Piše: Žarko PUHOVSKI / Index.hr

Klimatsko pregrijavanje očito pogubno djeluje i na domaću javnost. Do mjere teške izdrživosti i onoga što su nekada nazivali lakim notama.

U posljednjoj je fazi sve počelo policijskom (pa prekršajnom) akcijom protiv stranca koji je - u svojem automobilu - glasno slušao glazbenu ostavštinu tzv. Republike Srpske Krajine. Kako je i logično, nastavljeno je zakašnjelom intervencijom organa reda protiv onih koji su - puno glasnije, na trgu - emitirali ustaške pjesme.

Dakako, drugi je slučaj podigao posebnu političku prašinu (gotovo saharskih razmjera). Jer, jedni su u tomu vidjeli ponovno buđenje ustaštva, drugi, pak, novi naraštaj hrvatske mladeži koja se ne da kompleksirati jugounitarističkom promidžbom.

Dobar je povod da se neke stvari razgraniče. Zločinačke tvorbe su NDH i RSK, a jugoslavenski simboli su dvoznačni

Kao kruna - za sada - pojavio se jučerašnji koncert Bijeloga dugmeta. Gumbići su odlučili otpjevati/odsvirati/oslikati - Jugoslaviju. Nekima se to svidjelo, kažu izvještaji, drugima nije. Zombi-aktivisti Domovinskoga pokreta odmah su zatražili progon, izgon itd., drugi su se bunili nešto umjerenije. Oni kojima to, u najmanju ruku, nije smetalo javno za sada šute.

No, dobar je ovo povod da se neke stvari, koliko je moguće, razgraniče. NDH i RSK su zločinačke tvorbe na hrvatskome tlu i uz njih je doista teško vezati pozitivne konotacije, osim osobama s posebnim spoznajnim potrebama (S.P. Novak ili S. Štrbac, npr.). Njihova simbolika stoga ne bi smjela biti dopuštena u javnome prostoru.

S druge strane, jugoslavenski simboli su - kao i, primjerice, kršćanski - zapravo dvoznačni. Kršćanstvo je neprijeporno simboliziralo povijesnu emancipaciju ka jednakosti (pa makar i onostranoj), ali su pod znakom križa ubijene - u 2000 godina - stotine milijuna (zato, kako je poznato, humanitarna organizacija uspostavljena kao Crveni križ u značajnome dijelu svijeta koristi simbol crvenoga polumjeseca).

Bijelo dugme je napravilo očitu glupost

Jugoslavija (ona druga, o kojoj se ovdje radi) je imala doista pozitivnih (socijalnih, npr.) elemenata, ali je bila totalitarno ustrojena, a u prvim godinama i koljački vođena. No, osigurala je nekoliko desetljeća bez ratnih (i drugih masovnih) ubijanja. Na svojem je povijesnom kraju, međutim, katastrofalno kiksala u toj povijesnoj ulozi te, uz ostalo, izvela agresiju na vlastiti dio, Hrvatsku. Gotovo po modelu autoimune bolesti.

Njezini su znakovi, stoga, za velik broj ljudi u Hrvatskoj simboli ugroze i zločina. Bijelo dugme je to moralo uzeti u obzir (neovisno o omjerima, značajan je dio publike jučerašnji jugoperformans doživio prije kao retraumatiziranje nego kao provokaciju). Budući da to nisu spoznali, neodgovorno su učinili očitu glupost.

Ma kolike razlike bile spram NDH i RSK, jugoslavenska simbolika treba biti korištena s oprezom, posebice kada se radi o masovnim okupljanjima. O tomu se, mislim, radi.