Nakon neusvajanja Plana rasta, zbog toga što neki kantoni nisu dali suglasnost na taj dokument, u javnosti slušamo razne izjave nosilaca javnih funkcija i predstavnika političkih stranaka.

Šokantno je da nam izbacuju podatke o tome koliko se puta u tom dokumentu spominje država Bosna i Hercegovina, entiteti ili drugi nivoi vlasti. Kako li su došli do tih podatka? Da li čitanjem tog dokumenta ili pukom informatički omogućenom pretragom?

Piše: Enver Išerić, predsjednik Udruženja Čuvari Bosne i doktor pravnih nauka

Siguran sam da se radi o ovoj drugoj metodi, jer većina njih nije ni pročitala tih 170 stranica dokumenta "Plan rasta". Da su ga pročitali, koncentrirali bi svoje komentare na suštinska pitanja, a to su evropski standardi uređenja i funkcioniranja svake moderno uređene države i nadležnosti države i entiteta.

Osim toga, u svakom dokumentu moraju se koristiti ustavni nazivi državnih institucija, a taj program, kao i svaki drugi, i formalno i suštinski jeste nacionalni program, jer se odnosi na cijelu bosanskohercegovačku naciju, odnosno državu.

Oni sami još ne znaju da li odluka Vijeća ministara o formiranju Radne grupe za izradu Programa rasta ima veze sa sistemom koordinacije za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Jedni tvrde da ima, a njihove stranačke kolege ih demantiraju. Tužno je to i jadno.

A suština je u tome da odluka Vijeća ministara ima sve elemente Mehanizma koordinacije, a to znači da niži nivoi vlasti (entiteti i kantoni) mogu sve blokirati. Znači, ima veze Mehanizam koordinacije i izrada Plana rasta kao što je povezan nokat i meso.

I sve dok u procesu donošenja odluka postoji konsenzus kao način donošenja odluka mi, kao država, nigdje nećemo napredovati. Niti će se moći donositi bilo kakve odluke.

Osim ako bi oni koji se bore za državu popuštali i pravili ustupke, zbog konsenzusa, onima koji državu žele da razvlaste i razgrade. A to opet nije napredovanje, nego nazadovanje.

Zato, ne zamajavajte građane, već pogledajte istini u lice. Svi snosite dio krivice, jedni zbog sistema koordinacije, a drugi zbog Plana rasta. Obje odluke su loše i štetne za državu.