Zadnji događaji na Bliskom istoku uzbunili su međunarodnu zajednicu. Iran je napad od 1. aprila na konzulat u Damasku shvatio kao udar na vlastitu teritoriju i narušavanje svog suvereniteta.

Ova kretanja u geopolitičkom scenariju mogu se osjetiti u geografski udaljenim regijama poput Latinske Amerike. Da bismo protumačili ovaj novi scenario, moramo razumjeti kako je Iran trenutno pozicioniran u ovoj regiji.

Njegov pristup regionu fokusira se na stvaranje veza sa državama koje mogu biti ideološki simpatizeri. To pokazuje odnos sa Kubom od kraja prvog Zalivskog rata, blizak odnos sa Venecuelom, bliskost sa Ortegom u Nikaragvi i sa Bolivijom od mandata Eva Moralesa.

Iran je vidio pomake ulijevo u Latinskoj Americi kao priliku za stjecanje novih trgovinskih partnera, povećanje svog utjecaja u regiji i stvaranje sve važnijeg prostora u dvorištu Sjedinjenih Država.

Aktuelni iranski ministar odbrane, Mohammad Reza Ashtiani, istakao je da "južnoameričke zemlje imaju posebno mjesto u iranskoj vanjskoj i odbrambenoj politici jer se nalaze u vrlo osjetljivom području."

U tom smislu možemo izdvojiti dvije ključne zemlje: Boliviju i Venecuelu.

Bolivija, Argentina i trojna granica

Bolivija predstavlja najveći uspjeh u iranskoj vanjskoj politici u Latinskoj Americi. Diplomatski odnosi ove dvije države datiraju još od 2007. godine. Uz manje od dvadeset godina prijateljstva, u julu 2023. godine potpisali su memorandum o bilateralnoj sigurnosti i odbrambenoj saradnji koji može predstavljati prijetnju stabilnosti u region iz američke perspektive.

Sporazum ima za cilj da pomogne Boliviji u njenoj borbi protiv trgovine drogom i podrži državu u nadgledanju njenih granica. Pakt uključuje prodaju materijala i obuku vojnog osoblja. Međutim, detalji sporazuma nisu objavljeni jer su zaštićeni klauzulom o povjerljivosti.

Bolivijski ministar odbrane Edmundo Novillo opisao je Iran kao naučni, tehnološki, sigurnosni i odbrambeni primjer "za nacije koje žele da budu slobodne", uprkos međunarodnim sankcijama na snazi.

Ugovor predstavlja koristi za obje strane. Bolivija će dobiti oružje, poboljšati svoje sposobnosti sajber operacija i obučiti vojno osoblje. Sa svoje strane, Iran bi imao pristup prirodnim resursima Bolivije, među kojima se ističu litijum i gas. Takođe bi se nalazio na strateškoj poziciji u srcu Južne Amerike, gdje njegov zastupnik, Hezbolah, ima aktivnosti na trojnoj granici (Argentina, Brazil i Paragvaj) i odnose sa različitim grupama koji djeluju u regionu, navodi izvještaj Wilson centra.

U istom izvještaju se ističe da je područje trostruke granice decenijama centar aktivnosti Irana i Hezbolaha u Latinskoj Americi, koristeći prednosti velike libanonske i šiitske zajednice u dijaspori. Prema pokojnom argentinskom specijalnom tužiocu Albertu Nismanu, Hezbolah je uspostavio svoje prisustvo u Latinskoj Americi sredinom 1980-ih, počevši od područja Trostruke granice.

Dva dana prije iranskog napada na Izrael, Federalna kasaciona komora Argentine, najviši krivični sud u zemlji, osudila je Iran za napade pretrpljene u Argentini 1992. godine na izraelsku ambasadu u Buenos Airesu i 1994. na Udruženje izraelskih uzajamnih Argentina (AMIA). Ova presuda želi dokazati da su napadi, koje je izvela grupa Hezbolah, počinjeni na zahtjev vlade Irana.

Brazil i Operacija Trapiche

U novembru 2023., brazilska federalna policija u saradnji s Mossadom i FBI-om izvela je operaciju Trapiche, koja je omogućila hapšenje trojice brazilskih državljana. Međunarodni nalog za hapšenje takođe je raspisan za Mohamadom Kirom Abdulmajidom (Sirijcem) i Haissamom Houssimom Diabom (Libanonac), optuženima za regrutaciju za Hezbolah u Brazilu.

Operacija Trapiche izvedena je u okviru borbe protiv šverca elektronskih cigareta na trojnoj granici. Dobit od ove lažne trgovine bila je namijenjena finansiranju nezakonitih aktivnosti Komponente trgovinskih poslova Hezbolahove Organizacije za vanjsku sigurnost.

Nakon događaja na Bliskom istoku u posljednje dvije sedmice i potpune podrške Argentine Izraelu, argentinska ministrica sigurnosti Patricia Bullrich pokazala je zabrinutost za sigurnost na granici s Bolivijom i osudila prisustvo u ovoj zemlji 700 iranskih pripadnika jedinice Kuds, divizije Islamske revolucionarne garde.
Bullrich smatra da bi Argentina mogla biti predmet odmazde Irana. Uzroci ovog straha uključuju nedavnu presudu kojom se Iran osuđuje kao terorističku državu i najavu predsjednika Javiera Mileija o odluci da se argentinska ambasada premjesti iz Tel Aviva u Jerusalem. Ne zaboravljajući i kupovinu 26 supersoničnih aviona F16 od Danske, kao i zahtjev NATO-u da se Argentina doda kao “globalni partner organizacije”.

Bilateralni odnosi Venecuele i Irana ojačani su nizom sporazuma koji su implementirani posljednjih godina kao odgovor na ekonomske sankcije s kojima se obje države suočavaju.

Tokom posjete iranskog predsjednika Ebrahima Raisija Karakasu u junu 2023. godine, potpisano je 25 ekonomskih sporazuma u vrijednosti od približno 3 milijarde dolara. Detalji nisu otkriveni.

Godinu dana ranije, u junu 2022. godine, uspostavljen je sporazum o saradnji za narednih 20 godina koji pokriva sektore nauke, tehnologije, poljoprivrede, nafte i gasa, petrohemije, turizma i kulture.

Iste godine Iran je potpisao ugovor za 110 miliona eura za popravku i reaktivaciju rafinerije El Palito, koja se nalazi u državi Carabobo i čija proizvodnja iznosi 146.000 barela dnevno. Stoga, uprkos oštrim ekonomskim sankcijama, pokretanje “offshore rafinerija” povećava ovisnost Venecuele (također pod ekonomskim sankcijama) o iranskoj sirovoj nafti i ekspertizi za naftu.

Što se tiče sektora naoružanja, dok je bio na potpisivanju memoranduma o saradnji sa Bolivijom, na obalu Venecuele stigao je iranski teretnjak koji je navodno iznajmljen da isporučuje vozila režimu Madura.

Nekoliko dana kasnije, iranski brzi borbeni brodovi i protubrodske rakete prikazani su na proslavama stogodišnjice venecuelanske mornarice. Ovim je Iran omogućio Venecueli da postane prva latinoamerička zemlja koja ima ovu tehnologiju.

Dok je međunarodna zajednica na oprezu zbog situacije na Bliskom istoku, Iran, se u regionu sve više širi kroz saveze sa onim državama gdje nije poželjan utjecaj Sjedinjenih Država.