Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odbio je poziv ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog „vrlo važne posjete“.

Naime, premijer Poljske Donald Tusk boravit će u Beogradu 23. i 24. oktobra.

On je zapravo taj "vrlo važan" gost, zbog kojeg je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić odbio poziv ruskog predsjednika Vladimira Putina da prisustvuje summitu BRICS-a.

Ove godine spomenuti summit održava se u Kazanu i traje od 22. do 24. okrobra. Poziv predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću javno je uputio Vladimir Putin.

No, kako saznaje „Slobodna Bosna“, Vučić će imati svog čovjeka u Kazanu na sastanku lidera BRICS-a. Naime, prema našim informacijama u Rusiju, pored potpredsjednika vlade Srbije Aleksandra Vulina, putuje i lider SNSD-a i predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik, koji će po starom običaju nakon posjete Rusiji prvo svratiti u Beograd kako bi prenio poruke Vučiću od šefa iz Kremlja.

TUSK ZNA SVE

-Informacija da predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić neće putovati u Kazan na konferenciju BRICS, nije iznenađenje još od trenutka kad je Vladimir Putin, suprotno svim diplomatskim pravilima, javno, u Vladivostoku poslao poziv Vučiću da prisustvuje tom „outreach” forumu, a Vučić odmah odgovorio da ima druge obveze tih dana i da neće moći, kazao je za „Slobodnu Bosnu“ politolog i neovisni analitičar Davor Gjenero.

-Čak niti Putinovo upozorenje da će se uskoro razgovarati o novom plinskom ugovoru Rusije sa Srbijom, nije utjecalo na to da se Vučićevo „ako slučajno budem slobodan, doći ću”, pretvori u „dolazim”. Daleko je veće iznenađenje to što je objavljeno da će upravo u vrijeme održavanja tek Putinove konferencije u Kazanu u Beograd doći poljski premijer Donald Tusk. Tusk je sigurno jedan od najutjecajnijih političara Europske pučke stranke, najvažniji lider neke od država koje su pristupile Uniji u onom velikom prasku proširenja 2004. godine. Poljska nije samo velika država, ona je danas europska sila, i u ekonomskom i u vojnom i u političkom smislu. Tusk je, pak, politički pobjednik nad posrnućem u populizam, političar koji je nakon dva mandata populističke vlasti PIS-a u Poljskoj ovu državu vratio iz europske magareće klupe u glavni tok europskih politika.

Poljska, doduše, nije bila kritičarka autoritarnog režima, represije prema građanima i medijima, zarobljenosti sudstva ili izbornih prevara u Srbiji. Tusk se od početka aktualnog mandata bavi saniranjem problema u svojoj državi, ali je iz njegovog profila jasno što misli o tipu poretka koji Vučić uspostavlja u Srbiji. Isto tako, Poljska je i s Tuskom, kao što je bila i u vrijeme vladavine PIS-a, čvrsto protiv Putinove invazije na Ukrajinu. Poljska je primila Ukrajince izbjeglice, logistički organizira dostavu svega što im je potrebno za obranu, ona predstavlja vrata kojima se iz slobodnog svijeta ulazi u prostor koji Rusija pokušava okupirati. I to sve, unatoč povijesnim napetostima koje postoje između Poljske i Ukrajine. Demokratska i euroatlantistička Poljska može imati samo prezir prema režimu Aleksandra Vučića. Zašto onda Tusk dolazi u Beograd. To je, čini se, veće iznenađenje nego to da Vučić ne putuje Putinu na noge u Kazan.

Ne treba pretpostavljati da bi Tuskov put u Beograd mogao imati cinične motive nalik onima francuskog predsjednika Marcrona ili njemačkog kancelara Sholza. Ne radi se o tome da kao ova dvojica Tusk gleda na Srbiju kao na rupu na europskom sagu, koja nikad neće biti dijelom Europske unije, pa se s njom sklapaju poslovi kao s državama izvan demokratskog svijeta, ne kao s partnerom nego kao s nekim s kim se posluje „stisnutog nosa”, zbog ekonomskih interesa, kazao je Gjenero te dodao:

-Malo tko je takav kamen u Putinovoj cipeli kao Donald Tusk. Već to što takav europski lider dolazi u Srbiju, koju doživljava kao svoju interesnu zonu, za Putina predstavlja udarac. Kad zbog „tog i takvog” Tuska netko koga je smatrao vazalom odbija doći pokajati se pred vladarom za poslove sa Zapadom, a pogotovo za isporuke streljiva Ukrajini, udarac Putinu je dodatno neugodan.

Vučić zna da je prošlo vrijeme kad je smio izravno komunicirati s Putinom. Svjestan je da mora pretrpjeti Tuska, koji mu je sušta suprotnost, u Beogradu, a u Kazan poslati dva povjerljiva ruska čovjeka – Dodika i Vulina. Iako ima istine u ocjeni da Vučić pomalo udaljava Srbiju od Rusije, ali je ne vodi prema Europskoj uniji, plinski aranžman, ali i ideja da se preko Mađarske Srbija poveže na ruski naftovod Družba (makar se ta ideja o povezivanju na naftovod koji prolazi Ukrajinom čini promašenom i besperspektivnom), čvrsto ga drži i u ruskoj orbiti, zaključio je Gjenero.

(M.I.)