Pravoslavni vjernici obilježavaju Veliki petak, najtužniji, ali i najbitniji dan u hrišćanstvu. Danas ne zvone crkvena zvona, strogo se posti, a tradicionalno se i farbaju jaja. 

Objašnjavajući običaje u hrišćanstvu koji se vežu za ovaj praznik, posebno za činjenicu da se Veliki petak naziva najtužnijim, đakon Branislav Rajković je objasnio da se radi o danu kada se “naš Bog, koji nam se čudesno otkrio zaklanja od nas, a opet radi nas i radi ljubavi”, te da sve dobiva puni smisao s danom vaskrsenja koji se proslavlja dva dana kasnije.

Period pred Vaskrs je period i posta, kada se vjernici suzdržavaju ne samo od hrane nego i loših djela, i svi su nasmijani. Kako raspodijeliti to ozračje tokom cijele godine?

“U stvari taj jedan period u ovom slučaju od sedam sedmica što je priprema za Vaskrs bi trebao biti praksa za čitavu godinu, ne samo za praznik, a postignuće tog perioda je ako uspijemo to da proširimo, sve te vrline, na čitavu godinu. Nekad to pođe za rukom, nekad manje nekad više, a Vaskrs i praznici su podsjećanje na to”, pojasnio je Rajković za N1. 

A kako se ljudi u današnje vrijeme, posebno mladi, nose s tim, i kako nalaze odgovore na pitanje kako to postići?

“Svi smo vjernici, i mi sveštenici, a svi se to pitamo”, poručio je, dodavši kako ni sveštenici nisu lišeni takvih pitanja, te iako su pozvani da daju odgovore, nisu to uvijek u prilici.

Ali, ističe, odgovor se krije upravo u toj težnji, trudu prema dobrom.

Koliko je bitno shvatiti da je ljudski griješiti i da je isto tako bitno opraštati? Rajković pojašnjava da je to jedna od osnovnih stvari u koje vjernici vjeruju i koje su im zapovijeđene. A grijesi će im biti oprošteni u onoj mjeri u kojoj praštaju drugima.

“To su stvari koje često zaboravljamo, ali evo prilike da se toga prisjećamo i da se toga držimo ne samo na riječima, izgovarajući molitvu, nego Bog zaista traži da to i provodimo sa bukvalno svim ljudima”, zaključuje.