Premijer Mađarske, Viktor Orban je 26.aprila otvorio dvodnevni međunarodni CPAC (Konferencija konzervativne političke akcije Evrope).

Na konferenciji su se okupili republikanci iz SAD-a i spektar krajnje desnih predstavnika iz svijeta i Evrope.

Viktor Orban je otvarajući konferenciju podržao Donalda Trumpa i pozvao na pobjedu konzervativaca na predstojećim američkim izborima.

Među prisutnima su uglavnom bili političari koji su izgubili moć u svojim zemljama, poput bivšeg poljskog premijera Mateusza Morawieckog, slovenskog premijera Janeza Janše te nizozemskog političara Geerta Wildersa koji - iako je pobijedio na izborima, neće biti premijer jer nije mogao osigurati većinu glasova u parlamentu. Pored Janše, govornici iz regiona bili su Stjepo Bartulica iz Domovinskog pokreta iz Hrvatske, te Balint Pasztor, predsjednik Saveza vojvođanskih Mađara.

Skupu se obratio i Irakli Kobakhidze, premijer Gruzije koji se sve više odmiče od Evrope i primiče Rusiji, dok demokratske snage demonstriraju protiv zakona o stranim agentima.

Ove godine CPAC nije imao goste sa političkom težinom. Naime, talijanska premijerka Giorgia Meloni i Matteo Salvini nisu prisustvovali konferenciji, a ni američki sudionici nisu bili posebno istaknuti političari, osim što je emitovano snimljeno video obraćanje bivšeg predsjednika SAD-a, Donalda Trumpa.

Neki smatraju da nedostatak gostiju s političkom težinom može ukazivati na to da evropski prodor desničarskih snaga kojem se Orban nada, ipak nije tako blizu.

Međutim, vjerovatnijim se čini ocjena da je razlog slabe posjećenosti Konferenciji konzervativne političke akcije Evrope to što je Orbanov utjecaj među desničarskim snagama oslabio zbog ekonomske krize u kojoj se nalazi Mađarska i političkim skandalima koji se vezuju za njegovu partiju Fidesz.

Zanimljivo je da američkom CNN-u nije dozvoljeno da prisustvuje skupu (https://edition.cnn.com/2024/05/02/politics/video/kyung-lah-cpac-hungary-ebof-digvid) a organizatori su i njima i ostalim medijima za koje su procijenili da nisu desničarski, u emailu objasnili da je to “anti-woke prostor.”

Prije dva dana, Washington Post objavio je zanimljivu analizu koja dekonstruira vezu između Trumpa i Orbana.

"Šta nacionalistička desnica i Komunistička partija Kine imaju zajedničko? Obožavaju mađarskog premijera Viktora Orbana. Prošle sedmice, Konzervativna politička akcija (CPAC) nastavila je sa sramotnim prihvatanjem Orbana, održavajući svoj treći godišnji sastanak evropske desnice u Budimpešti", piše novinar Washington Posta Mark A. Thiessen.

Predsjednik Fondacije Heritage, Kevin Roberts, kaže da je "posebno ponosan" na odnos svoje organizacije s Orbanom, kojeg naziva "modelom za konzervativno upravljanje". Zaista? Ostavimo po strani činjenicu da je Orban mađarski David Duke, koji otvoreno tvrdi da u svojoj zemlji "ne želimo postati narodi miješane rase" - komentar koji bi opravdano okončao političku karijeru američkog političara.

Ignorišimo rastući skandal o seksualnom zlostavljanju djece koji je potresao Orbanovu vladu. I zanemarimo činjenicu da je Orban otvoreno podržao ruskog tiranina Vladimira Putina - koji je masakrirao brojne nevine civile u svojoj nelegalnoj invaziji na Ukrajinu - otputovavši u Moskvu da ponosno stisne Putinovu ruku u trenutku kada su drugi zapadni lideri izbjegavali Putina kao izopćenika.

Ako to nije dovoljno da Orban postane radioaktivan za američku desnicu (i sramota za one za koje nije), šta kažete na Orbanovo prihvatanje kineskog diktatora Xi Jinpinga?

Ako postoji nešto što navodno ujedinjuje sve grane američkog konzervativizma, to je prepoznavanje da Kina predstavlja egzistencijalnu prijetnju Sjedinjenim Američkim Državama i slobodnom svijetu.

Pa, Orban je pretvorio Mađarsku u najbližeg saveznika Komunističke partije Kine u Evropi. Neposredno prije nego što se pridružio okupljanju CPAC-a u Budimpešti, Orban je ugostio kineskog ministra javne sigurnosti, Wanga Xiaohonga, vladinog zvaničnika odgovornog za kontraobavještajne aktivnosti, političku represiju i političku sigurnost Komunističke partije Kine, i potpisao sporazume o produbljivanju saradnje dvije zemlje u pitanjima javne sigurnosti.

Novi sporazumi omogućavaju kineskoj policiji da patrolira unutar zemlje, što im olakšava hvatanje kineskih disidenata u Evropi. Mađarska je nedavno najavila da će Xi posjetiti Budimpeštu ovog mjeseca i pretpostavlja se da će Orbanovu novčano oskudnu vladu obasuti velikodušnim poklonima.

U vrijeme kada američki konzervativci zagovaraju potpuni ekonomski raskid s Kinom, Orban je učinio Peking najvećim trgovinskim partnerom svoje zemlje izvan Evropske unije i jednim od glavnih investitora.

