NA drugim planetama bi se moglo skrivati pravo blago. Ne samo voda, koja je potrebna astronautima za preživljavanje, već i vrijedne rude poput dijamanata. Od prije znamo da bi na Uranu i Neptunu mogla padati kiša ovog dragog kamenja, a sada su znanstvenici otkrili da bi se ispod površine Merkura mogao nalaziti debeo sloj dragulja.

S obzirom na to da je Merkur bogat ugljikom, elementom koji sačinjava dijamante, Bernard Charlier sa Sveučilišta Liege u Belgiji i njegovi kolege krenuli su istraživati može li ovaj sivkasti i pomalo bezličan planet potencijalno skrivati vrijedno drago kamenje. Rekreirali su uvjete unutrašnjosti planeta od prije 4 milijarde godina, kada se Merkur sastojao od golemog oceana magme koji je obavijao metalnu jezgru, piše New Scientist. 

"Dijamanti na Merkuru bi mogli biti mnogo veći od onih na Zemlji"

Stručnjaci su smjesu spojeva prisutnih na Merkuru (uključujući sumpor, titanij i aluminijev dioksid), stavili pod grafitnu prešu bogatu ugljikom, koristeći tlak od 7 gigapaskala i zagrijavajući sustav do gotovo 2000°C. Smjesa se u potpunosti rastalila na oko 1900°C, što je otprilike i bila temperatura Merkurovog oceana magme. To su zapravo bili savršeni uvjeti za stvaranje dijamanata.  

Naime, znanstvenici su se iznenadili s tačkom taljenja koja je bila niža od predviđene. Da je bila malo viša, nastao bi grafit, a ne dijamanti. "Otkrili smo da je prilično hladno, hladnije nego što smo očekivali. Što je hladnije, to je veća šansa za dobivanje stabilnih dijamanata", kazao je Charlier. 

Stručnjaci smatraju da bi dijamanti, kad bi se formirali u jezgri, plutali kroz unutrašnjost Merkura i na kraju se smjestili između njegove guste metalne jezgre i plašta. Danas bi ovaj sloj dijamanta mogao biti debeo čak 200 metara i činiti oko 1 posto ukupne mase planeta. Dijamanti na Merkuru bi mogli biti mnogo veći od onih na Zemlji, kaže Charlier, ali teško je znati sa sigurnošću.  

Kako do blaga?

Čak i da se ovi rezultati eksperimentalno potvrde, pitanje je kada bismo mogli doći do ovoga blaga. Naime, sloj dijamanata se nalazi nekoliko stotina kilometara ispod površine Merkura, a mi još nismo uspjeli, uz sva naša tehnološka dostignuća, izbušiti nešto dublju rupu na Marsu.

Jedna od misija NASA-inog landera InSight bila je bušenje rupe od nekoliko metara kako bi se izmjerila temperatura unutrašnjosti Crvenog planeta. No nakon samo nekoliko centimetara dubine, došlo je do poteškoća. Bušilica je zapela i nije mogla dalje te je taj dio misije obustavljen. 

Najbliži Suncu, ali ne i najtopliji planet 

Merkur, najmanji planet u Sunčevom sustavu i najbliži Suncu, samo je malo veći od našeg Mjeseca. Njegovo je lice prekriveno desecima tisuća udarnih kratera. Kada bi stajali na njegovoj površini, Sunce bi izgledalo tri puta veće nego kada se gleda sa Zemlje, a sunčeva svjetlost bi bila čak 11 puta snažnija. 

Unatoč blizini Suncu, Merkur nije najtopliji planet u našem Sunčevom sustavu; ta titula pripada obližnjoj Veneri, zahvaljujući njenoj gustoj atmosferi. No Merkur ipak u nečemu vodi. Radi se o najbržem planetu, koji napravi krug oko Sunca svakih 88 zemaljskih dana. Nije ni čudno da je dobio ime po najbržem starorimskom bogu. 

Istraživanje naziva A diamond-bearing core-mantle boundary on Mercury objavljeno je u časopisu Nature Communications.