U Sarajevu je u ponedjeljak u 73. godini preminula Halida Bojadži, pripadnica Armije Republike Bosne i Hercegovine, kojoj su 1992. godine dva sina ubijena granatom ispaljenom sa položaja agresorske Vojske Republike Srpske (VRS) na sarajevsko naselje Sedrenik, javlja Anadolu.

Od Halide Bojadži oprostili su se brojni prijatelji, komšije i poznanici putem društvenih mreža.

Ekipa Anadolu 9. juna prošle godina pratila je obilježavanje 31. godišnjice tragične pogibije četvoro sarajevskih civila, među kojima troje djece, ubijenih granatom ispaljenom sa položaja VRS-a.

Tog kobnog 9. juna 1992. godine u ulici Sedrenik, u dvorištu kuće porodice Bojadži, ubijena su tri člana porodice Bojadži, troje djece, Mirza Bojadži (12 godina) i Fehim Bojadži (17) te kćerka njihovog amidže Amina Bojadži koja je imala 14 godina. Osim njih, poginuo je i mladić Sakib Prašović koji je imao 24 godine.

Rahmetli Halida tada je dala izjavu za Anadolu, koju povodom njene smrti ponovo objavljujemo:

“Bila je akcija na Špicastoj stijeni. Kada smo se vratili iz akcije, u dvorište je, u 12.45 sati, pala navodeća maljutka, četvoro je poginulo. Fehim i Mirza su bili u komadima. Neuzubillah, kao kad se kurban siječe. Bili smo u velikom šoku, kupili smo komade tijela u deke, svi smo bili od krvi”, ispričala je Halida Bojadži, podsjećajući da je na tom području palo više od 3.000 granata, jer, kako je pojasnila, agresor je znao koordinate kuće jer je tu bila voda.

Nakon što je ostala bez oboje djece u ovom masakru, Bojadži je kazala kako ju je Bog počastio da 1995. godine rodi sina Muhammeda.

“Sada imam sina Muhammeda. Dvadeset godina je školovan, govori sedam stranih jezika, završio je međunarodno pravo, muzičku školu, svira klavir. Bio je pripravnik i volonter, ali moje dijete danas nema posla”, kazala je Bojadži.

Bojadži je tada istakla kako je bol i dalje velika, iako je prošla 31 godina od strašnog masakra te je poslala jasnu poruku:

“Meni su 72 godine, ja samo Allaha molim da dočekam da se moje dijete zaposli. Moje dijete ne ide iz Bosne i Hercegovine, jer mi smo se borili za BiH, ja rezervne domovine nemam. Ja neću ni Amerike ni Njemačke, niti će ih moje dijete.”

Opsada Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine, koja će ostati u historiji zapamćena kao najduža opsada jednog glavnog grada, trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350.000 stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, s položaja smještenih na okolnim brdima. Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete.