Aca Vučić se, što bi mi u Bosni rekli, baš zadao. Kao singerica radi na destabilizaciji regiona.

Organizovao je takozvani „svesrpski sabor“, kao otvorenu prijetnju Bosni i Hercegovini. Pa je preko svoje posluge u Crnoj Gori isposlovao „rezoluciju o Jasenovcu“, zamišljenu kao akt koji će prvu sljedeću članicu EU posvađati sa Hrvatskom: kao provokaciju koja će postati balvan na takozvanom „evropskom putu Crne Gore“. Pritom, Acika uživa da ponižava svoje posilne. Kako ti nesretnici to trpe, ostaće mi tajna. Jer ono što im radi nije iz prostora politike, nego pornhuba: BDSM, naime.

Onda se, opet preko svojih bijednih slugu, pozvao u Crnu Goru na Petrovdan. Koliko da zapiša teritoriju. U čemu će i uspjeti. Jer u Crnoj Gori, čini se, nema pitbulova i rotvajlera: samo maltezeri i pudlice. Tako vam je to: ko o čemu, preljubnik o vjernosti; ko o čemu, pizda o junaštvu.

No sve je to tek priprema za ono što, čini se, Acika sprema na Kosovu.

Sjever Kosova juče je, ponosno javljaju beogradske „Večernje novosti“, osvanuo „oblepljen plakatima sa slikom Aleksandra Vučića na kojima je ćirilicom ispisana jasna poruka – Vrhovni komandante, čekamo te“.

Oni sa memorijom boljom od pileće sjetiće se kako su, prije od države Srbije organizovanog i sponzorisanog terorističkog napada u Banjskoj, širom Balkana nicali natpisi: „Kad se vojska na Kosovo vrati“.

Budući da Acika tada nije kažnjen, ispravno je razumio da „more opet“.

Jer Acika, vidite, kod američke administracije ima status bijeloga međeda. Da Acika – ne bilo primijenjeno - nuklearnim projektilom gađa Prištinu, ambasador Hill pohvalio bi njegovu „dobrosusjedsku politiku“. Amerika, nažalost, ima dugu istoriju pružanja podrške zlikovačkim autokratama. Pa ipak, Acika im je, nakon Pinočea, nacrnji iza kojega su stali – ako ne računamo Netanjahua, koji je ionako van svih kategorija. Štatijaznam... Ja sam mišljenja da ne treba pretjerivati: naročito ne sa brukanjem.

Zašto Acika - možda - opet kreće na Kosovo ravno? Zato što je u Francuskoj antiislamska desnica na korak od preuzimanja vlasti? Ili zato što su Rusi pritisnuli taster? Ili je nešto pritisnula Kina? Hajde ti znaj... A nije ni da je bitno.

Acika je danas, kao onomad Milošević, faktor mira i stabilnosti u regiji – barem što se tiče „naših zapadnih prijatelja“ koji su učinili sve da ovaj dio svijeta ne vidi ni mira ni stabilnosti.

Al Acika je, jebaji ga, bio fašista. Bio je drugi, treći čovjek Šešeljeve fašističke falange koja je marširala pod imenom Srpska radikalna stranka. U konkurenciji ozbiljnih fašista istakao se izjavom o sto ubijenih muslimana za jednog Srbina.

Problem je u sljedećem. Biti fašista nije isto što biti panker ili metalac: ne možeš, kada ti stvar dosadi, skinuti poderane farmerice, oprati kosu i ostaviti to iza sebe. Ne može se biti bivši fašista a sadašnji demokrata, kao što se ne može biti ni bivši ubica. Fašista, kao i ubica, ostaješ zauvijek: jer fašizam je orgija ubistva.

Priroda, jebo joj pas mater, ne poznaje vrijednosti. Ništa u prirodi, osim čovjeka, koji je priroda nasmrt oboljela, ne traži etičko utemeljenje za svoje postojanje. Pa ga, tako, ne traži ni srpski fašizam koji u ovom mandatu hendla naš dobri Acika.

Srbija će opet popušiti na Kosovu ne zato što je njena politika prema toj državi neetična, nego zato što Kosovo ima Kurtija. Koji je za Aciku nerješiva enigma. I pred kojim je Acika inferioran.

Kurtijeva odlučnost da odbrani sjever Kosova od najvećeg je značaja za stabilnost čitavog regiona. Kada bi Kurti popustio, taj bi dio Kosova postao stalni izvor nestabilnosti na Balkanu: crnji čak i od Republike Srpske.

Zato mislim da je dužnost svakog slobodnomislećeg čovjeka u regionu u kojem niko od nas doista nije ostrvo, regiona u kojem zvono uvijek zvoni za nas, da podrži pravednu borbu Kurtija i građana Kosova protiv beogradske wanna be imperije.

Vi kako hoćete. Ja podržavam.