Većina žena često se suočava sa odeređenim ženskim problemima. Nažalost, činjenica da su česti ne čini ih manje prijatnima. Neprijatni miris može biti posebno frustrirajući, jer se možete osjećati da niste čisti, iako to nije slučaj. Postoji nekoliko uzroka, a sljedeći su najčešći.

Bakterijska vaginoza

Bakterijska vaginoza može zvučati zastrašujuće, ali je riječ o veoma čestom poremećaju. Zapravo, ona je najčešći uzrok neprijatnih mirisa kod žena. Svaka vagina sadrži određen broj bakterija koje se prirodno javljaju, a bakterijska vaginoza nastaje prekomjernim razvojem tih bakterija. Istraživanja pokazuju da većina žena u reproduktivnim godinama barem jednom dobije bakterijsku vaginozu. Uzrok je nepoznat, ali odnos bez zaštite i prečesto pranje mogu vas staviti pod veći rizik.

Najčešći simptomi su svrab, bol i sekret. U nekim slučajevima, bakterijska vaginoza se povlači sama od sebe, ali stručnjaci ipak savjetuju posjetu ginekologu, kako bi se spriječile rijetke, ali ozbiljne komplikacije. Liječenje obuhvata tretman antibioticima.

Gljivična infekcija

Gljivična infekcija je, takođe, veoma česta i veoma neprijatna. Simptomi su slični kao kod bakterijske vaginoze, s dodatkom gustog, bijelog sekreta. Gljivična infekcija ne zahtijeva antibiotike i obično zahtijeva vaginalni, antigljivični tretman. Takođe, doktor može preporučiti i jednokratni oralni antigljivični tretman.

Polno prenosive bolesti

Pojedine polno prenosive bolesti mogu uzrokovati neprijatan miris, a najčešće su hlamidija i gonoreja. Oba oboljenja su česta i lako se liječe, ali mogu i izazvati ozbiljne komplikacije ukoliko se blagovremeno ne liječe.

Nažalost, oba oboljenja se često ne dijagostikuju, jer mogu, a ne moraju proizvesti nikakve simptome. Ukoliko se jave, simptomi su najčešće bolno mokrenje, sekret i neprijatan miris. Jedan od najboljih načina da izbjegnete rizik od ovih oboljenja svakako je korištenje zaštite tokom odnosa.

Pelvična inflamatorna bolest

Pelvična inflamatorna bolest ili upala karlice nastaje kada bakterije (koje se najčešće prenose polnim putem) “putuju” kroz vaginu i matericu. Ona je često rezultat kasno dijagnostikovane polno prenosive bolesti, kao što je hlamidija. Pelvična inflamatorna bolest obično se ne dijagnostikuje sve dok se ne pojavi hronični bol ili nemogućnost ostanka u drugom stanju.

Bolest često nema nikakvih simptoma, ali ako se pojave, to su uglavnom bol u karlici, neprijatan miris, obilni sekret, povišena temperatura, bol prilikom polnog odnosa ili bolno mokrenje. Pelvična inflamatorna bolest se može liječiti antibioticima, iako može ostaviti ožiljke koji imaju trajne posljedice. Te posljedice mogu biti hroničan bol, neplodnost ili vanmaterična trudnoća.

(minimagazin.info)