Empatija je sposobnost razumijevanja i dijeljenja osjećanja druge osobe. Odraslom čovjeku to može izgledati kao veoma jednostavna osobina, ali za mozak malog djeteta, to je veoma složena vještina koju treba razviti.

Razumijevanje i pokazivanje empatije su rezultat višestrukih interakcija između neurona u mozgu, tako da je razvoj empatije u prvih nekoliko godina života težak zadatak. Poznato je da su djeca, posebno u prve dvije godine života, egocentrična, što je stanje u kome se fokusiraju na sebe i svoje neposredne potrebe. Da bi se djeca odvikla od egocentričnog razmišljanja i da bi im se pomoglo da shvate svijet oko sebe, namjerna pažnja roditelja usmjerena na razvoj empatičnog načina razmišljanja je moćno oruđe.

Empatija je takođe na vrhu liste kao vještina za učenje djece, vjerovatno zbog vođstva i kreativnih prednosti empatičnog mozga. Meghna Iadav, dječji psiholog objašnjava kako podstaći empatiju kod male djece, piše “Femina.in”.

Zašto je njegovanje empatije važno za djecu?

Roditelji vjeruju da ako njihovo dijete pokaže empatiju, to će samo koristiti drugima. Ovo je uobičajena zabluda koja se mora opovrgnuti. Prema istraživanjima bihejvioralne psihologije, empatičan način razmišljanja je ključ za otključavanje osobina kao što su kritičko razmišljanje, rješavanje problema i efikasna saradnja.

Empatija inspiriše liderstvo i kreativan pristup

Nauka nikada nije podržavala ideju da mozak sve radi sam. Prednji režnjevi dječjeg mozga se snažno stimulišu jednostavnim posmatranjem jednostavnih radnji empatije iz svakodnevnog života roditelja, kao što je nuđenje vode prijatelju koji kašlje, omogućavanje ljudima da izađu iz lifta prije nego što uđete, i čekanje da se drugi automobil parkira prije vas.

 

Prema nedavnim studijama o funkcionisanju mozga, prednji režnjevi su plodno tlo za planiranje, rješavanje problema, liderstvo i kreativnost. Kada prednji režnjevi mozga pravilno funkcionišu, funkcionišemo i mi.

Empatija je osnova za sreću

Bebe posmatraju svoje roditelje 24 sata dnevno, sedam dana u nedjelji, a njihovi stavovi i odgovori se bilježe u mozgu djeteta. Sedmomjesečno dijete, na primjer, pažljivo posmatra svog oca dok dočekuje posjetioca na vratima doma. Reakcija roditelja na posjetioca utiče na to kako beba doživljava svijet oko sebe. Ovaj osjećaj povezanosti sa svijetom, osobina empatije, omogućava djetetu da vidi svijet veoma pozitivno. Ova rana pozitivnost će uvijek rezultirati povećanjem koeficijenta sreće kasnije u životu.

Empatija je majka vještine vođenja tima

Pažljivije ispitivanje svih dobrih navika, kao što su smjenjivanje, dijeljenje resursa, saosjećanje, poštovanje mišljenja drugih, otkriva da je empatija epicentar ovih dubokih veza koje se vrte oko ljudskog života. Ove vještine zasnovane na empatiji na kraju dovode do sposobnosti saradnje i izgradnje tima, koje su nesumnjivo potrebne u današnjoj radnoj kulturi.

Prema teoriji uma, sa oko 18-24 mjeseca mališani mogu da prepoznaju da se tuđe misli i reakcije mogu razlikovati od njihovih, i stoga, da bi unaprijedili vještine zasnovane na empatiji kod djece, roditelji treba da pruže što više mogućnosti za socijalizaciju mališanima ove starosne grupe što je više moguće.

Empatija vodi do ravnoteže između emocija i logike

U današnjem društvu uspješni su oni koji mogu uspostaviti ravnotežu između emocionalnog i logičkog mišljenja. Ovaj uravnoteženi pogled na život može se podsticati kod djece kroz kultivisanje empatije. Brojni istraživači su ustanovili korelaciju između socijalno-emocionalnog zdravlja djeteta i njihovog akademskog i kognitivnog učinka.

Ako je cilj da se živi uspješan život u dvadeset prvom vijeku, samo čitanje, pisanje i aritmetičke vještine nikada neće biti dovoljne. U osnovi ove ideje je neophodnost uspostavljanja dugotrajnih odnosa sa vršnjacima i porodicom. U ovom pravcu, empatija će igrati ključnu ulogu postavljajući temelje učenja.