Razgovarala: MAJA RADEVIĆ

Torakalni hirurg dr. Alen Pilav izabran je za vršioca dužnosti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) u novembru prošle godine. Dugogodišnji je uposlenik KCUS-a, a bio je i jedan od kandidata na konkursu za generalnog direktora ove zdravstvene ustanove, koji još uvijek nije imenovan.

U razgovoru za Slobodnu Bosnu dr. Pilav otvoreno govori o stanju koje je zatekao na Kliničkom centru nakon što je preuzeo vršenje dužnosti generalnog direktora, radu bivšeg menadžmenta predvođenog Sebijom Izetbegović, rezultatima koje su on i njegov tim postigli u proteklih šest mjeseci, „aferi“ u vezi sa konkursom i imenovanjem dr. Ismeta Gavrankapetanovića na čelo KCUS-a...  

Prije skoro šest mjeseci preuzeli ste dužnost v.d. generalnog direktora KCUS-a. Kakvo ste stanje zatekli na Kliničkom centru, gdje su najveći problemi sa nedostatkom kadra, opreme...?

- Stanje koje sam zatekao po preuzimanju funkcije je bilo gore nego što sam očekivao. Na KCUS-u sam već skoro 32 godine, od toga 25 godina kao torakalni hirurg. Obavljajući svoj posao sam se i sam suočavao sa brojnim poteškoćama za koje smo morali iznalaziti rješenja, ali nisam mogao ni pretpostaviti da je situacija ovako dramatična. Na KCUS-u nema dovoljno kadra, ni medicinskog ni nemedicinskog. U ovom trenutku nam nedostaje najmanje oko 350 uposlenika, što bi bio minimalan broj za ovaj broj usluga i pacijenata.

Ništa bolju situaciju nismo zatekli ni po pitanju medicinske opreme, koja je zastarjela, a mnogi važni aparati nedostaju za pružanje svih potrebnih usluga pacijentima. Nisu postojali ugovori za održavanje skupocjene i sofisticirane opreme, pa smo na popravak kvarova, umjesto par sati, morali čekati i po mjesec dana i to uz povlačenje privatnih veza, jer dobavljači, bez potpisanog ugovora, nisu imali obavezu da brzo reaguju. Zatekli smo i potpuno neuređen sistem kontrole potrošnje lijekova i medicinskog potrošnog materijala, kao i slabo povezan sistem javnih nabavki.

Otvaranjem kapija i dozvoljavanjem posjeta smo poslali jasnu poruku da se KCUS otvara u svakom pogledu. Nema više uskraćivanja liječenja niti mobinga prema uposlenicima. Ljekare šaljemo na potrebne edukacije, a na KCUS smo vratili struku i stručne skupove. Ponovo ćemo potpisati ugovor sa sarajevskim Univerzitetom i napokon ponovo postati zvanična naučna baza medicinske grupacije Univerziteta u Sarajevu. Uspostavljamo saradnju sa drugim kliničkim centrima iz BiH i šire.

Iako smo zatekli alarmantno stanje uspjeli smo već riješiti određeni broj problema, a za ostale je proces u toku. U prva tri mjeseca ove godine imamo povećanje broja pružanja zdravstvenih usluga na svim klinikama od 18 do 33%. Nabavili smo uređaje koji su bili prioritet i nastavljamo s daljnjim nabavkama, kako bismo proširili i poboljšali načine liječenja. Primamo nedostajući kadar, kako specijalizante tako i specijaliste, ali i nemedicinsko osoblje. Uvodimo informacione sisteme koji omogućavaju efikasnije i brže obavljanje posla. Uspostavili smo odlične odnose s nadležnim ministarstvima i zavodima, što nam svima olakšava posao i omogućava brže dobijanje neophodnih saglasnosti.

CIJENU „UŠTEDA“ PLAĆALI SU PACIJENTI

Bivša uprava KCUS-a i vaša prethodnica dr. Sebija Izetbegović često su se u javnosti znali pohvaliti milionskim uštedama, zanavljanjem opreme, ukidanjem listi čekanja... Prema onome što ste vi zatekli, koliko realnost odgovara takvim navodima?

