Mensur Islamović kazao je da je živio u Puharskoj i da je dobio otkaz u rudniku, jer su Bošnjaci bili „nepoželjni“. Kazao je da je na kući istakao čaršaf jer tako bilo javljeno preko radija, te da su Bošnjaci morali nositi bijele trake kad su se kretali. On je rekao da je svoju nosio u džepu, jer ga je bilo strah da je stavi.

Svjedok je naveo da su 31. maja 1992. odvedeni muškarci iz Puharske, osim njega i brata Mirzada, koje će pokupiti sa još dvojicom nakon desetak dana i odvesti prvo u policiju a potom u „Keraterm“.

„Jedva smo našli dio palete da možemo sjesti, stravični uvjeti... Hranu smo dobijali jedanput dnevno, industrijsku vodu, okupao sam se nakon 35 dana na hidrantu na polju“, prisjetio se Islamović.

Prema njegovim riječima, najgore je bilo noću kada su prozivali logoraše i odvodili.

„Bilo je užasno slušati te krike… U po dana i noći svako je mogao doći i iživljavati se“, kazao je svjedok.

Ispričao je kako su jedne prilike i njega izveli i pretukli. Naveo je imena lica, “dželata” kako ih je nazvao, koja su dolazila i tukla logoraše. Kazao je da je u „Keraterm“ dolazilo i lice koje su zvali Faca, jer bi prozivao logoraše riječima: „Ti faca, ustani“.

„Mislim da je on šamarao i uzimao pare i satove“, rekao je Islamović.

Govorio je i o strijeljanju oko 150 muškaraca u jednom hangaru krajem jula, kao i odvoženju autobusima druge grupe od preko 100 logoraša, koji su takođe ubijeni. Svjedok je rekao da je 5. avgusta iz „Kraterma“ prebačen u „Trnopolje“.

Za mučenja, zlostavljanja i ubistva nesrpskih civila optuženi su Slavko Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović. Prema optužnici, Puhalić je bio zamjenik upravnika u “Trnopolju”, a Škrbić stražar. Damjanović je u svojstvu stražara optužen za zločine u “Trnopolju”, kao i u logoru “Keraterm”.

Na pitanja Damjanovićevog branioca Siniše Dakića, Islamović je rekao da je Faca dolazio četiri do pet puta, ali nije mogao navesti imene neke osobe koju je maltretirao.

Branilac Savan Zec sugerisao je svjedoku da su na radiju bili proglasi o kačenju čaršafa nakon incidenata u Hamabrinama i sukoba u Prijedoru radi pretresa i pronalaženja naoružanja. Svjedok je rekao da su te objave bile više puta.

On je braniocu odgovorio da nije lično čuo na radiju da treba nositi bijele trake već je to saznao od „svojih ljudi“ koji su ih nosili.

Mirzad Islamović kazao je da je bio pravnik u rudniku u Ljubiji i da je s bratom i drugim nesrbima dobio otkaz u aprilu.

„Morali smo stavljati bijele čaršafe, a u slučaju da smo morali ići do grada morali bi stavljati bijele trake“, rekao je svjedok.

On je rekao da je 12. juna s bratom odveden u logor „Keraterm“, gdje su bili nepodnošljivi uslovi.

„Svaku noć je neko izvođen i pretučen. Mi smo sve to slušali. Brat je jedan od rijetkih koji je preživio izvođenje poslije ponoći“, naveo je Islamović.

On je ispričao da su jednu noć prozvali njega i brata Mensura, ali da je brat rekao da je on u „Omarskoj“ i da je sam izašao. Kako je naveo, poslije batina brate se vratio crn kao asflat.

U sudnici je pokazao na Damajnovića kao osobu koja je dolazila u „Keraterm“ i logorašima se obraćala riječima: „Hej ti, faco“.

„Nije dolazio da nam donese hranu i piće, zna se što je dolazio“, rekao je Islamović.

On je ispričao kako su ubijeni u jednom hangaru zatočenici i kako su sutradan mrtva tijela njih više od 200 ubačena u kamion. Dodao je da je poslije jedna grupa odvezena autobusom i da su pronađeni u jamama.

Odbrani je rekao da se ne može sjetiti nekog logoraša kojeg je Faca maltretirao.

Na pitanje branioca Zeca ko bi mogao posvjedočiti da su nosili bijele trake, Islamović je rekao da svaki Srbin u Prijedoru to može reći.

Svjedokinja Ika Murgić kazala je da su nakon napada na Kozarac odvedeni u logore. Njen suprug Ante, kao i sin Zoran, kako je čula od drugih, ubijeni su u Trnopolju.

Suđenje se nastavlja 8. oktobra. 

(Detektor)