Rusko napredovanje, umor saveznika i političke podjele kod kuće, Ukrajinu i njezinog predsjednika Volodimira Zelenskog dovode u ozbiljan škripac, navodi The Economist na početku svoje opsežne analize trenutNe situacije u kojoj se ta zemlja nalazi.

"Rusiju se može samo prisiliti na mir", poručio je Zelenski nedavno Vijeću sigurnosti UN-a. Zelenski je bio na turneji po SAD-u, rukujući se i pokušavajući pridobiti velike i dobre momke, govoreći o svom "planu pobjede" za okončanje dvoipolgodišnjeg rata s Rusijom. Kao i obično, zatražio je još veću vojnu, finansijsku i diplomatsku podršku kako bi se nosio s ruskom invazijom.

Američki predsjednik Joe Biden se obavezao na to, najavivši novu isporuku oružja za Ukrajinu. No, Donald Trump, republikanski kandidat koji će ga možda uskoro zamijeniti na funkciji, mnogo je manje popustljiv, a Zelenski je, pak, očito zabrinut da bi Ukrajina, a ne Rusija, mogla biti prisiljena na neugodan mir. Budući da njegova vojska postepeno gubi tlo pod nogama, rastući entuzijazam Ukrajinaca za zaustavljanje rata i nestabilna, čak zapadna podrška, Zelenskog polako tjeraju u kut.

Otkako je Ukrajina ponovno u iznenadnoj akciji zauzela grad Herson i munjevito napredovala kroz regiju Harkiv krajem 2022. godine, gotovo da više nije napredovala u odbijanju ruske invazije. Dugo najavljivana ofanziva u ljeto prošle godine donijela je samo malene teritorijalne dobitke. Od tada je većina promjena na prvoj liniji, iako malih, bila u korist Rusije. Ruske snage su u februaru zauzele grad Avdiivku u pokrajini Doneck, a posljednjih mjeseci približavaju se još nekoliko ukrajinskih uporišta u Donecku, uključujući Pokrovsk, dok je Vuhledar već izgubljen.

U teoriji, Ukrajina je i dalje odlučna povratiti sav svoj izgubljeni teritorij, odnosno vratiti se na granice koje je naslijedila kada se Sovjetski Savez raspao 1991. godine. To bi podrazumijevalo ponovno osvajanje ne samo dijelova Donecka, Hersona, Luhanska i Zaporižje, koje je dijelom okupirala Rusija, već i Krima, koji je Rusija zauzela još 2014. godine. No, sve to je daleko od dosega u vojnom smislu. U praksi, rat je postao rat iscrpljivanja, pri čemu se obje strane nadaju da mogu nadživjeti one druge ili se barem braniti dovoljno dugo, kako ne bi bile prisiljene na nepovoljan mirovni sporazum.

Pregovori o kraju rata su, za sada, čista fikcija. Ruski predsjednik Vladimir Putin nije pokazao istinski interes za mirovne pregovore, a još 2022. godine Zelenski je potpisao dekret kojim se ukrajinskim dužnosnicima zabranjuju pregovori s Rusijom dok je Putin na vlasti.

Rat iscrpljivanja u korist Rusije

Ukrajinski predsjednik i dalje govori kao da je direktna pobjeda na bojnom polju i dalje u okvirima mogućeg, iako je također spomenuo i "želju za dijalogom". Čini se da se Ukrajina nada da priljev novih vojnika, stalna opskrba zapadnim oružjem i mudro korištenje vatrene moći mogu držati Putinovu vojsku na odstojanju, prisiljavajući ga da snosi političke troškove mobilizacije sve više i više rezervista i daljnjeg opterećivanja privrede, gurajući ga tako prema dogovoru. No, možda će ukrajinska vojska, privreda i društvo biti ti koji će prvi dosegnuti prijelomnu tačku, piše Economist.