- Ranije sam već rekao da je KCUS bolnica, a ne štedionica. Neodgovorno je hvaliti se uštedama u instituciji kojoj nedostaju osnovni uređaji neophodni za liječenje pacijenata i u kojima su pacijenti sami morali kupovati lijekove i mnoge druge stvari potrebne za liječenje. Prethodni menadžment je uštedio 33 miliona KM tako što nisu nabavljali adekvatne količine lijekova i opreme. Uštede su ostvarili i time što nisu zaposlili nove ljude nakon što su stari napuštali KCUS, a za koje su dobijali novac od zavoda. KCUS nije imao ništa od tih ušteda, osim što se uprava time hvalila. Cijenu tih ušteda su plaćali pacijenti koji su ispaštali zbog nedostatka medicinskog kadra, nedostajućih lijekova i medicinskih pomagala, ali i zbog dužeg čekanja na preglede zbog nedovoljnog broja aparata. To je jednostavno neoprostivo.

Osim toga, problem je što su medicina i medicinska nauka godinama bile gurnute u drugi plan. Uprava ljekarima nije odobravala odlazak na edukacije, tako da je realizirano samo 10% od planiranih edukacija. Nije bilo specijalizacija mladim ljekarima, pa smo došli u situaciju da nam nedostaje veliki broj stručnjaka. Ukratko rečeno, ugled KCUS-a je bio narušen, uprava se više bavila politikom, uštedama i kontrolisanjem uposlenika nego brigom za liječenje pacijenata. To se negativno odrazilo i na međuljudske odnose, a posredno i na pacijente i kvalitet pružanja usluga.

Nedavno su se onkološki pacijenti javno požalili kako na nalaze biopsije čekaju i po mjesec dana jer nema dovoljno patologa, periodično se javljaju i problemi sa nedostatkom citostatika i nekih drugih lijekova... Može li se to nekako prevazići i na koji način?

- Problem čekanja na nalaze patološko-citoloških analiza nije problem samo KCUS-a već je to problem u cijeloj BiH, pa i šire. Razlog za to je nedostatak stručnog kadra. Na KCUS-u umjesto 18 patologa, predviđenih sistematizacijom, imamo samo osam. Na nedavno raspisanom konkursu za četiri pozicije za specijaliste patologije niko se nije prijavio. Tome je doprinijela loša kadrovska politika koja je otjerala brojne stručne ljude, a nisu raspisivali specijalizacije iz patologije. Dok ne ojačamo kadar, period čekanja na nalaze pokušavamo skratiti i prekovremenim radom ove službe, što smo postigli u dogovoru s uposlenicima Ovim putem se još jednom zahvaljujem ljekarima i tehničarima, koji daju sve od sebe da pomognu pacijentima, kao i v.d. direktorici Dijagnostičke discipline prof. dr Sabini Prevljak. Uporedo s tim dogovaramo saradnju po tom pitanju s Medicinskim fakultetom i još nekim zdravstvenim ustanovama, uz pomoć Ministarstva zdravstva KS i neupitnu podršku ministra dr. Enisa Hasanovića.

MNOGI SU OTIŠLI ZBOG MOBINGA, NEKE SMO USPJELI VRATITI

Kada ste preuzeli dužnost v.d. direktora najavili ste, između ostalog, da ćete pokušati vratiti brojne ljekare specijaliste koji su napustili KCUS posljednjih godina. Jeste li do sada barem djelimično uspjeli u tome?

- Mnogi kadrovi su napustili KCUS u prethodnih desetak godina. Neki od njih su otišli u potrazi za boljim prilikama, većom platom ili iz želje za promjenom i sve je to razumljivo i opravdano. Međutim, ono što se nije smjelo dozvoliti je da KCUS napuštaju zbog mobinga i neprofesionalnog ponašanja uprave prema njima. Kada sam govorio o vraćanju kadrova koji su napustili KCUS, prvenstveno sam mislio na te ljude, ali i na sve ostale čiji povratak bi doprinio boljem funkcionisanju KCUS-a.

Do sada smo uspjeli vratiti nekolicinu ljekara, a pregovaramo sa još nekima. Važno je napomenuti da je svako od tih zaposlenja išlo preko konkursa i da nisu imali prednost u odnosu na druge kandidate. Nedavno smo imali konkurs za prijem 49 specijalista, na kojem smo uspjeli zaposliti 20 ljekara specijalista. U narednih par dana ćemo ponoviti taj konkurs za nepopunjeni kadar. Vjerujemo da će promijenjen način upravljanja vratiti one koji su otišli, kao i privući nove ljekare na KCUS.

