DRAMATIČNA UPOZORENJA IZ SRBIJE: Dobro pazite šta Vučić planira uraditi u Bosni i Hercegovini, projekt „Velike Srbije“ se nastavlja, postoji opasnost od TERORISTIČKIH NAPADA…

-Što se tiče sverspskog sabora može se reći da je to povratak varvarskim, srednjevjekovnim običajima. Na prvi pogled to je bila medijska predstava da se nametne drugi problem, a da se skrene pažnja s pokradenih izbora i opština u kojima još nije završeno prebrojavanje glasova.

  • Politika

  • 09. Jun. 2024  09. Jun. 2024

  • 9

Piše: MARIO ILIČIĆ

Organiziranjem Svesrpskog sabora i usvajanjem "Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda" režim Aleksandra Vučića, uz pasivnu ulogu predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika i blagoslov patrijarha Porfirija, jasno je deklarirao da Srbija ne pripada europskom političkom prostoru, da ne priznaje i ne želi provoditi temeljnu baštinu europskog mirovnog projekta i europske integracije. Sa skupa su odaslane i zapaljive poruke od strane predsjednika Srbije. Od aktera skupa u Beogradu već smo čuli sve, pa je to bila izvrsna prilika da čujemo i kako promišljaju Vučićevi kritičari i politički protivnici u Srbiji i što se, zapravo, krije iza svega.

O svemu smo razgovarali s Dinkom Gruhonjićem, profesorom s Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.

Kakve je poruke svijetu i regionu, a posebno građanima u BiH poslao Aleksandar Vučić s takozvanog svesrpskog sabora na kojem nije bilo nepodobnih Srba iz Srbije, BiH i regiona?

-Poslao je uobičajenu poruku: da neće ostaviti na miru Bosnu i Hercegovinu i da će nastaviti sa huškanjem na rat. Sve poruke sa tog takozvanog svesrpskog sabora bile su u uobičajenom maniru mlitantnog velikosrpskog nacionalizma: u jednoj ruci cvijet i tobožnje pozivanje na mir, u drugoj ruci nož. Nažalost, to podsjeća na scenu kada Ratko Mladić djeci u Srebrenici dijeli bombone, a potom sprovodi genocid...

Poslao je i poruku građanima Srbije da će se nastaviti sa normalizacijom abnormalnog a da će se svako ko usudi da drugačije misli od parole „jedan narod, jedna država, jedan vođa“ smatrati ekstremistom i protiv takvih će se sprovoditi progon uključujući i fizičko nasilje. Poslao je poruku građanima Srbije da će se cijela ova priča, kao i ona Miloševićeva koja je počela na Gazimestanu 1989. godine, završiti veoma loše po same Srbe na čiju sabornost Vučić tobože poziva. Jer, gdje god su radikali „branili“ Srbe, tu Srba danas više nema.

Kakva je uloga SPC-a u svemu, znamo li kako je sve skupa blagoslovio patrijarh Porfirije, te da je sve krenulo upravo uz moleban u Hramu svetog Save u Beogradu?

-Uloga visokih funkcionera SPC-a je uobičajena: oni saslužuju u huškanju na rat u zamjenu za ovozemaljske privilegije - mercedese, džipove, latifundije, bespravnu sječu šume na Fruškoj gori, dvore od zlata, zaštićenost od pravnog progona za pedofiliju, neplaćanje poreza... Što bi rekao kolega Branko Sekulić, teolog, govoreći o „velikodostojnicima“ iz SPC i Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj: „Kad bi se Isus sad pojavio, crkva bi ga uredno privela i razapela“. Nema tu više ni „H“ od hrišćanstva, samo beskrajna pohlepa i razvrat među tim „velikodostojnicima“. A svako pošten u tim vjerskim zajednicama, a i naravno da ih ima među sveštenstvom, ne smije ni da pisne niti njihov glas može doprijeti do javnosti. 

Ponovno smo svjedočili takozvanoj obrani Kosova na kojem danas ne živi ni 5 posto srpskog stanovništva, negiranju genocida i nepriznavanju Deklaracije o Srebrenici usvojenoj u UN-u, te pokušaju umanjenja njezinog značaja, spominjanju srednjevjekovnih srpskih vladara… Kako komentirate sadržaj Deklaracije, vraćaju li Vučić i Dodik Srbiju i RS u srednji vijek?

-Vraćaju, i to krupnim koracima, pogledajte samo te fotografije sa „saborovanja“, tu „simfoniju“ svetovne i crkvene vlasti, to je čist srednji vijek, onaj njegov najmračniji dio.

Kao što sam rekao, to je sve prije svega abnormalno, to je neka paralelna stvarnost koja zapravo ne zaslužuje više ni da se komentariše. Da nije tužno i opasno, zaista bi bilo komično. Uzaludno je zato baviti se logikom i pitati, na primjer: zašto svim tim srpskim nacionalistima nije valjala Jugoslavija, zar nisu svi Srbi tada živjeli u istoj državi, zašto su je ubili? Ili da ih pitamo: ako vam je zaista do svesrpskog jedinstva, zašto onda ne požurite ka EU jer bi onda svi Srbi, ne samo ovi na Balkanu, nego i oni koji žive u drugim državama koje su članice EU, takođe živjeli u istom državnom okviru, bez granica i carina, sa istim tržištem i slobodom kretanja. Ili, kako je moguće da insistirate da Kosovo ne može biti primljeno u Ujedinjene nacije i tako ističete kako poštujete UN, a istovremeno ne poštujete Deklaraciju UN o genocidu u Srebrenici, ili Haški tribunal, koji je takođe sud UN?

