Piše: Almasa Hadžić / Politički.ba

Da je samo bilo čitati objavljene novinske tekstove i gledati TV priloge o ovom zločinu, iz njih čitati izjave svjedoka koji nisu krili svoj identitet, do sada bi dugogodišnje kazne u zatvorima Bosne i Hercegovine služilo većina onih koji su zločine počinili, skupa sa njihovim "guruom" koji i danas mirno živi na potezu Vlasenica – Konjević Polje. 

Jedno od mnogih ispovjesti, odnosno sjećanja na dan kada su mještani Zaklopače gledali ubijanja svojih srodnika i komšija, zabilježila sam 10. juna 2008. godine, za vrijeme dok su isti identificirali njihove posmrtne ostatke dajući saglasnost za njihov ukop na šehidskom mezarju u Zaklopači, obavljen 11 dana kasnije. 

Jedan od najstrašnijih zločina u Podrinju počinjenih početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kakvo je ubijanje civila u selu Zaklopača 16. maja 1992. godine, konačno je dobilo i svoju službenu potvrdu. Ne samo o broju ubijenih, već i o njihovoj starosnoj dobi, polu i  identitetu, ali i o identitetu onih koji su ovaj zločin izvršili i koji još još uvijek žive daleko od zakona i sudova Bosne i Hercegovine.

Preživjeli članovi porodica ubijenih u Zaklopači, već nekoliko dana pristižu u Tuzlu kako bi potvrdili identifikaciju posmrtnih ostataka svojih najmilijih i dali pristanak na njihov ukop. 

Amir Hodžić stigao je iz San Franciska. U Zaklopači su mu ubijeni djed Ibro, otac Bećir i amidže Huso, Haso, Hamdija i Safet, te amidžić Mersudin.

"Svi su moji ubijeni i, kako vidite, pronađeni su u grobnici u Zaklopači. Ovdje  su samo hrpe kostiju koje su sklopili ljekari patolozi. Nažalost, koliko je godina prošlo od ovog zločina, a ja sam njegov svjedok, nikad me niko ni upitao nije šta se to dogodilo u Zaklopači. Kao da su strijeljane kokoši, a ne ljudi. Evo ovdje mnogih mojih rođaka koji znaju ko je ubijao, ali to izgleda nikoga ne zanima", kazao je Amir koji je, u svojih tridesetak godina, kaže, uspio preživjeti dva pokolja Bošnjaka.

Tima Hodžić prisustvovala je identifikaciji posmrtnih ostatka  supruga Mehe. Identificirani su joj i djever Rifet, svekar Ismet, te Rifetova devetogodišnja kćerka Admira.

"Moj svekar je bio ranjen kad sam ja sa djecom istjerana iz kuće. Prišao mu je četnik s leđa i udario ga pištoljem u glavu. Vidjela sam mnoge od njih mrtve. Ja i moja svekrva smo stajale na putu dok su četnici ubijali. Sve smo vidjele. Vidjela sam amidžu Ibru Hodžića kako uzima abdest, a onda su ga ubili", ispričala nam  je tog dana Tima.

Dževad Mahmutović prisustvovao je identifikaciji oca Mustafe. 

Ispričao nam je da su identificirana i trojica braće Hamidović, te četvoročlana porodica Salihović – Osman, supruga mu Fatima, te djeca Edin i Edina. 

"Nažalost, oni koji su pobili mještane Zaklopače danas mirno žive i rade u Vlasenici, Milićima, Zvorniku. Ja nisam tu bio, ali postoje svjedoci koji znaju da su ubice dovežene kolima lokalne policije, ali to, izgleda, nikoga ne zanima", kazao je Mahmutović.

Po riječima dr. Vede Tuce, sudskog patologa, uz Suhu, Zaklopača je jedna od najstrašnijih grobnica. 

"Samo podatak da je u ovoj grobnici pronađeno 15 ubijene djece starosti do 15 godina govori o razmjerama zločina koji je počinjen nad stanovnicima ovog sela. Pronašli smo tijela kompletnih familija. Ima djece između 4 i 5 godina", kazao je dr.Tuco. 

Nema porodice iz Zaklopače u kojoj nije ubijen neko od najbližih srodnika.

Ramiz Hodžić, gledao je kako mu ubijajaju suprugu i dvoje maloljetne djece i još, najmanje tridesetak njegovih rođaka i komšija. 

Abdulahu Hodžiću ubili su sina skoro na kućnom pragu, a u jednom od razgovora kazao nam je da je neposredno nakon što je prestala pucnjava u selu ugledao "otkos mrtvih rođaka i komšija"...

U Zaklopači je 16. maja 1992. godine ubijeno 59 Bošnjaka, a samo iz porodice Hodžić ubijeno je njih 26.

Ubice Bošnjaka iz Zaklopače svih ovih godina su na slobodi.  

Grupu koja se svojevremeno sumnjičila da su učestvovali u ubistvu, pravosnažno je oslobodio Sud Bosne i Hercegovine.