Godine 1930., unatoč gubitku njemačkih općih izbora, Adolf Hitler nije bio nimalo uzrujan. Baš suprotno, kako je napisao: „Najveći uspjeh imali smo u Tiringiji. Tu smo najvažnija stranka. Stranke u Tiringiji koje pokušavaju formirati vladu ne mogu osigurati većinu bez naše saradnje." Budući diktator već je naslutio važnost koju će ta država imati u usponu nacizma na vlast, u historiji koja prijeti da se ponovi nakon nedjeljne pobjede stranke Alternativa za Njemačku (AfD) u istoj regiji, s značajnih 33,4% glasova.

Iznenađujući rezultat oživljava strahove od povratka krajnje desnice u Njemačku. Zapravo, prvi put nakon Drugog svjetskog rata u jednoj njemačkoj državi pobjeđuje ekstremno desna stranka, otvoreno rasistička, koja se protivi imigraciji i, povremeno, bliska nacizmu. Posljednjih su godina njihovi napadi posebno bili usmjereni na muslimansko stanovništvo, pozivajući na zatvaranje granica i zabranu džamija. Stranka je opisala islam kao nekompatibilan s njemačkom kulturom i govori o "invaziji" na Evropu kada se govori o ovoj zajednici.

Stranka je također zauzela čvrst stav protiv multikulturalizma, zalažući se za očuvanje "njemačke kulture" i kritizirajući politiku integracije useljenika. Protive se LGBTQ+ pokretu i obrazovanju o seksualnoj raznolikosti u školama te je predložila militarizaciju policije. No, ono što je s historijskog gledišta najalarmantnije jest da su neki članovi AfD-a minimizirali ili relativizirali holokaust.

Vođa ove ultra stranke u Tiringiji, Björn Höcke, koji je stekao veliku prednost pred drugom opcijom, Demokršćanima, vidljivi je šef najekstremnijeg krila ionako ekstremističkog AfD-a i jedna od najmoćnijih osoba na nacionalnoj razini. Ovaj profesor historije nije novo lice u njemačkoj politici. U posljednjih deset godina bio je protagonista raznih kontroverzi zbog nekih komentara u korist nacizma, a zastupnički imunitet mu je ukinut čak sedam puta jer je bio pod istragom zbog poticanja mržnje, poricanja ili korištenja nacističkih simbola.

Godine 2017. izbio je u prvi plan nakon što je u Dresdenu izjavio da je spomenik žrtvama holokausta u Berlinu "spomenik srama". Godinu dana kasnije, Höcke je objavio esej u kojem je istaknuo da je netačno opisati Hitlera kao "totalno zlog". Godine 2019., u kontekstu demonstracija protiv AfD-a nekoliko dana prije pokrajinskih izbora u Thüringenu, upravni sud u Meiningenu presudio je da je čelnika AfD-a legalno nazvati "fašistom" nakon objavljivanja ove knjige.

Taj je desničar ove godine dva puta osuđen jer je veličao nacističke simbole. Posljednji put u julu. Höcke će morati platiti gotovo 20.000 eura nakon što je na dva skupa reproducirao riječi "sve za našu zemlju", moto SA, paravojne formacije nacističke stranke koja je odigrala ključnu ulogu u Hitlerovom osvajanju vlasti, koja je svoje prve korake napravila upravo u Tiringiji, 1930.

Upravo je u toj državi 1918. godine nakon razaranja u Prvom svjetskom ratu osnovan drugi njemački Reich, tzv. Weimarska Republika. Bio je to demokratski režim koji je, međutim, od početka bio obilježen ekonomskom, političkom i socijalnom nestabilnošću. Ove okolnosti bile su vrlo plodno tlo za uspon novostvorene Nacističke stranke i Hitlera, kada je preuzeo vlast nad formacijom ostalih aspiranata.

Broj članova Nacističke stranke rastao je malo po malo u 1920-ima, sa 27.000 u 1925. na 176.000 u 1929. No, upravo u sljedeće dvije godine, s Velikom depresijom koja je pogodila pola svijeta, nacionalsocijalistička formacija uspjela je ući u parlament po prvi put u svojoj historiji, u Tiringiji, nakon izbora 1930. godine, sa 18% glasova. Tada se broj sljedbenika eksponencijalno umnožio na 389.000 iste godine, a 1931. na 806.000.

Tim je glasovima nacistička stranka dobila šest mjesta u regionalnom parlamentu Tiringije, što je bila kvota moći koja je bila dovoljno velika i neočekivana da se njemačka desnica složi s Hitlerovom strankom i prihvati da Wilhelm Frick bude imenovan ministrom unutrašnjih poslova te regije. Bio je to prvi državni položaj koji su nacionalsocijalisti dobili od svog nastanka.

Frick je bio jedan od Hitlerovih najbližih saradnika, osoba koja je postala jedna od najviših zvaničnika Trećeg Reicha kada je nacistička stranka konačno pobijedila na općim izborima 1933. To je ostao i tokom Drugog svjetskog rata kao ministar unutrašnjih poslova. Na kraju je osuđen i pogubljen tokom Nürnberškog procesa zbog svoje uloge u genocidu. Njegove posljednje riječi prije vješanja bile su: "Živjela vječna Njemačka".

Na vrlo sličan način kao što se dogodilo na izborima ove nedjelje, taj rezultat u Thüringenu 1930. potresao je mnoge Nijemce. Za nacističku stvar privuklo ih je Hitlerovo obećan je o stvaranju jake Njemačke, garantovao im je da će popraviti ekonomiju i otvoriti radna mjesta, vratiti zemlju na položaj velike svjetske sile, povratiti teritorije izgubljene tokom Prvog svjetskog rata, stvoriti autoritarnu vladu i ujediniti Nijemce po rasnim i etničkim linijama .

Nakon pobjede u Tiringiji, nacisti su preuzeli Reich tri godine kasnije, upravo iz pokrajine Thüringen koja je devedeset godina kasnije vidjela kako je najrasističkija ekstremna desnica ponovno pobijedila na izborima u Njemačkoj. Nacisti su na parlamentarnim izborima u julu 1932. dobili 14 miliona glasova (37%). Ti su glasovi pomogli Hitleru u nakani da traži da ga se imenuje kancelarom.

Njemački predsjednik Paul von Hindenburg isprva se protivio ovom zahtjevu, ali je na kraju popustio i predao mu položaj 30. januara 1933. Imenovan je na dužnost kancelara kao rezultat političkog dogovora, s demokratskim ustavom koji je još uvijek bio na snazi. Međutim, na općim izborima petog marta 1933. osvojio je 17,2 miliona glasova (43,9%), znatno više od socijaldemokratske stranke sa 7,1 miliona glasova (43,9%). Hitler je tada iskoristio priliku i manipulacijom političkog sistema uništio demokratiju kako bi uspostavio svoju diktaturu. Hoće li se sada desnica, gotovo stoljeće kasnije, proširiti iz Tiringije po cijeloj Njemačkoj?