašnjeg direktora Građevinske uprave Srbije, sada već bivšeg v. d. generalnog direktora Infrastrukture željeznica Srbije Nebojše Šurlana, ovoga puta s Milošem Popovićem, šefom kabineta nedavne premijerke Ane Brnabić i još uvijek aktualnim predsjednikom Nadzornog odbora Politike AD. Iz njihova razgovora može se naslutiti da su ljudi s vrha srpske vlasti bili uključeni u namještanje natječaja za određene tvrtke, bliske vladajućim strukturama. U utorak prije slanja novog broja Radara u štampu, objavljeno je da je nakon pisanja ovog tjednika Šurlan podnio ostavku.

Tema razgovora bio je natječaj vrijedan oko 15 miliona eura, po svemu sudeći za izgradnju stanova za potrebe pripadnika sigurnosnih snaga, Vojske, MUP-a i BIA. Sve bi bilo u redu da se iz telefonskog razgovora Šurlana i Popovića ne nameće zaključak da su uvjeti tog natječaja stvoreni tako da posao dobije srpski ogranak turske građevinske tvrtke Tašjapi, koja je i ranije angažirana na državnim projektima, unatoč ne baš dobroj reputaciji, pogotovo što se tiče rokova i kvalitete gradnje.

Radar navodi da je možda presudno za ovaj posao bila činjenica da se turska tvrtka na natječaj javila kao dio konzorcija, u kojem je bio i Milenijum tim, jedna od lokalnih tvrtki koju vlast često angažira na državnim, infrastrukturnim projektima.

Konkretno, Popović je pozvao Šurlana da mu kaže da je prethodno razgovarao s premijerkom Brnabić, da je rok za prijave na natječaj prošao, da se nitko nije javio i da bi trebalo odlučiti hoće li se rok produžiti ili raspisati novi natječaj, s drugačijim uvjetima.

Šurlan: Pa znate što, prošao je (rok) za Kraljevo i već sam dao nalog mojima da puste odgovor ovom izvođaču… ali mislim da mu je odgovoreno da neće biti produženja.

Popović: A je l'… ko je to, jesu li se Turci na kraju javili, jer su rekli da će se javiti. Jer smo mi s njima dogovorili na sastanku, ovdje prije pet dana, kad je bio onaj njihov glavni Turčin (vjerovatno se misli na predsjednika turske kompanije Tašjapi Emrulaha Turanlija, s kojim je u ime Vlade Srbije tadašnja resorna ministrica Zorana Mihajlović 2018. potpisala okvirni sporazum, po kojem je ta firma angažirana za gradnju autoceste Beograd – Sarajevo, prim. Radar) iz Turske. Bili smo i premijerka i Zorana (Mihajlović) i ja, i oni su rekli da će se javiti.

Šurlan: …Meni niko ništa ne govori. Shvatate… Ja sam napravio normalan konkurs sada, zato što je prošli bio katastrofa. Mogu li među nama reći? Dakle mene je Zorana “peglala” toliko, prije dva dana, toliko da sam joj napisao da ću podnijeti ostavku. Na kraju je rekla – nemoj, otprilike neću to čuti. Dakle meni je više dosta svega. Niko mi ništa ne govori – na kraju sam ja kriv za sve. Shvatate? Dakle, više ne znam što da radim. Bio mi je Omar (Musabegović, do maja 2021. direktor srpskog ogranka Tašjapija, prim. Radar) ovdje sada. Bio mi je prije sat vremena. Kaže: „Znaš, ja nemam licence“. Pa rekoh, čovječe, gdje si ti… Bože? Prije tri sedmice smo objavili tender… Dakle, tender je otvoren. Prošli put je bio tako napravljen da nitko nije mogao sudjelovati. Avansne garancije na 15 milijuna eura, niko nije imao. Sada, imali smo upite malih tvrtki iz lokalne zajednice i imam osjećaj da će ljudi sudjelovati. Omar je bio da pita što da radi, ja mu kažem – javi se, daj ponudu. Kako da ti kažem… moje osobno mišljenje je da ćemo imati niže ponude, da njegovu nećemo ni gledati… Ne mogu ništa garantirati, to je neki moj osjećaj.

Popović: Da, da.

Šurlan: Ne znam zašto je bitno da se javi? Mislim da je kontraproduktivno, da se jave Turci, a ovi daju nižu cijenu.

Popović: Pa imaš znači ovaj put druge zahtjeve?

Šurlan: Pa imali smo upite nekih manjih firmi. Odgovorili smo, ne znam, na pedeset pitanja… Ima interesa, nije to da se nitko neće javiti… Ali vidi, meni kaže (vjerojatno Omar, prim. Radar) „Je l’ garantiraš da će netko dati ponudu?“ Rekoh, nemam pojma, valjda će dati. Dobra je priča, znaš. Mislim da ćemo imati.

Popović: Koga ovi zastupaju…

Šurlan: Pa Tašjapi. Imao je neka tri pitanja, nešto za licence…

Popović: Oni su htjeli produžiti rok?

Šurlan: Da, ali meni je glavno pitanje zašto Turci moraju dati? Što smo onda išli na tender?

Popović: Zato što smo mi mislili da se nitko neće javiti, kao što nije za Vranje…

Šurlan: A je l’ trebao netko reći – napravi takav da se samo Turci jave? Niko mi ništa ne kaže, shvatate?

Popović: Nije ni bila ideja. Nama je samo bilo (važno) osigurati da se neko javi, da ne bismo kasnili, znate i sami.

Šurlan: Evo, ovako, da ti kažem Miloše. Reci premijerki…

Popović: Pola ne čujem… mi smo mislili da ona (Zorana Mihajlović) drži sve pod kontrolom…

Šurlan: …Ako sutra ne budemo imali nijednu ponudu, ja ću podnijeti ostavku. Majke mi ti kažem.

Ovaj slučaj rješen je tako što je posao na kraju povjeren konzorcijumu dva preduzeća, Milenijum tima i Tašjapi, o čemu je svojevremeno pisao KRIK.

Ako je za ikoga u Srbiji zlatno doba, onda to važi za firmu Tašjapi. Za samo tri godine, od 2019. do 2021. njeni prihodi povećani su skoro sto puta, sa 134 miliona na 12,96 milijardi dinara, a neto dobit 54 puta, sa 52 miliona na 2,8 milijardi dinara. Prema posljednjim raspoloživim podacima, 2022. je firma završila sa prihodom od 7,3 milijarde i profitom od 1,3 milijarde dinara, tako da su njeni vlasnici samo u poslednje dvije godine inkasirali više od 35 miliona eura profita.

Ta firma je, uprkos brojnim skandalima prije toga, krajem 2019. dobila i 225 miliona eura vrijedan posao izgradnje 18 kilometara auto-puta od Sremske Rače do Kuzmina.