Na ova pitanja, naravno, nikada niko od tih kriminalaca i saučesnika u ratnim zločinima koji su uzurpirali svu vlast, zarobili sve institucije a od građana svakodnevno nastoje da prave budale i u tome beskrajno i bolesno uživaju - neće odgovoriti. Svaka njihova riječ je ordinarna laž. Oni laži i dok spavaju.

Što bi rekao kolega Pavle Radić, „Svesrpski sabor“ je u stvari „dernek srpskih upropastitelja“, na njemu su se okupili najveći neprijatelji srpskog naroda, oni koji ne prezaju da ga opljačkaju do gole kože, ali i da mu svale na leđa i optužbu da je cijeli jedan narod genocidan, o čemu samo oni uporno i neprestano trabunjaju. To rade da bi sludeli građane do te mere da zaborave ko je kriv za istorijski sunovrat Srbije iz devedesetih godina prošlog vijeka. Uostalom, „Svesrpski sabor“ je održan 8. juna, a već 9. juna se navršava 25 godina od kapitulacije Srbije u Kumanovu, nakon NATO bombardovanja, kada je Miloševićev režim defakto izgubio Kosovo, i to tako što je Srbiju doveo do rata sa cijelim svijetom. Vučić je tada bio njegov ministar ratne propagande i vidimo da je dobro izučio zanat.

Međutim, srpska agonija i civilizacijski ćorsokak u koji su „spasioci“ gurnuli cijelu državu ujedno je i agonija regiona, kazao je Gruhonjić za „Slobodnu Bosnu“.

SVI U JEDAN GLAS!

Otvoreno o svemu razgovarali smo i s Nemanjom Miloševićem, predsjedikom Građanske i liberalne Srbije (GLAS!).

„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno", kazao je otac srpske nacije Dobrica Ćosić. Koliko Ćosićeve riječi danas koincidiraju s onim što je na Svrspskom saboru izgovoreno od strane predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika, uz blagoslov patrijarha Porfirija?

-Kakav nam je otac nacije, nije ni čudo što se kao nacija i država nalazimo u ovako nezavidnom položaju. Proučavajući ovu izjavu palanačkog polupismenog akademika, ne možemo a da se ne zapitamo ko polaže pravo na očinstvo loše našminkanih radikala, popularno nazvanih naprednjaci - da li akademik ili najgabaritniji haški sužanj sa mekim r u izgovoru? Ko god da je, laž je osnovno obeležje srpske sabornosti u režiji Vučić-Dodik. Iako se mora priznati Dodiku doslednost u nedoslednosti, beščašću i nemanju principa, ipak se ne može meriti sa Vučićem, tim majstorom manipulacije i laži,čovek je naprosto obojica braće Grim i baron Minhauzen u jednom. Uz terciranje Porfirija, ovaj trojac zaista deluje, kako su se na mreži x našalili kao bend Psihomedopop. Organizovali su vašarište srpskih laži, neistina i zabluda. Taj pir primitivizma, neukosti, besčašća predstavljen je kao najviši patriotski čin.  Ne znam da li Bog postoji, ali ako ga ima, ovo je zaista poslednji momenat da nam pomogne.

SB' INTERVJU / NEMANJA MILOŠEVIĆ, LIDER GRAĐANSKE I LIBERALNE SRBIJE:  'Vučić, Dodik i SPC su nas uspješno vratili u srednji vijek. Srbija mora  priznati genocid u Srebrenici…' | Slobodna Bosna

Ponovno smo slušali tirade o srednjevjekovlju i srpskim velikašima, dok u isto vrijeme Vučić i Dodik uz potporu crkve Srbije nastavljaju s obmanama građana s obje strane Drine govoreći o srpskom Kosovu i odbacujući Deklaraciju o genocidu u Srebrenici usvojenu u UN-u. Jesu li stalne tenzije jedini način opstanka etnonacionalističkih i profašističkih vlasti Srbiji i RS-u?

-Zapravo, to pozivanje na Srednji vek nije bez osnova. Vučićeva vladavina je totalitarni feudalizam.On je neprikosnoveni vladar, miropomazan svetim uljem sa Pinka, Informera i ostalih toaletoida. Uz njega ide brojna dvorska svita, dvorske lude, sobari, zabavljači, svirači, pretorijanska garda, sve je tu. Imamo i male feudalne posede gde ti mali feudalni gospodari rade šta žele nekažnjeno u svom zabranu. Kao, recimo, Palma u Jagodini, davno izgubljena karika koja nedostaje, koji organizuje bunga bunga žurke sa ženama i maloletnim devojkama jagodinskih kmetova. Tu je i crkva, nema srednjevekovnog feudalizma bez jake i snažne Crkve i njenog uticaja. Dekadentni i ogrezli u luksuzu, čelnici srpske crkve mahnito nameću etnofiletizam koji građani grozničavo usvajaju, misleći da su time bliže Hristu i hrišćanskoj ljubavi. Naprotiv, sve su dalje. I upravo takva srednjevekovna tvorevina u 21.veku može jedino sebe održati kroz tenzije, nasilje, nestabilnost i konstantno stvaranje neprijatelja.

