Milorad Krsmanović kazao je da su ujutro čuli pucnjavu iz susjednog sela Klisure i da je s komšijom Ratkom i bratom Aleksandrom krenuo u tom pravcu. Naveo je da je na njih otvorena vatra i da su se sakrili u sijeno, gdje mu je ispala puška koju nije mogao dohvatiti. Kazao je da su ih pozivali na predaju.

“Rekli smo da se predajemo i iskoristili smo momenat da pobjegnemo“, prisjetio se svjedok, dodajući da su uspjeli doći do zaklona u šumi.

On je kazao da u njegovom selu nije bilo vojnih položaja ni jedinica, te da niko nije otvarao vatru kad su napadnuti.

Ispričao je da je u Klisuri vidio zapaljene objekte i nekoliko mrtvih mještana.

“Marko Kusmuk je rekao da nema niko živ... Njegov sin Miloš bio je kod obora za stoku izrešetan po stomaku i preponama“, naveo je Krsmanović, dodajući da je Miloš bio osoba s posebnim potrebama.

Kazao je da je Marko govorio da je vidio kako mu je sina ubio Dževad Šišić.

Svjedok je rekao da su tijela drugih mještana bila izgorjela. Krsmanović je naveo da se sutradan sreo s roditeljima, a otac mu je bio ranjen. Naveo je da su poslije izvjesnog vremena u selu pronađene mrtve Božana i Stanojka Ičagić, majka i kćerka, koje su bile starije životne dobi.

U ovom predmetu optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmet Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanati i pripadnici Armije BiH, prenosi BIRN BiH.

Optužnica obuhvata zločine na područjima Foče, Višegrada i Čajniča od augusta 1992. do februara 1993. godine. Jedna od tačaka tereti Sejdića da je u svojstvu komandanta snaga Teritorijalne odbrane Višegrad naredio i učestvovao u napadu na sela Klisure, Bursići i Hadrovići u opštini Višegrad, u kojem je ubijeno osam srpskih civila, dok su neki ranjeni a neki uhapšeni.

Na pitanja Sejdićeve Odbrane, Krsmanović je potvrdio da su u selu držali straže i on je početkom 1992. dobio poluautomatsku pušku. On je braniteljici Jesenki Rešidović kazao da je komšija Ratko imao puškomitraljez, ali nije mogao zapucati kako bi signalizirao da su napadnuti.

On je kazao kako je čuo da je ranije dolazio Avdo s pismom od neke vojske koja ih je pozivala da se predaju.

Svjedokinja Rada Kojić kazala je da je živjela u Adrovićima s majkom i bavila se stokom, kada su napadnuti 8. avgusta.

“Trčala sam prema kući... Ja u baštu, zove me Alija Đedović. Poznavala sam ga, družili se... ‘Pucajte, eno Rade'“, prisjetila se svjedokinja.

Ona je kazala da se s majkom sakrila u žaru, odakle je vidjela kako iznose stvari iz njihove kuće. Navela je da je vidjela Seju, koji je imao kafanu u Rogatici.

“Njega su pitali: ‘Hoćemo li paliti?’ On je rekao: ‘Pali!'“, kazala je Kojić, navodeći da se s majkom do ponoći skrivala u žari.

Braniteljici Rešidović je rekla da je Đedovića prepoznala po glasu. Braniteljica je podsjetila da je u istrazi rekla da je, kada je došla po majku u kuću, uzela pušku i počela pucati kako bi bar malo uplašila vojnike. Svjedokinja je potvrdila da je tako bilo.

Ona je rekla da po njih u selo nije došla vojska, kao što se navodi u njenom iskazu iz istrage, već je prvo dozivao njen stric, a poslije su bila još dva čovjeka s njim.

Suđenje se nastavlja 7. maja.