Što se zbiva s uraganima? Vrhunac je njihove sezone, a Atlantski ocean neuobičajeno je miran. Od tropske oluje Ernesto, koja se u Atlantiku formirala sredinom augusta, na vidiku nema uragana što se nije dogodilo u posljednjih 56 godina. Naučnici su zbunjeni, tim više što su sve prognoze govorile o burnoj sezoni u kojoj će se jedna za drugom smjenjivati snažne tropske oluje.

Američka Nacionalna uprava za atmosferu i oceane (NOAA) iznijela je krajem maju prognozu za sezonu uragana, koja traje od 1. juna do 30. novembra, predvidjevši 85 posto vjerovatnosti za sezonu iznad normalne (gleda se prosjek u odnosu na razdoblje od 1991. do 2020. godine), deset posto za gotovo normalnu i pet posto vjerovatnosti za sezonu ispod normalne. Nadalje, naučnici su predvidjeli sezonu s 25 tropskih oluja uključujući 12 uragana, od kojih će polovina postati jaki uragani snage najmanje treće kategorije.

I činilo se da će se prognoze obistiniti jer je uragan Beryl, koji se formirao u Atlantiku krajem juna, jačao brže od bilo koje druge zabilježene oluje u ranom dijelu sezone. Uragan Beryl u kratkom je vremenu početkom jula dostigao snagu najjače, pete kategorije, a odnio je živote 64 osobe na području Kariba, poluotoka Yucatána i obale Meksičkog zaljeva SAD-a. A onda je uslijedilo zatišje. Prognostičari uragana predviđali su da će sezona oživjeti s prelaskom kolovoza u rujan, ali to se nije dogodilo.

"Da ste mi prije mjesec dana rekli da se ništa neće razviti nakon Ernesta, ne bih vam vjerovao. To je stvarno iznenađujuće", rekao je za CNN dr. Phil Klotzbach, stručnjak za uragane s Državnog univerziteta Colorado.

Uragani su oluje koje nastaju iznad tropskog područja. Rađaju se u tropskom dijelu Atlantika, uz zapadnu obalu Afrike, a karakteriziraju ih jaki vjetrovi od minimalno 119 km na sat za uragane prve kategorije do iznad 350 km na sat što je obilježje najrazornijih uragana pete kategorije. Da bi nastao uragan, jedan je od uvjeta da temperatura mora u tropskom dijelu Atlantika bude viša od 26,5 Celzijevih stupnjeva, i to minimalno do 50 metara dubine. Oceanska voda i dalje je topla, a i dosta je vlažnog zraka, no uragani izostaju. Znanstvenici još ne mogu u potpunosti objasniti što je razlog tome, ali kao jedan od uzroka spominju se golemi oblaci pustinjske prašine iz Sahare čiji naleti preko Atlantika mogu suzbiti stvaranje uragana iznad oceana i utjecati na vrijeme u Sjevernoj Americi.

"Iznenađujuće, vodeći faktor koji kontrolira uraganske padavine nije, kako se tradicionalno misli, površinska temperatura mora ili vlažnost u atmosferi. Umjesto toga, to je prašina iz Sahare", rekao je Stanford Report Yuan Wang, jedan od autora studije objavljene krajem jula u časopisu Science Advances. Taj je rad pokazao da saharska prašina može smanjiti količinu padalina u uraganu, ali Wang sumnja da bi također mogla smanjiti nastanak uragana.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da sezona uragana nije gotova i da bi uskoro mogla pokazati znakove života: više od 40 posto svih tropskih aktivnosti u tipičnoj sezoni događa se nakon 10. septembra.

"Oluje će se ‘vratiti‘. Još ne vidim da će ova sezona dobro završiti", upozorio je Phil Klotzbach.

Slično misle i stručnjaci iz NOAA-e.

"Uvjeti se i dalje čine vrlo povoljnima za aktivnost iznad normale tokom ostatka sezone uragana", rekao je za Scientific American Jamie Rhome, zamjenik direktora NOAA-ina Nacionalnog centra za uragane. I oluje u kasnoj sezoni mogu biti brutalne: primjerice krajem oktobra 2012. pojavio se uragan Sandy, koji je zahvatio dijelove Kariba prije nego što se sjurio prema istočnoj obali SAD-a i razorio New Jersey i New York odnijevši živote 233 osobe u osam država.