Žrtvama i svjedocima, bez obzira o kojem krivičnom djelu se radi, potrebne su psihološka, emotivna, administrativna, pravna, kao i socijalna podrška, pokazala je procjena kapaciteta za podršku svjedocima u pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini.

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini danas je u Sarajevu predstavila rezultate procjene provedene u saradnji sa odjeljenjima za podršku svjedocima Suda BiH i Tužilaštva BiH, u okviru projekta Misije "Praćenje rada na predmetima ratnih zločina“ koji finansira Evropska unija.

Konferencija na kojoj su predstavljeni rezultati okupila je predstavnike pravosudnih institucija iz cijele Bosne i Hercegovine, odjela za podršku svjedocima, predstavnike organizacija civilnog društva koji se bave pružanjem psihosocijalne podrške svjedocima/žrtvama, kao i predstavnike međunarodnih organizacija.

Ambasador Brajan Ageler, šef Misije OSCE-a u BiH, rekao je da je ova procjena prva takve vrste u BiH i osmišljena da pruži sveobuhvatnu procjenu podrške koja se pruža ugroženim svjedocima i žrtvama u krivičnim postupcima, posebno onima koji su uključeni u predmete ratnih zločina.

"Preživjeli se i dalje suočavaju sa izazovima, tri decenije nakon sukoba što uključuje i priznavanje njihovog statusa kao žrtve i pristup psihološkoj podršci i dobivanju odštete“, rekao je Ageler.

Istakao je da ključni problemi uključuju spore krivične postupke koji utiču na žrtve i svjedoke, rizik od ponovne traumatizacije i neadekvatnu podršku žrtvama zločina. Dodao je da stoga pravosudni sistem ima obavezu pružiti neophodne mehanizme podrške prilikom učešća žrtava i svjedoka u sudskim procesima.

"Misija OSCE-a u BiH nastaviće podržavati pravosudne aktere širom BiH u njihovim naporima da podrže vladavinu prava uz zaštitu osnovnih ljudskih prava i dostojanstva svih svjedoka i žrtava“, kazao je on.

Alma Taso Deljković, rukovodilac Odjeljenja za podršku svjedocima Suda BiH rekla je da je cilj bio identifikovati ključne potrebe koje imaju svjedoci i žrtve u krivičnim procesima u BiH, kako bi osigurali da njihova svjedočenja i ono što žele da kažu u krivičnim procesima ne izaziva dodatnu patnju i ne utiče na psihičko stanje i mentalno zdravlje.

Istakla je da zaposleni psiholozi i socijalni radnici u odjeljenjima za podršku svjedocima u sudovima i tužilaštvima imaju izuzetan značaj u ovom procesu.

"Međutim, ono što je potrebno i dalje raditi jeste unapređivati njihov rad i uskladiti sa potrebama koje svjedoci i žrtve imaju, ne samo u predmetima ratnih zločina, nego i u svim drugim krivičnim predmetima gdje je ta podrška i pomoć potrebna“, kazala je ona.

Istakla je sa svi sudovi i tužilaštva ne posjeduju odjeljenje ili saradnike za podršku svjedocima.

"Jako je bitno naglasiti činjenicu da su oni sa stanovišta pravosuđa potrebni u smislu psihološke podrške tim ljudima od samog početka, od prijave krivičnog djela kroz istražnu fazu, svjedočenje, pa i poslije. To je ono što je najvažnije, naglasiti da ta psihološka, emotivna, administrativna i logistička podrška koja treba da se pruža i koju treba svjedok, žrtva da ima od samog početka treba da bude kontinuirana i svi akteri koji su u tom procesu treba da budu uvezani i da zajedničkim naporima pruže i omoguće tim ljudima i osnaže ih da bolje i sigurnije prođu taj proces“, kazala je Taso Deljković.