Bivši diplomata i vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević gostovao je u programu hrvatske N1 televizije gdje je govorio o navodima iz Srbije o navodnom hrvatskom špijunu navodno uhapšenom u Srbiji i o korištenju vojnih resursa od strane državnih zvaničnika,

Emmanuel Macron, predsjednik Francuske, stiže danas u Beograd. Teme razgovora s Vučićem bit će Rafalei, energetika…

“Interes Srbije se očituje u tome što očekuje podršku svojih stavova o Kosovu i čini se da je zasad u tome uspješna, dok Francuska ne realizira svoje interese u Srbiji. Istodobno, Srbija želi da se o pristupu Europskoj uniji – govori, ali da se on ustvari ne dogodi”, kazao je bivši ministar ocjenivši srpsko zakonodavstvo nespremnim za sve reforme koje EU uvjetuje.

Kovačević se dotaknuo i i dalje nerazjašnjenog misterija navodnog hrvatskog špijuna čije je privođenje potvrdio i Ivica Dačić, ministar unutarnjih poslova Srbije:

Reputacijski fijasko Srbije

“Dačić je mogao samo potvrditi da je policija angažirana bez da kaže o kome je riječ”, govori i dodaje da su se predstavnici hrvatske vlasti dobro postavili: “Ne reagiraju, ne dramatiziraju. Nisam siguran ni da znaju o čemu je riječ, ali kao da se nisu uhvatili za udicu”, mišljenja je Božo Kovačević.

“Kada se u odnosima dviju zemalja pretjerano često rabe argumenti tajnih službi, to je znak da su ti odnosi na silaznoj putanji i da je barem jednoj strani stalo do pogoršanja odnosa, što je Srbija”, govori bivši diplomata.

Komentirajući problematiku verbalnog delikta, odnosno popisa nepoželjnih ljudi na kojem se našla i Severina, a koji je u suprotnosti s demokratskim uzusima, Kovačević komentira da je i sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić taj popis ocijenio kao glupost:

“Svaka država može birati koga će pustiti u svoju zemlju, pitanje je samo koliko često odluči koristiti to pravo i na koji način”, kazao je i ocijenio da je Srbija u slučaju Severine doživjela reputacijski fijasko: “Ne nalaze racionalno opravdanje za takav čin.”

Slučaj Black Hawk

Osvrćući se na korištenje resursa od strane političkih zvaničnika, odnosno recentnog primjera Milanovićevog korištenja vojnog helikoptera Black Hawk, Kovačević ističe da je najbitnija zadaća sigurnost i funkcionalnost. Odnos političara prema državnim resursima ocjenjuje – “liberalnim”:

“Političari u Hrvatskoj te mjere zaštite uglavnom koriste kao statusni simbol, kao pokazatelj svoje moći i odvojenosti od običnih građana. Kad je riječ o predsjedniku Republike, treba imati na umu da je pred nama predsjednička kampanja i da se sve svodi na zavist i ljubomoru premijera Andreja Plenkovića – što on nije i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga i što on ne može i on činiti što predsjednik Republike može. Apsolutno je riječ o tome”, kaže Kovačević i nastavlja:

“Glavni problem premijera Plenkovića je što je po protokolu Zoran Milanović ispred njega i zato ovaj izbjegava sve moguće susrete jer su to rijetke prilike u kojima on nije glavni”, mišljenja je Kovačević koji je kao primjer dao sastanak prilikom kojih su se premijer i predsjednik odvojeno sastajali s hrvatskim diplomatima: “Kao da imamo dvije odvojene vanjske politike.”

Premijer želi sve resurse u svojim rukama

“Jer se premijer odbija konzultirati s predsjednikom – to je protuustavno djelovanje”, objašnjava on i dodaje: “Korištenje vojnog helikoptera može biti financijski problematično, ali i to se može riješiti na sastanku. Zašto premijer odbija sastanke? Jer ne može otrpiti činjenicu što nije istodobno predsjednik i premijer, i alfa i omega svega što se događa u Hrvatskoj.”

Božo Kovačević smatra da Plenković ne shvaća odnos premijera i predsjednika:

“Moraju se dogovoriti. Kad je riječ o sigurnosnim službama recimo, o imenovanju novog čelnog čovjeka, a on smatra da je to isključiva ingerencija premijera. Zato bi on HDZ-ovog kandidata za predsjednika – jer bi onda predsjednik bio samo osoba koja potpisuje odluke za premijera. Milanović je doista predsjednik s karakterom”, ocjenjuje Kovačević i dodaje: “Iako je puno više negativnih strana tog karaktera pokazao, on je defacto, jedina prepreka premijeru da ima apsolutnu vlast nad svim resursima u državi.”

Bivši diplomata ističe da je i dalje otvoreno pitanje opravdanosti korištenja tih resursa: “Piloti moraju držati kondiciju i znanja tako da nije uvijek iracionalno, ali se taj problem mora raspraviti između dva Ureda”.