Kada je NATO osnovan 1949. godine, neprijatelj je bio na njegovoj istočnoj granici. Danas se čini da su se stvari zaokružile: 75. godišnjica alijanse zasjenjena je ruskim ratom protiv Ukrajine. 

Sa 75 svjećica na rođendanskoj torti, NATO je najstariji vojni savez demokratskih zemalja i trenutno jedini u svijetu. Članstvo je još uvijek atraktivna perspektiva. Osnovan 1949. godine sa 12 članica, danas savez ima još 20 članova. Finska i Švedska su se pridružile prošle godine, tražeći zaštitu od Rusije. Ukrajini i Gruziji je obećano članstvo u nekom narednom periodu, iz istog razloga.

Širenje NATO-a na istok počelo je prije 25 godina s bivšim članicama Varšavskog pakta, vojnog saveza zemalja istočnog bloka koji je raspao nakon pada komunizma. Poljska, Češka i Mađarska ušle su u NATO 1999. godine.

Tada je vladala atmosfera optimizma oko 50. godišnjice NATO-a. Činilo se da je Hladni rat dobijen. Rusija se smatrala partnerom. Moskva je 1997. godine ugovorom pristala da se neće protiviti širenju NATO-a na istok. Baltičke države, Slovačka, Slovenija, Bugarska i Rumunija pridružile su se 2004., Albanija i Hrvatska 2009, Crna Gora 2017. i Sjeverna Makedonija 2020. godine.

Rusija kritikuje širenje NATO-a na istok

Zatim, početkom 2000-ih, ruski predsjednik Vladimir Putin počeo je da kritikuje NATO zbog kretanja na istok. Putin je tvrdio da je u vrijeme ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. godine Sovjetskom Savezu obećano da se NATO neće širiti u bivšu sovjetsku sferu utjecaja. Međutim, to nikada nije napisano. Osnivački akt NATO-Rusija, koji je Moskva potpisala 1997. godine, ne sadrži takva uvjeravanja.

NATO je 2008. obećao Gruziji i Ukrajini da će u principu moći ući u NATO. To je bilo kada je Putin promjenio strategiju. Napao je Gruziju, dovodeći dijelove zemlje pod rusku kontrolu. Zatim, 2014. godine, anektirao je ukrajinsko poluostrvo Krim  i dao podršku separatistima u istočnoj Ukrajini. Nakon toga uslijedio je napad na cijelu Ukrajinu 2022. godine. Ali NATO i dalje drži otvorena vrata za pridruživanje više zemalja — uprkos tome, ili možda zbog toga?

Neizvjesnost o američkom vodstvu u budućnosti

NATO se sada nalazi u situaciji sličnoj onoj u kojoj je osnovan prije 75 godina, 4. aprila 1949. u Washingtonu DC, sa slobodnim Zapadom koji želi da se suprotstavi rastućoj prijetnji sa Istoka uz međusobnu vojnu pomoć — ispod štita američkog nuklearnog oružja. Sad se nalazimo u eri Hladni rat 2.0.

"Što se tiče situacije prijetnji i odgovora NATO-a, čini se da je sve kao i tada. Kolektivna odbrana je ponovo ključni zadatak. U to nema sumnje", kaže Matthias Dembinski iz Instituta za istraživanje mira iz Frankfurta (PRIF).

Međutim, dodaje da je, u poređenju sa 1949., ključna razlika u tome što postoji veliko nepovjerenje prema vodećoj zemlji NATO-a, Sjedinjenim Državama. Ako Donald Trump bude ponovo izabran za američkog predsjednika, formula za međusobnu pomoć koja je do sada korištena mogla bi zastarjeti.

"U najgorem hipotetičkom slučaju, zadatak koji bi tada pao na Europljane bio bi dvostruk", kaže Dembinski. "Naime, nadoknaditi i političku lidersku ulogu Sjedinjenih Država, i vojni doprinos koji su SAD do sada dale NATO-u. To je herkulovski zadatak. Daleko je od jasnog da li bi oni uspjeli."

Da li je NATO i dalje energičan sa 75 godina?

Aktuelni američki predsjednik Joe Biden opisao je član 5 Povelje NATO-a, klauzulu solidarnosti, kao "svetu obavezu". Klauzula kaže da se oružani napad na bilo kog pojedinačnog člana "smatra napadom na sve njih".

Na posljednjem samitu NATO-a, u julu 2023. godine, koji je održan u glavnom gradu Litvanije, Vilniusu, Biden je izjavio: „Danas naš savez ostaje bedem globalne sigurnosti i stabilnosti, kao što je bio više od sedam decenija. NATO je jači, energičniji i, da, ujedinjeniji nego ikada u svojoj historiji."

Prema Matthiasu Dembinskom, sukob s Rusijom i zadatak podrške Ukrajini trenutno zbližavaju alijansu. Sa 32 člana i njihovim ponekad suprotstavljenim interesima, alijansa nije uvijek u slavljeničkom raspoloženju.

"NATO pati od značajne inercije. A to takođe može predstavljati ponovljene egzistencijalne izazove za ovakav savez," kaže Dembinski. "Zanimljiva stvar u vezi NATO-a je zapravo činjenica da je do sada uspio preživjeti sve svoje krize - neke od njih ozbiljne. Do sada se NATO pokazao iznenađujuće prilagodljivim."

Vojni savez mjenja kurs

U intervjuu za DW, njemački ministar odbrane Boris Pistorius rekao je da je izazov sa kojim se NATO danas suočava da prebaci fokus sa međunarodnih operacija nazad na odbranu vlastite teritorije, koja je zanemarena - da se vrati svojim korijenima, i to brzo.

"U suštini mijenjamo kurs punom brzinom", rekao je Pistorius. "Prestajemo da idemo u pravcu međunarodnih kriznih misija, stranih misija. Moramo da preokrenemo potiskivanje i da se vratimo ka nacionalnoj odbrani i odbrani alijanse. Za to je potrebno vreme. Mi smo u procesu da to uradimo, i koliko vidim, biće dinamično."

Iako Ukrajina još nije članica, budućnost NATO-a zavisiće od ishoda ruskog rata protiv nje, kaže Džejmi Šej, bivši portparol NATO-a i direktor komunikacija. On smatra da je to pitanje kredibiliteta alijanse.

"Čak i ako Ukrajina uspije pobijediti Rusiju, u smislu oslobađanja svoje teritorije, Rusija će biti zlobna, osvetoljubiva", rekao je Shea. "Neće voljeti NATO. Tako da mislim da će, na nesreću NATO-a, Rusija biti primarna prijetnja zabrinutosti u godinama koje dolaze."