Prije 31 godinu u Srebrenici je od nekoliko granata ispaljenih sa položaja Vojske RS u trenu ubijeno 74 Bošnjaka, a više od 100 ih je ranjeno.

Masakr se dogodio nekoliko dana prije nego je UN Srebrenicu proglasio "zaštićenom zonom", a do danas niko nije odgovarao za počinjeni zločin.

VJEROVALI U PRIMIRJE

Početkom aprila 1993. godine među stanovništvom Srebrenice se proširila vijest da je sklopljeno primirje i da uskoro dolaze trupe UN-a. Svi su bili opušteniji i slobodnije su se kretali ulicama. Djeca su se tih dana okupljala na školskom igralištu, gdje su bili organizovani nogometni turniri i svirala muzika.  

Tako su tog kobnog 12. aprila 1993. godine, dok je na tribinama sjedilo nekoliko stotina gledaoca, na samo igralište pale tri granate većeg kalibra. U trenu je poginulo više od 70 osoba, a više od stotinu ih je ranjeno. 

Ovaj masakr doživljava se kao primjer djece žrtava rata i etničkog čišćenja provedenog u Bosni. Zločin je uključen u optužnicu protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koju je Tribunal podigao 24. jula 1995.godine.  

Također, zločin je opisan i u knjizi današnjeg direktora Memorijalnog centra Potočari Emira Suljagića "Razglednica iz groba", koja je autorovo lično prisjećanje na opsadu i pad Srebrenice.