Margot Machol Bisnow je spisateljica, supruga i mama iz Washingtona. Provela je 20 godina u vladi, uključujući i funkciju komesara FTC-a i šefa osoblja Predsjedničkog vijeća ekonomskih savetnika, i autorica je knjige "Odgajanje preduzetnika: Kako pomoći svojoj djeci da ostvare svoj san", piše CNBC.

"Za potrebe pisanja moje knjige 'Odgajanje preduzetnika', intervjuisala sam 70 roditelja koji su odgajali veoma uspješne odrasle ljude o tome kako su pomogli svojoj djeci da ostvare svoje snove. Bila je to raznolika grupa - uključivala je ljude različitih rasa, religija, prihoda, porodičnih struktura i obrazovnog porijekla.

Iako mnogi od ovih mladih ljudi nisu bili sjajni đaci, svi su se istakli jer su našli svoja interesovanja i zajednice koje su u njima "zapalile vatru".

Evo četiri stvari koje su roditelji najuspješnijih ljudi uvijek radili kada su njihova djeca bila mala, prenosimo sve što je Margot zaključila u cjelosti.

1. Podržavali su strasti svoje djece

Svaka uspješna odrasla osoba sa kojom sam razgovarala imala je neku strast tokom odrastanja. Sa izuzetkom umjetnika, koji su zadržali svoju praksu u odraslom dobu, mnogi od ovih lidera se bave karijerama koje nemaju nikakve veze sa onim što su voljeli kao djeca.

Pa zašto je bilo toliko važno da roditelji podstiču bilo koju strast koju imaju njihova djeca?

Pošto je aktivnost bila nešto što su sami izabrali, bili su uzbuđeni što će naporno raditi na njoj. Naučili su šta su hrabrost i upornost i postali prilično vješti. Ova iskustva su ih naučila da vjeruju u svoju sposobnost da uspiju kada ulože sve od sebe u nešto.

Iako mnogi roditelji nisu razumjeli strast svog mališana, podržali su ga, jer su vidjeli radost svog djeteta. Najuspješniji odrasli ljudi su oni koji su oduvijek znali da će njihovi roditelji uvijek biti tu za njih, bez obzira na to kakav život izaberu.

2. Učili su svoju djecu da prihvate neuspjeh

Najuspešniji preduzetnici koje sam profilisala u svojoj knjizi su oni koji preuzimaju rizik.

U svom istraživanju otkrila sam da su ljudi koji su najspremniji da rizikuju ljudi koji nisu bili kažnjeni ili naučeni da se plaše neuspjeha kada su bili mladi. Ovaj pristup me podsjeća na citat Billie Jean King koji volim: "Mi to ne zovemo neuspjehom, mi to zovemo povratnom spregom".

Roditelji su ih uvijek učili da je dobro takmičiti se, boriti se za uspjeh i pobijediti, ali i izgubiti. Nedostaci su prilika za učenje, rast i razvoj osjećaja otpornosti.

Roditelji koje sam intervjuisala uvijek su navijali za napore svoje djece, a ne samo na njihova dostignuća.

3. Podsticali su radoznalost i autonomiju

Djeca koja su podstaknuta da budu radoznala uče da će, ako nastave da istražuju, smisliti način da poboljšaju, prošire ili ponovo izmisle nešto što vole i o čemu mnogo znaju.

Roditelji su buduće preduzetnike u mojoj knjizi naučili da pitaju: "Da li mora ovako? Kako da to poboljšam?"

Mnogi roditelji su mi rekli da ne žele da njihova djeca budu zadovoljna nečim "jer je to prosto tako".

Kako su njihova djeca postajala sve sposobnija, roditelji su se odupirali iskušenju da učine ili poprave stvari umjesto njih. Umjesto toga, daju svojoj djeci alate da sami rješavaju probleme.

4. Naglašavali su empatiju i saosjećanje

Većina preduzetnika u mojoj knjizi rano je naučena da saosjeća sa drugima i odrasli su u želji da rješavaju brige i probleme ljudi oko njih i u njihovim zajednicama.

Odgajani su sa iskrenom željom da poboljšaju živote ljudi. Roditelji im nikada nisu rekli da je cilj da zarade što više novca, iako je to često bio rezultat.

Ovaj osjećaj saosjećanja je ono što ih je navelo da žele da stvore ono umetničko djelo, proizvod ili uslugu koja bi ljudima mogla donijeti osjećaj lakoće i radosti. Zauzvrat, ta fondacija im je pomogla da izgrade uspješne karijere i živote.