Izudin Ahmetlić, vlasnik tešanjske HIFA-OIL grupe, definitivno nije običan biznismen. Njegova mudrost nije od jučer, i nije odavde. On ne donira nasumično, ne traži aplauz.

Ahmetlić udara tamo gdje najviše boli – u podjele. Gdje god vidi ranu, tamo stavlja zavoj. Ali ne bilo gdje, nego tamo gdje žive ljudi drugačiji od njega. Bošnjak pomaže Srbima? Naravno, piše Hajrudin Redžović za Biznisinfo

Jer, kada je Doboj 2014. godine bio pod vodom, Ahmetlić nije čekao signal, nije čekao da ga neko moli – sa svojim HIFA-OIL-om organizirao je pomoć prije nego što su drugi i stigli shvatiti šta se događa.

No, to nije bio izoliran slučaj. Godinama je iz svog džepa isplaćivao platu lokalnom pravoslavnom popu u Tešnju. Tiho, bez pompe. I dok se ne zna sigurno, priča se da je upravo on nagovorio svog brata Hasana da finansira obnovu (katoličke) Crkve svetog Petra i Pavla u Tešnju.

“Izdajnik” koji pomaže “one druge”?

I sada dolazimo do onoga što mnogi ne mogu shvatiti, ili ‘svariti’ – Ahmetlićevi potezi nisu populizam. On ne traži priznanje; naprotiv, zna da će ga mnogi među njegovim narodom možda nazvati ‘izdajnikom’, jer, zaboga, pomaže “one druge”. Ali, Ahmetlića to ne dotiče. On zna nešto što mnogi zaboravljaju – pomažući “njih”, pomaže i “nas”. Jer suživot nije stvar kompromisa, nego nužnosti.

(Usput: Ahmetlić, naravno, pomaže i ‘naše’, ali to nikada ne traži naslovne strane, nije ‘vijest’ – jer pomagati ‘svojima’ se podrazumijeva.)

Tekst je eksplodirao!

Kada smo objavili vijest o njegovoj donaciji 10 tona kerozina Helikopterskom servisu RS za gašenje požara na Tjentištu, tekst je eksplodirao. Gotovo da je postao viralni hit. Ljudi su reagirali masovno, komentari su se nizali. Ali ono što se desilo u komentarima pokazalo je pravo lice Bosne i Hercegovine. Ne, ljudi se ne mrze. Ne, rat nije ostavio neizbrisive ožiljke.

Ljudi su u komentarima jedni drugima pružali ruke, podržavali se, pokazivali da su podjele koje nam se nameću lažne, izmišljene, nepotrebne.

Efikasniji od političara i vjerskih lidera

Ahmetlić je, svojim tihim gestom, uspio u nečemu što godinama ne uspijeva cijeloj vojsci političara i vjerskih lidera – pokazao je da nacionalnost nije najvažnija stvar na svijetu.

Pokazao je da je ljudskost iznad svega, da suživot nije samo moguć, nego i stvaran. I da ljudi to žele, ali im treba neko da im pokaže put. Taj neko je, eto, Izudin Ahmetlić. Bez buke. Bez pompe. Samo sa svojim djelima.​

Piše: Hajrudin Redžović/