Zoran Mikulić iz Demokratske fronte Mostar, oglasio se na društvenim mrežama povodom dešavanja posljednjih mjeseci od Konakovićevog Bošnjačkog sabora, preko hapšenja zbog povezanosti sa narko kartelom, do imenovanja Vukoje u Ustavni sud BiH.

Njegov status na Facebooku prenosimo u cjelosti:

"BOŠNJAČKI SVET

Ovu godinu će izgleda obilježiti besmisleni skupovi, mitinzi i svenacionalni sabori. Sav taj bezidejni, ali nimalo bezopasni, vašar političkog besmisla prate, naravno, samopromotivne objave na društvenim mrežama i panične konferencije za medije ugroženih predstavnika Sky vlasti. Od svih tih silnih ideologa, dvomilijardijskih kupaca nečijih života, grobova, obraza i učesnika na saborima, jedino oni u Dragačevu znaju kome sviraju.

Većini građana nije baš najjasnije šta se dešava. Prije rata, kad smo ono svi bili mnogo gluplji, bilo je normalno čuti da desničari sjede u zatvoru, a da ih ljevica hapsi upravo zato što su desničari. Ono, kad se malo pomišaju pisme... Većina je, ipak, ležala jer su im u bivšem sistemu sudili zbog privrednog kriminala, ali sama činjenica da je taj sistem bivši, svima odreda dala je šlagvort da ispletu nove životopise u kojima su kao ležali zbog političkih razloga. Većina ih je to i dobro kapitalizirala. Ljevica danas više ne može da hapsi, iako im se ovi sami nude, samo danas više ne zbog desničarenja nego zbog onoga zbog čega se hapsi svugdje u normalnom desničarskom svijetu.

Jedna trećina vladajuće koalicije je pod optužnicom, druga trećina je na crnoj listi i uspješno živi od zastare i nedostatka dokaza. Treća, po lijevom krilu, juriša na što udobnije pozicije iz kojih će nemoćno posmatrati raspad države kojem, svojom servilnošću i jeftinim, a ustvari itekako skupim interesima, uveliko doprinose, hvaleći se da ovo nekako opet oni hapse one koji su to odavno zaslužili.

Sa ovako labilnim unutarnjim suverenitetom, Ustavom i Izbornim zakonom, ni mnogo homogenije države ne bi uspjele opstati. Sve su glasniji i oni koji i našoj državi ne predviđaju baš sjajnu budućnost.

Jedni svakodnevno izmišljaju povode za dizanje tenzija, disciplinirano slijedeći upute SANU 2. Jasno je da stare huškačke metode više ne pale. Sve su mošti već iznosane.

U tom kontekstu je i veleposlanik Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama, Zlatko Lagumdžija, poklopio na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, članicu Predsjedništva BiH, za koju se još ne zna u kojem je svojstvu negirala činjenice, dakle, genocid i Kosovo, a pogotovo se ne zna u kojem je svojstvu i na temelju čega tražila repliku u UN. Stari diplomatski vuk je negatorskim amaterima jasno dao do znanja da ne postoji “zajednička država BiH“, već država BiH u čijem sastavu je i entitet Republika Srpska, a da je država ta koja ima međunarodni subjektivitet.

Drugi su, od modificiranih sila Osovine, dobili sve što su poželjeli. Što ih je više na crnim listama, to su poželjniji partner. Predsjednici entiteta, parlamenata, Vijeća ministara, članovi Predsjedništva ...i njihovi, rado viđeni ugledni gosti, ''bivši'' ratni zločinci. Vječito u vlasti bez oporbe. Idu i plate u koverti. Pa šta? Kao da su koverte njima nešto strano.

Čak i oni, koji pokušavaju egzistirati predstavljajući im se oporbom, zdušno ih podržavaju u njihovim nasrtajima na demokratiju. Svojim jedinim ''programom'' legitimnog predstavljanja to uporno i potvrđuju i sami sebi uskraćuju mogućnost oporbenog djelovanja. Šta ustvari znači ''legitimno predstavljanje''? Legitimni predstavnik Hrvata bio bi onaj koji dobije većinu glasova hrvatskog glasačkog tijela. Oni iz HDZ-ove oporbe to, onda, nisu. Većinu glasova dobije samo jedna stranka. Većinu ne može dobiti pet stranaka. Ne možete biti legitimni predstavnik u određenom procentu. Ili jesi ili nisi legitimni predstavnik.