S druge strane, napredak Rusije ima zastrašujuću cijenu. Volodimir Horbatjuk, zamjenik načelnika štaba ukrajinske vojske, tvrdi da Rusija u posljednje vrijeme gubi šest ljudi na svaku ukrajinsku žrtvu. "Stvarno sve guraju u mašinu za mljevenje mesa - vozače, kuhare, građevinare", kaže drugi visokopozicionirani ukrajinski vojnik. Američki dužnosnik ocijenio je da je od početka rata 100.000 Rusa ubijeno, a 430.000 ranjeno.

Tempo ruskih dobitaka, koji je ionako užasno spor, nedavno se još više smanjio pa je moguće je da će Pokrovsk izdržati još nekoliko mjeseci. Zapadni strahovi od kolapsa Ukrajine i brzog ruskog napredovanja prema velikim gradovima poput Dnjipra i Odese reterirali, pod uvjetom da SAD iznenada ne prekine s isporukom municije.

No, bilanca iscrpljivanja ipak ide u prilog Rusiji. Ako ruske snage na kraju zauzmu Pokrovsk, kao što će na kraju vjerovatno i biti, otvara se prema zapadu ravniji krajolik i time povoljniji za daljnje rusko napredovanje. Kremlj također i dalje uživa veliku prednost u vatrenoj moći, čak i nakon što je u Ukrajina stigla velika količina američkog oružja ranije ove godine. Rusko topništvo dominira linijom ratišta, ispaljujući na nekim lokacijama čak deset granata na svaku ukrajinsku. Moskva također ima prednost od svojih navođenih bombi od 500, 1500 ili 3000 kg, koje razaraju ukrajinske odbrambene i utvrđene položaje i kose ukrajinske vojnike, prenosi Jutarnji list.

Iako su ukrajinski gubici puno manji od ruskih - iako vjerovatno ne toliko manji kao što to tvrdi Horbatjuk - Ukrajincima ih je teže nadomjestiti. U prvom redu, na ratištu ih imaju manje od Rusije - 450.000 Ukrajinaca naspram 540.000 Rusa. I dok se većina ruskih vojnika dragovoljno prijavila za veliku plaću, Ukrajina se sve više oslanja na vojni rok. Časnici se žale da su mnogi od regrutovani u službu nepodobni za borbu - prestari, prebolesni i često prepijani. Kad se uđe u službu, nema jasnog izlaza iz vojske, zbog čega se mobilizacija čini kao karta u jednom smjeru - za mrtvačnicu. Nekih pet do 10 posto vojnika u aktivnoj dužnosti nalaze se na ratištu bez dopusta. Vlasti procesuiraju mnoge dezertere, ali to ne izaziva toliko straha kao Putinove snage - čak manje od 30 posto Ukrajinaca smatra izbjegavanje vojnog roka sramotnim, prema anketi javnog mnijenja.

Problem sredstava za nabavku oružja

Ovi problemi su u određenoj mjeri dodatno pogoršani ukrajinskim upadom u rusku regiju Kursk početkom augusta. Iako je ova ofanziva ponovno potvrdila sposobnost Ukrajine da preuzme inicijativu na terenu, nadmudri ruske snage i osramoti Putina, ona je također proširila prve linije ratišta i razvukla ukrajinske linije opskrbe.

Istovremeno, to nije natjeralo Kremlj da uspori svoju ofanzivu u Donecku, prvenstveno u pravcu Pokrovska, kako su se u Kijevu nadali, iako neke ruske snage jesu preusmjerene u odbranu Kurska. Ukrajinski upad na ruski teritorij smanjio je i raspoložive resurse za odbranu Pokrovska - Oleksandr, časnik stacioniran u blizini grada, kaže da njegova jedinica ima manje zračne podrške od početka ofanzive u Kursku. Stabiliziranje linije ratišta zahtijevat će više vatrene moći. Visoki ukrajinski dužnosnici kažu da je njihovim snagama potrebna slojevita odbrana, uključujući topništvo, projektile, borbene avione i bespilotne letjelice, kako bi se ruske snage i oružje potisnule od prve linije i tako onemogućilo daljnje napredovanje.

