Oslobođeni disident iz ruskog gulaga Vladimir Kara-Murza nedavno je izjavio: "Putinov režim će se srušiti bez upozorenja.“ Kara-Murza je oslobođen u razmjeni ovog ljeta između zapadnih zemalja i Moskve, a bio je osuđen na 25 godina zatvora pod optužbom za "veleizdaju".

Rekao je da na dan kada je odveden iz zatvorske ćelije u Sibiru kako bi bio prebačen u rusku prijestolnicu, nije imao pojma da je dio razmjene zatvorenika. "Te noći kada su me odveli iz ćelije u Sibiru, bio sam siguran da me izvode na pogubljenje", izjavio je za Sky News dan nakon što je oslobođen.

DOĆI ĆE DAN...

"Posljednji put sam srela Evgeniju Kara-Murzu tog sumornog dana početkom marta. Tajming nije mogao biti gori. Dok smo razgovarali, lijes Alekseja Navaljnog spuštali su u smrznutu zemlju na moskovskom groblju. U međuvremenu, Evgenijin suprug, Vladimir Kara-Murza, još uvijek je bio zatvoren u sibirskoj zatvorskoj ćeliji gotovo identičnoj onoj u Arktičkom krugu u kojoj je Navaljni pronađen mrtav, za kojeg se pretpostavlja da je ubijen“, objavila je pretprošle nedjelje u "Guardianu" britanska istraživačka novinarka Carole Cadwalladr:

"Paralele su bile jezive. Budući da Vladimira, novinara koji je postao politički aktivist, Kremlj nije samo mrzio i bojao se, i zatvarao pod lažnim optužbama, također je bio otrovan - dva puta - na meti iste jedinice FSB (Federal Security Service) koja je otrovala Navaljnog. Izgledi su bili tako mračni, a vijesti iz Rusije i Ukrajine tako neumoljivo depresivne. Gotovo nezamislivo čudesan osjećaj je šest mjeseci kasnije vidjeti Evgeniju kako ulazi u predvorje londonskog hotela, ovaj put s Vladimirom. Prije šest sedmica, bio je u sibirskom gulagu. Danas je slobodan čovjek na putovanju u London sa suprugom i njihovim najmlađim sinom, devetogodišnjim Danielom, što je rezultat najveće razmjene zarobljenika između Rusa i Zapada od hladnog rata.“

Carole Cadwalladr (Foto: Agencije)

Zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine Saša Magazinović susreo se u augustu sa Vladimirom Kara-Murzom u Parizu. "On je bio naš gost na sjednici pravnog komiteta Vijeća Evrope. A Vijeće Evrope je bilo jako aktivno kada je on u pitanju, ali i mnogi drugi politički zatvorenici. Julian Assange nam dolazi u utorak na razgovor. U isti taj Komitet. Ove sedmice je u Strasbourgu zasjedanje Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope. I naravno, paralelno, i sjednice Komiteta", rekao nam je kratko Saša Magazinović, šef Delegacije BiH u Vijeću Evrope kojeg smo dobili na putu za Strasbourg. Veli i da nema nešto posebno reći o susretu sa Kara-Murzom od onoga što je već napisao.

A napisao je i ovo:

"Za sve vrijeme provedeno u zatvoru samo je jednom razgovarao sa suprugom, a dva puta s djecom. Dva puta, 2015. i 2017., Kara-Murza praćen je i otrovan od strane iste jedinice Federalne sigurnosne službe (FSB) koja kasnije će otrovati Alekseja Navaljnog. Koma i otkazivanje bubrega dio je posljedica trovanja koje je preživio."

Ruski pisac, književnik i historičar mu je rekao da su mu u zatvoru mačke bile jedini sagovornici.

"Kada su ga 1. augusta ove godine iznenada izveli iz zatvora, Kara-Murzina prva pomisao bila je da će ga stražari strijeljati", prepričava Magazinović. "Ali sve se odvijalo drugačije. Iz Tomska je letio direktno u Moskvu, a odatle u Ankaru. Nije shvatio da je dio razmjene zarobljenika sve dok on i drugi zatvorenici nisu dovedeni do autobusa koji će ih odvesti u moskovsku zračnu luku. Tamo je sreo poznata lica, među njima i ruskog opozicinog političara Ilju Jašina, koji je također oslobođen iz zatvora. 'Izgledaš usr*no', rekao mu je Yashin kad su se ponovno sreli prvi put nakon dvije i po godine. Kada je stigao u Ankaru, jedna žena je Kara-Murzi dodala telefon. S druge strane bio je američki predsjednik Joe Biden. Kara-Murzu je nedavno u Njemačkoj dočekao kancelar Olaf Scholz", napisao je i to Saša o Vladimiru, dobitniku Pullitzerove nagrade za ljudska prava,.