U suprotnom, sami sebi skačete u usta, jer po toj teoriji legitimni predstavnici su i svi ostali za koje su glasovali Hrvati, ma u kojem procentu. U tolikom procentu su i te stranke legitimni predstavnici pa makar to bilo i 1%.

Treći nas, opet, ubjeđuju kako su oni partneri od riječi, kao da bi nas, u sveopćem političkom besmislu, trebalo biti briga jesu li njihovi partneri od riječi ili nisu. Mada, ni oni nisu operisani od svojih crnolistaša,crvenotepihaša, raznoraznih kukića i ministara policije koji su od ranije poznati policiji, polupohapšenih državnih ministara i federalnog delegata koji trenutno spavaju u cipelama strahujući od toga dokle će dovesti trag narkonovca, apsolvenata srednje škole, jeftinih patetičnih gradonačelnica s doktoratom iz osrednjosti...

Većina ih više ne smije ni Sky colu popiti.

Kazališne predstave u Banjaluci trebale bi biti igrokaz sukoba patriota i onih drugih. Pošto pod tepihom više nema mjesta, u nedostatku ljevičarskih ideja, dobro bi bilo malo izigravati heroje. E neka ste im rekli! Ma da. Uradili su sve da instaliraju HDZ-ovog dizača ruku u Ustavni sud. Zauzvrat će dobiti svog suca, čim SDA-ova sutkinja ode u mirovinu za par mjeseci. Pored toga će, da ne bi Čović na njima iskaljivao svoj legitimni bijes, podržati i njegov Izborni zakon, u kojem, uzgred budi rečeno, i oni debelo vide svoj političko-matematički interes.

U slobodno vrijeme, oni su patriote 24 sata dnevno. Nekada i 25, ako ustanu sat ranije.

Svugdje u svijetu se politika uglavnom dijeli na ljevicu i desnicu, odnosno na različite lijeve ili desne varijante, samo se ovdje stranke dijele na srpske, bošnjačke i hrvatske. Na izdajnike i one koji to kao nisu. Da biste mogli biti izdajnici, prvo morate biti najbolji prijatelji, jer neprijatelj vas valjda ne može ni izdati. Samo prijatelj. Zaštitnici nacionalnih interesa. Neke se čak usuđuju zvati i multietničkim, iako su od sebe rastjerali sve ''multi''. Isti ti, ili pojma nemaju koliko je destruktivno po državu staviti se na čelo bošnjačke reprezentacije ili ih, zaslijepljene foteljama, za državu baš i nije toliko briga.

Jedina alternativa konsocijacijskoj demokraciji je građanska država jer ona ne predstavlja odnos pojedinca prema državi ili društvu nego odnos države prema pojedincu.

Sve drugo vodi disoluciji i raspadu, a to je nešto što se sve češće spominje u javnom prostoru. Zato naši građani i odlaze na zapad. Nikome ne pada na pamet da ode na istok. Zato su, valjda, i izmislili ovu vještačku inteligenciju. Očito, ova prirodna više nikuda ne vodi.

Umjesto da ljevica bude reakcija na sistem, ona je postala sastavnim dijelom sistema.

A trebalo se samo prilagoditi drugačijem poimanju ekonomije. Umjesto da dogovornu ekonomiju zamijeni tržišna, zamijenila ju je burazerska ekonomija. I ta je priča završena, uz gromoglasnu tridesetogodišnju šutnju i patriota i ljevičara. Patriotizam je danas samo napad na one druge. I to uglavnom preko društvenih mreža i dežurnih promosapiensa.

Vjerojatno, u doba socijalističkog mraka, ni ljudska prava ni med i mlijeko baš i nisu bili ono što je teklo potocima, ali barem tada nismo baš svakoga gledali odozdo.