Ukrajina također traži dopuštenje za korištenje moćnih zapadnih projektila za napade na vojne ciljeve duboko u Rusiji, poput zračnih baza, tvornica i infrastrukture. Tri odvažna ukrajinska napada bespilotnim letjelicama i projektilima proteklih sedmica - jedan 18. septembra na skladišta oružja u Toropecu, 500 km unutar Rusije, i dva druga nekoliko dana kasnije na skladišta u Krasnodaru, udaljenom 200 km - poslužili su kao snažna ilustracija onoga što je time moguće. No, američki dužnosnici zabrinuti su da bi korištenje zapadnog oružja na ovaj način moglo potaknuti Rusiju da uzvrati otežavanjem života zapadnim zemljama na druge načine, primjerice naoružavanjem jemenskih pobunjenika hutista. A ionako, tvrde oni, nema dovoljno dostupnih projektila da bi se napravila velika razlika.

Umjesto toga, oni se fokusiraju na izgradnju domaće odbrambene industrije Ukrajine, posebno njezinih kapaciteta za izradu bespilotnih letjelica. Ukrajina je postigla velike uspjehe s odvažnim napadima bespilotnim letjelicama, koji ne samo da su pogodili lokacije kao što je Toropec, već su pomogli istjerati rusku flotu iz Crnog mora. Prema Oleksandru Kamišinu, savjetniku predsjednika Zelenskog, proizvodnja oružja u Ukrajini otprilike se utrostručuje iz godine u godinu.

Međutim, glavni problem i nisu kapaciteti, već novac - ukrajinska vlada nema dovoljno sredstava da kupi proizvode lokalnih proizvođača oružja. Knjige narudžbi su u nekim slučajevima više od pola prazne. Ukrajina bi mogla godišnje proizvesti više od tri miliona jurišnih bespilotnih letjelica kratkog dometa, ali je vojska uspjela ugovoriti samo 1,5 miliona njih. Kamišin želi finansirati kupnju domaćeg oružja ukidanjem kontrole izvoza i prodajom oružja u inozemstvu. Također je pozvao zapadne saveznike da plate oružje koje će se proizvoditi u Ukrajini. Danska vlada je, primjerice, na taj način za Ukrajinu kupila 18 samohodnih topničkih sistema Bohdan.

No, i Rusija proizvodi više oružja. Putin je obećao povećanje proizvodnje dronova za gotovo deset puta ove godine. Proizvodnja navođenih bombi i projektila Iskander porasla je sedam puta od kraja 2022. godine. Moskva je također bila u mogućnosti kupiti velike serije municije i projektila od Sjeverne Koreje te dronova i projektila od Irana. Između ostalog, to je oružje omogućilo Rusiji da pokrene devet valova napada od marta do augusta na ukrajinske elektrane i električnu mrežu. Pogodili su ciljeve u gotovo svim pokrajinama pod ukrajinskom kontrolom, prema nedavnom izvještaju UN-a. Ovi napadi uništili su oko 80 posto ukrajinske proizvodnje na ugljen i plin.

Promjena raspoloženja i prijetnja zime

Mnogi od oštećenih objekata ponovo funkcioniraju, ali su i dalje ranjivi na buduće napade. Ukrajinska protuzračna odbrana se poboljšala, ali su i ruski napadi postali sofisticiraniji, korištenjem raketa, mamaca i drugih trikova kako bi izbjegli protuzračne sisteme. Rusija je 26. augusta gađala žice koje povezuju tri ukrajinske nuklearne elektrane s mrežom, prijeteći prekinuti više od polovice opskrbe električnom energijom u zemlji u jednom danu. Namjera Rusije je smrznuti Ukrajinu i tako je pokoriti, ustvrdio je Zelenski u UN-u, budući da veliki dio ukrajinskog grijanja ovisi o opskrbi strujom. Ovako, struje nedostaje. Deficit će postajati sve veći kako vrijeme bude hladnije i kako se ruski udari pojačavaju. Strahuje se od nestanka struje do 12 sati dnevno, navodi se između ostaloga, u ovoj analizi.