U svom završnom govoru pred sudom koji će ga osuditi na 25 godina zatvora rekao je: "Znam da će doći dan kada će nestati mrak nad našom zemljom. Kada će se rat (u Ukrajini) zvati ratom, a uzurpator (u Kremlju) će se zvati uzurpatorom; kada će se oni koji su zapalili ovaj rat zvati zločincima umjesto onih koji su pokušali da ga zaustave... I tada će naš narod otvoriti oči i zadrhtati pri pogledu na stravične zločine počinjene u njihovo ime", objavio je i to zastupnik SDP-a u Parlamentu BiH.

SOVJETSKI DISIDENTI

Vratimo se priči Carole Cadwalladr iz "Guardiana".

"Pogledam njih dvoje zajedno i ne mogu zamisliti kako se Evgenija osjeća. 'Plačem sve vrijeme', kaže ona. 'I rasplačem druge ljude. Baš kad ja govorim, ljudi počnu plakati u publici. Čini se da tako djelujem na ljude.' Bila je tako ogorčena kad smo se posljednji put srele. I bilo je toliko emotivne traume. Vladimir je bio u zatvoru u tim užasnim uslovima, u samici u zapadnom Sibiru. Osobi koja živi u normalnoj demokratskoj državi tako je teško shvatiti šta je to politička represija u 21. stoljeću", piše ona: "Vladimirovi opisi sibirskog gulaga su tako poznati iz djela Solženjicina i drugih pisaca staljinističke ere. Za Kara-Murzu, koji je studirao historiju na Cambridgeu, to je bio izvor i nevjerice i utjehe."

Najvažnija sfera historijskog naučnog rada Vladimira Kara-Murze bili su sovjetski disidenti. Snimao je filmove o tome i opširno pisao. Radeći, istražujući, putujući upoznao je mnoge od njih. Svaki historičar, kaže on, ponekad podsvjesno sanja o tome da osobno doživi područje svog interesovanja. "Osjećao sam se kao da živim unutar ovih knjiga jer je to zapanjujuće i šokantno, i, iskreno, vrlo tužno kako se, sva ova desetljeća kasnije, ništa nije promijenilo. Čak i najsitniji detalji o tome kakva je zatvorska ćelija, kako je organizirana šetnja, kako vam se zatvorski čuvari obraćaju, kako funkcionira zatvorski prijevoz, sve je potpuno isto", citira Carole Vladimira.

I nastavlja: "Znao sam pravila. Sibirski zatvori ozloglašeni su čak i prema standardima ruskog sistema jer imaju pravila za sve, svaku minutu svakog dana, ali također sam znao da imam pravo na te knjige, na zatvorsku biblioteku, pa su mi ih morali dati."

Fragmenti vezani za Evgeniju i Vladimira isprepliću se u priči britanske novinarke, a onda se nađu u zajedničkoj tački. "Suprug hvali ovu nevjerovatnu ženu koja je pomogla da se njegovo ime zadrži u svijesti zapadnih političara, upoređuje je s 'Decembrist Wifes' s početka 19. stoljeća koje su slijedile svoje muževe u Sibir. Ali šok zbog zbog onoga što se desilo sa Navaljnim, koji je trebao biti dio razmjene iste te, još uvijek nije potonuo".

Većina ljudi, čitamo u tekstu iz "Guardiana", koje je Vladimir Kara-Murza upoznao u ruskom zatvorskom sistemu, "policajci, zatvorski službenici, sudije, tužitelji, ne vjeruju ni u šta, većinom nisu patološki sadisti, samo su radili posao". Ali kod članova Alpha Groupa, specijalne jedinica FSB-a koja ih je pratila vidio je ideološku mržnju. "Vjeruju u ove stvari i to je još strašnije".

Carole Cadwalladr završava svoj tekst ovim rečenicama: "Kaže mi da misli da će istina izaći na vidjelo. 'Vode se pedantni zapisi. Kada dođe kraj i otvori se arhiva, saznat ćemo o Donaldu Trumpu i Marine Le Pen te vašim britanskim momcima'. Sjedeći u Londonu, središtu Putinovog carstva za pranje novca i ugleda, smije se kad spomenem jednu od ozloglašenijih osoba britanskog političkog pokroviteljstva, Evgenija Lebedeva, vlasnika Independenta i Evening Standard, sin potpukovnika KGB-a Aleksandra Lebedeva. 'Je li to tip koji je barun od Sibira?' on kaže. 'Trebao bih ga upoznati. Pretpostavljam da me zastupa?' Sibir, zemlja gulaga u sovjetskom stilu i britanskih lordova, i jedan oduševljeni bivši politički zatvorenik koji je izašao na londonsko sunce sa svojom ženom i sinom. Pomalo treperi to svjetlo iz srca Putinove tame."

(Priredio: Dino Bajramović)