"Ponosni smo što je Mađarska sada broj jedan destinacija za kineske poslovne investicije u centralnoj Evropi. Zahvaljujemo predsjedniku Xiju na tome!" Orban je entuzijastično izjavio tokom govora u Pekingu u oktobru.

Orbanova vlada potpisala je strateške sporazume o saradnji s velikim kineskim firmama, uključujući Bank of China i Huawei (posljednja je špijunski alat KPK-a koja se predstavlja kao telekomunikacijska kompanija), koju je Mađarska pozvala da odigra ključnu ulogu u razvoju digitalizacije Mađarske i infrastrukture za 5G – a direktna je prijetnja NATO-u i informacionoj sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država.

Orban je zapravo posjetio sjedište Huaweija u Shenzhenu, Kini, i potpisao memorandum o razumijevanju za nove investicije Huaweija u Mađarskoj.

Nasuprot tome, predsjednik Donald Trump je obustavio pristup Huaweiju američkim komponentama i tehnologiji, izjavivši 2020. godine: "Ne želimo njihovu opremu u Sjedinjenim Američkim Državama jer nas špijuniraju. I sa bilo kojom zemljom koja je koristi, mi nećemo dijeliti obavještajne informacije."

Orban ne samo da pretvara svoju zemlju u pristanište za kinesku obavještajnu službu, već je Mađarsku učinio prvom evropskom državom koja je potpisala sporazum o saradnji sa kineskim projektom “ Pojas i put” - inicijativom Komunističke partije Kine koja ima za cilj kupovinu ekonomske i političke moći u zemljama širom svijeta kroz masivne investicije u infrastrukturu.

Orban je do sada uzeo 7,6 milijardi dolara od Pekinga, više nego bilo koja druga zemlja.

Kina finansira brzu željeznicu između Budimpešte i Beograda, najvažniji projekat “Pojasa i puta” u Evropi.

Vlada je nedavno najavila novi projekat “Pojasa i puta” za izgradnju naftovoda između Mađarske i Srbije. Orban je bio jedini lider EU-a koji je prisustvovao Trećem forumu Pojasa i puta u Pekingu u oktobru. Održao je srdačan sastanak s Xijem i potpisao pet novih sporazuma za kineske projekte u Mađarskoj.

U vrijeme kada republikanci u Kongresu opravdano kritikuju američke univerzitete zbog prihvatanja novca od komunističke Kine i dopuštanja Pekingu da uspostavi Konfucijev institut na univerzitetskim kampusima u SAD-u, Orban je pozvao Peking da izgradi satelitski kampus vrijedan 1,8 milijardi dolara za šangajski univerzitet Fudan - prvi kineski univerzitet u Evropskoj uniji - pri čemu 80 posto finansiranja, navodno, dolazi iz kineskog kredita.

Sve ovo je dio namjerne strategije - onoga što Orban naziva svojim "Keleti Nyitás" ili "Istočnim otvaranjem" - kako bi se smanjila zavisnost Mađarske od trgovine sa Zapadom i preusmjerila zemlju prema Kini i Istoku.

Ako Orban želi prihvatiti brutalnog komunističkog diktatora, to je njegov izbor. Ali zašto bi se onda američki konzervativci njega držali? Čak i Trump, žestoki protivnik Kine i njenog rastućeg uticaja, pohvalio je Orbana i nedavno ga ugostio u Mar-a-Lagu (iako je mudro odbio Orbanov savjet, kao i savjet Fondacije Heritage, da se protivi pomoći za Ukrajinu).

S druge strane, oni na anti-ukrajinskoj desnici – kojima je Heritage postao lider - tvrde da nisu pro-Putin, već samo misle da je rat u Ukrajini odvraćanje pažnje od prave prijetnje koju predstavlja Komunistička Kina. Pa, ako je to slučaj, zašto podržavaju najbližeg prijatelja i saveznika Xija u Evropi?

Takozvani nacionalni konzervativci ignoriraju Orbanaovu ljubav prema anti-SAD tiranima jer ga vide kao borca za antiglobalističke ciljeve, zatvorene granice, pro-porodične politike. Pa tako i poljski predsjednik Andrzej Duda i italijanska premijerka Georgia Meloni.

Oboje uspijevaju da se bore za jake porodične politike i brane važnost nacionalne države bez istovremenog stajanja uz genocidne diktatore. (Meloni je nedavno posjetila Kijev kako bi pokazala svoju podršku Ukrajini, a Duda je predvodio evropski odgovor na nepravednu agresiju Putina.) Zašto onda ne organizirati CPAC u Varšavi ili Rimu umjesto u Budimpešti?

Orbanov nacionalizam utemeljen na ideologiji krvi i tla suprotan je američkom konzervativizmu, jer ono što pokušavamo sačuvati nije rasa ili etnička pripadnost, već ideja: ideja ljudske slobode i principi sadržani u našoj Deklaraciji o nezavisnosti.

Orban je prihvatio neprijatelje tih principa. Podržavanjem Orbana, Fondacija Heritage i CPAC podržavaju širenje zlonamjernog uticaja komunističke Kine na Zapadu i podrivaju nacionalne sigurnosne interese Sjedinjenih Američkih Država. Nažalost, u tome nema ništa konzervativno.