Piše: Pavle PAVLOVIĆ

Da ne pogledam kalendar ne bih ni znao da je Prvi maj u Nizozemskoj. Radni je dan kao i svaki drugi. Uz to još najavljuju kišu i hladnoću. Taman kao u prošlom životu po nekadašnjim zajedničkim prostorima jednog dijela Balkana. Ovdašnji, mediji će, možda, u srijedu, četvrtak nešto javiti o manjim ili većim protestima radnika, uglavnom onih koji tih dana nisu na poslu u Amsterdamu, Roterdamu. Niko neće pisati i slikati fešte uz roštilje i ražnjeve, kotlove sa grahom. Jer, toga ovdje nema.

.Zato ću se, kao razočarani bosanski proleter okrenuti internet portalima zavičaja mi da bi se još jednom uvjerio gdje radnici bogovski žive. Ali, ako budem vrtio TV kanale čudiću se, kao i svakog Prvog maja, velikim demonstracijama u Parizu, Berlinu, jer znamo kakva je tamo privreda i koliko radnici zarađuju. Teško će nam biti da još jednom skontamo da se oni bore da im bude još bolje! U BiH vidim da je radnicima super. Niko se ne bori. Tu se najviše bore za roštilj, ražanj. I što sam duže na ovim poljima lala i kanala sve manje počinjem razumijevati ljude s kojima sam rastao, slavio Praznik rada pod Igmanom, Trebevićem. Znam da ću opet trećeg, četvrtog maja čuti da im nije dobro. I onda će nestrpljivo čekati slijedeći 1, 2. maj i ponovo niko neće iskoristiti te dane da pokaže zašto su istorijski i za proletarijat značajni.

Sad će neki, po ko zna koji put, reprizno tvrditi da je Tito za sve kriv. U njegovo vrijeme se taj Praznik rada baš slavio praznično. Svi smo bili zaposleni. Imali smo besplatno školovanje, osiguranje. Nije uopće bilo redova pred zavodima za zapošljavanje. Stvarno se trebalo slaviti. Tako je navika i ostala. Kada kod nas u Bosni nešto postane navika, tradicija to traje strašno dugo.

Srećom, oni iz sve besmislenijih BiH sindikata još nisu zaboravili da prvog dana petog mjeseca organizuju još koju kuhinjicu s grahom za sve gladnije radnike. I tako u krug pitaće se zašto sindikati u Jednoj i jedinoj, zapravo, postoje? Možda, zbog nekoliko funkcionera i njihovih dobro potkoženih fotelja? Zbog radnika sigurno tu nisu. I nikako ne razumijem te ljude. Da li je sindikalistima najvažniji cilj da što više radno sposobnih proletera napusti Bosnu i Hercegovinu? Da svakoj novoj, mlađoj generaciji gotovo otvoreno šalju poruke da gleda kako da ode dalje, da se što više love može kući slati.

Uvijek sam govorio da je neko rat možda i planirao da bi dobili veliku dijasporu. Drugim riječima, jedina korist posljednjeg rata je ta iseljena BiH. U njoj je mnogo onih što su merhametli duše, kapitalizam u njima još nije razvio sve prisutniji egoizam. Teško se radi, ali još lako izdvaja za rodbinu, prijatelje kojima je, tamo daleko, još teže. A šta bh. dijaspora dobija od svoje domovine? Tih četiri, pet milijarde maraka što preko banaka i u gotovom stižu najveća su ulaganju u zemlju u koju se sve manje vjeruje. Zahvaljujući političkim strukturama vruće veze Bosanaca i Hercegovaca sa otadžbinom polagano se hlade. Za koju godinu znatno će presušiti i dijasporska slavina.

Uz sve ovo, riječ kojom se izražava najdublja diskriminacija je - dijasporac. Posebno u ljetnim mjesecima kada stotine hiljada onih što ih srce još vuče posjećuju rodne krajeve. Tada današnja BiH pokazuje svoje pravo lice. Nostalgičari iz tuđine bivaju ismijavani, potcjenjivani. Očekuju ih zamke, zapreke. Počev od policijskih patrola, što ih proganjaju radarima za mjerenje brzina, do konobara, trgovaca, opštinskih ćata. O odnosu viših zvaničnika bolje je ne govoriti. Znam, ponekad i u medijima skužim da je ministar taj i taj primio nekog predstavnika iz nekakve svjetske, čini mi se, jednonacionalne bh. dijaspore. Uz dužno poštovanje prema tim usamljenim jahačima u borbi za veću povezanost domovine i nas vani, gotovo niko od mojih prijatelja-pobjegulja, kako nas u Jednoj i jedinoj krste, ne osjeća šta im to postane bolje kada funkcioner dijasporac susretne nekoga iz svetog BH trijumvirata…

I tako svake godine oko četiri, pet milijardi maraka  stigne u Bosnu i Hercegovinu, a da država za taj golemi iznos nije ni prstom mrdnula.

…Nego, umalo zaboravih, SRETAN VAM PRVI MAJ! Praznik roštilja i ražnjeva!