Građani često znaju reći da se zbog neadekvatne usluge u javnim zdravstvenim ustanovama, listi čekanja na preglede i slično, moraju liječiti privatno. Čini se da privatne poliklinike, barem kada je riječ o Kantonu Sarajevo, nikada nisu imale više posla, otvaraju se i privatne bolnice... Koliko sve to na neki način urušava javno zdravstvo, posebno kada govorimo o ljekarima-specijalistima koji često prelaze u privatni sektor zbog većih plaća i boljih uslova rada? Postoji li rješenje kako izbalansirati taj javni i privatni sektor i vratiti povjerenje građana prvenstveno u javni zdravstveni sistem?

- U vašem pitanju ste rekli praktično i odgovor. Ljudi odlaze u potrazi za boljim platama i uslovima, većom sigurnošću i boljim životom, a kod nas na to možemo dodati i radi loše politike i deintelektualizacije društva. Da bismo zadržali radnike moramo raditi na svemu tome paralelno. Prvo moramo povećati plate zdravstvenim radnicima, poboljšati uslove rada, zanoviti opremu, omogućiti im stručno usavršavanje i dati im sigurnost i autonomiju. Od kada sam došao na ovo mjesto, pobrinuo sam se da se ispoštuju sva prava radnika u pogledu ostvarenih prekovremenih sati, uslova rada, podržavanja edukacija, dozvoljavanja dopunskog rada i slično, što ranije nije bio slučaj. Privatnici će uvijek biti tu i njih smatramo zdravom konkurencijom, a uključeni su i u zdravstveni sistem u situacijama kada javne institucije ne mogu na vrijeme pružiti sve usluge pacijentima. Isto kao što će KCUS ostati kao jedino mjesto za zbrinjavanje svih pacijenata, a posebno kada se radi o kompleksnim slučajevima. Vjerovatno će jedan broj zaposlenika preći u privatni sektor, ali isto tako mi sad već imamo nekoliko ljekara koji su na KCUS došli iz privatnih klinika.

Bili ste jedan od kandidata na konkursu za generalnog direktora KCUS-a, koji još uvijek nije imenovan. Poznato je da federalni ministar zdravstva Nediljko Rimac nije dao saglasnost za imenovanje dr. Ismeta Gavrankapetanovića, koji je bio prvorangirani kandidat na spomenutom konkursu. Kako vi gledate na cijelu tu situaciju i eventualno rješenje tog procesa?

- Već par mjeseci sam vršilac dužnosti generalnog direktor a KCUS-a i svoj posao obavljam u punom kapacitetu, sa svim pravima i ovlastima koje bih imao kao generalni direktor. Smatram da je to važno napomenuti zbog građana, da ne misle da se na KCUS-u radi polovično. Imam izvanrednu saradnju s predsjednikom Privremenog Upravnog odbora, prof. dr. Benjaminom Kulovcem i ostalim članovima PUO. Iako smo i članovi PUO i ja izabrani na određeni period mi redovno i u potpunosti obavljamo sve poslove neophodne za funkcioniranje ove institucije.

Po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti UO bira generalnog direktora uz prethodnu saglasnost Federalnog ministarstva zdravstva. U javnosti je objavljeno mnogo informacija vezano za to imenovanje, možda čak i previše. Ne bi bilo ni profesionalno ni kolegijalno da iskorištavam ovu poziciju i da na bilo koji način komentarišem proces imenovanja. Od preuzimanja funkcije radim na tome da se odmaknemo od prakse uvlačenja KCUS-a u političke priče i sukobe, koje nam ranije nisu ništa dobro donijele. Nemam ništa sa izborom generalnog direktora, osim što sam drugorangirani kandidat na konkursu. PUO će donijeti odluku koju ćemo svi morati poštovati, bez obzira da li nam se sviđa ili ne. Jedino ću reći da smatram da bi se taj proces trebao što prije okončati jer se na ovaj način nanosi šteta ugledu KCUS-a.

NE MORA NUŽNO BITI LOŠE DA STRANKE BIRAJU KADROVE

Jeste li razgovarali sa dr. Gavrankapetanovićem, šta vam je rekao?