Može li doći do istinskog pomirenja u regionu dok ne „ozdravi“ Srbija i vlasti se ne suoče s vlastitom prošlosti od 1941. do danas?

-Nema pomirenja u regionu dok god je Vučić na vlasti u Srbiji. I da budem još precizniji, nema pomirenja dok god je u Srbiji preovlađujuća neoljotićevsko-nikolajevska etnofiletistička ideologija. To znači da do pročišćavanja mora doći i u opoziciji da ne bismo bili u situaciji da nam nova zvezda opozicionog neba Savo Manojlović ne bi izgovarao da ne zna da li je 2 hiljade ili 8 hiljada pobijenih u Srebrenici i da to tteba da utvrdi neko ko to ode da prebroji. Kad javnost i srpski građani većinski osude  takvu izjavu onda znamo da smo se pomakli sa mrtve tačke. Suočavanje sa prošlošću je nemoguće dok god se proučavanje i tumačenje prošlosti ne prepusti onima koji se time profesionalno bave. To suočavanje je u stvari vrlo jednostavan proces - umesto teorija društva s pivom ispred dragstora, potrebno je da se uđe u arhive, da se pregledaju dokumenta,da se ta dokumenta objave i da se ta i takva istina prihvati kao jedina relevantna jer je bazirana na činjenicama. Što je najgore, nije da to nije urađeno, ali su relevantni izvori i relevantni autori zatrpani rijalitijima, teorijama zavera, internet i youtube naučnicima koje prenose poluidioti kao što je Nestorović i slični njemu, kazao je Milošević za „Slobodnu Bosnu“.

DRAMATIČNO UPOZORENJE

Na koncu, Aleksandar Olenik, član Predsjedništva LSV Vojvođani i zastupnik u prošlom sazivu u Skupštini Srbije upozorio je na najgori scenarij.

-Što se tiče sverspskog sabora može se reći da je to povratak varvarskim, srednjevjekovnim običajima. Na prvi pogled to je bila medijska predstava da se nametne drugi problem, a da se skrene pažnja s pokradenih izbora i opština u kojima još nije završeno prebrojavanje glasova. Naravno, uvek se može reći da je u pitanju nešto što je slično onome što je bilo 1944. u Nemačkoj po paroli: „Jedan narod, jedan vođa, jedan Reich“! Ali, suštinski imamo jednu vrstu formalizaciju politike „srpskog sveta“, onako kako je Vučić i radikali vide. Naravno, „srpski svet“ je ništa drugo do projekat i politika „Velike Srbije koju ni Vučić, ni Dačić, ni Šešelje nikada nisu prestali da sprovode. Ovaj sabor je ustvari prvi korak ka jednoj vrsti formalizacije politike „srpskog sveta“, što je naravno samo bleda kopija Putinove politike „ruskog sveta“, kazao je Olenik, te dodao:

ALEKSANDAR OLENIK ZA 'SB': Monstruozno je to što radi Vučić, BiH i Crna  Gora imaju razloge da mu zabrane ulazak u zemlju; Šešeljev đak nastavlja  politiku koja je dovela do genocida... |

-Kosovo i Crna Gora se tu spominju reda radi, a glavni fokus ovog puta je na Bosni i Hercegovini, odnosno R kao deo Bosne i Hercegovine. Ako pogledamo kako je to juče izgledalo, mislim da to neće izaći na dobro. Na primeru Kosova se mogu povući neke paralele. Plašim se da ono što Vučić nije uspeo da uradi na Kosovu, da bi mogao to da uradi u BiH. Da budem precizniji, pokušaj terorističkog akta u Banjskoj nije prošao, ali ne bih se iznenadio i kada bi nešto slično uradio u Republici Srpskoj. To je jedina politika koju oni znaju da sprovode, od balvana u Kninu - preko Srebrenice. Podseća me sve i na Memorandum SANU i na Slobodana Miloševića, prosto ishod može biti samo jedan a njega smo videli u ratovima u bivšoj Jugoslaviji sa 150.000 mrtvih. Nadam se da ćemo mi ovoga puta biti pametniji i da mu nećemo dozvoliti da novonastalu politiku „Velike Srbije“ nastavi da sprovodi u Bosni. Ovo je direktna poruka Bosni i Hercegovini, ali i Evropskoj uniji i SAD-u da oni  prosto ne kriju kakve su im namere. Nadam se da smo i mi kao politički protivnici Vučića u Srbiji izvukli pouke iz svega, ali da je to učinila i međunarodna zajednica, kazao je Olenik za „Slobodnu Bosnu“.

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 9

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...