- Ismet i ja smo kolege i dugogodišnji prijatelji, čak i komšije sa Bistrika. Čuli smo se i viđali i ranije, nevezano za posao koji obavljamo, a sada se viđamo i na osnovu funkcija koje obavljamo.

U cijelu priču oko imenovanja direktora KCUS-a umiješala se i Vlada Federacije, predsjednik NiP-a Elmedin Konaković je čak podnio i krivičnu prijavu protiv ministra Rimca... Kakva je to uopće poruka, treba li politika u tolikoj mjeri biti involvirana u zdravstveni sistem, posebno imenovanja menadžera u zdravstvu?

- Kod nas je ustaljena praksa da političke stranke dobiju određene funkcije i imenuju svoje ljude na te funkcije. S jedne strane to ima smisla jer je ta stranka dobila glasove na osnovu svog programa i traži ljude koji će voditi javne institucije u skladu s tim programom. To ne mora biti nužno loše, ako ta stranka izabere stručne i kompetentne ljude, a ne samo podobne. To je sistem koji bi se trebao načelno mijenjati, a dok se to ne desi trebamo gledati da izvučemo maksimum iz toga. Ovaj konkurs za generalnog direktora KCUS-a je atipičan jer imamo četiri kandidata, za razliku od ranijih izbora kada smo imali samo po jednog kandidata, za kojeg se zna da mu je to mjesto obećano. To dovoljno govori o određenoj demokratizaciji procesa izbora kadrova.

Ukoliko eventualno dođe do raspisivanja novog konkursa, hoćete li se ponovo prijaviti?

- U slučaju da se konkurs ponovi, o tome da li ću se prijaviti ili ne ću odluku donijeti zajedno sa porodicom, jer svi oni osjete ovu funkciju na svojoj koži. Mada, ne postoji zakonit način za poništavanje konkursa. Šta god da se desi ja ću nastaviti da radim najbolje što mogu da pacijentima omogućimo efikasno i savremeno liječenje uz sva medicinska dostignuća, kao i da pomognem da KCUS vratimo tamo gdje mu je mjesto i da ponovo bude najbolja bolnica ne samo u državi, već i šire.

"Nisu ovo stranački izbori, neumjesno je da članovi UO javno iznose lične komentare i preferencije"

Zanimljivo je da pojedini članovi SDP-a, stranke čiji ste vi bili kandidat, otvoreno podržavaju Gavrankapetanovića, poput dr. Dragana Stevanovića koji je i član Privremenog upravnog odbora KCUS-a. Šta mislite o tome?

- Već duže od 20 godina sam član SDP-a i smatram da je to moja privatna stvar, koja nije povezana s poslom kojim se bavim. Doduše, zbog stranačke pripadnosti sam imao određenih problema s prethodnom upravom, ali za ovih par mjeseci na funkciji, mogu vam garantovati da nikoga nisam ni hvalio ni kudio zbog pripadnosti bilo kojoj stranci, već samo na osnovu stručnosti. Stranačka ili bilo koja druga pripadnost nemaju šta da traže u krugu KCUS-a.

Ja nisam kandidat SDP-a za ovu funkciju, već sam se na konkurs za generalnog direktora prijavio jer želim nešto dobro uraditi za ljude i instituciju u kojoj radim preko 30 godina. Nisam pri tome razmišljao o tome koja stranka je „dobila“ to mjesto, jer da sam mislio o tome ne bih se ni prijavio pošto je u medijima više puta ponovljeno da je ova pozicija „pripala“ NiP-u.

Svako od nas ima pravo i svoje razloge zbog kojih podržava određenog kandidata. Nisu ovo stranački izbori pa da svako podržava kandidata iz svoje stranke. Neki ljudi iz SDP-a podržavaju Gavrankapetanovića, neki ljudi iz NiP-a podržavaju mene, moje je mišljenje da je to demokratija u izvornom obliku i mogućnost slobodnog mišljenja i zauzimanja stavova. Da Dragan kao član SDP-a otvoreno i glasno podržava dr. Gavrankapetanovića to ne bi bilo sporno, ali je neumjesno da jedan član Privremenog upravnog odbora KCUS-a javno iznosi lične komentare i preferencije. Moje je mišljenje da bi članovi upravnih odbora i drugi funkcioneri trebali pokazati nepristranost i profesionalizam.