Da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj političari egzistiraju dijeleći narod, tamošnja javnost uvjerila se i u jeku najveće tragedije koja je od rata zadesila tu zemlju. Na sjevernom dijelu Hercegovine danima se broje poginuli u poplavama i odronima kamenja, dok spasilačke ekipe neumorno nastavljaju potragu za nestalima iako su mali izgledi da su uopće živi.

Materijalna šteta u Donjoj Jablanici nesaglediva je, ali ni sve to nije moglo ujediniti političare u Bosni i Hercegovini koji su u vrijeme te katastrofe bili usred kampanje za lokalne izbore pa se nisu mogli dogovoriti ni o tome ko treba proglasiti dan žalosti, piše Dnevno.hr.

Provedba lokalnih izbora odgođena je tek u općinama koje su najteže pogođene poplavama, a u svim drugim dijelovima zemlje ne samo da su se održali izbori nego i poslijeizborne fešte.

Foto: Nikola Brboleza / CROPIX

Tragedija i slavlje

Slavile su, dakako, ponajviše nacionalne stranke koje su održale dominaciju. Stranke s građanskim predznakom zadržale su vlast u glavnom gradu Sarajevu, a najbolniji je udarac doživio čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik koji nije uspio vratiti vlast u svojoj prijestolnici, Banjoj Luci. Za razliku od njega, razloga za zadovoljstvo ima lider HDZ-a BiH Dragan Čović, koji je zadržao vlast u općinama s hrvatskim predznakom. Iako njegova pozicija u tim sredinama više nije čvrsta kao prijašnjih godina, Čović može odahnuti jer je zadržao vlast u hrvatskim utvrdama, što je značajno i za njegov opstanak.

Gledano iz perspektive Zagreba, a imajući u vidu i Čovićeve odnose s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem, moglo bi se reći kako je prvi čovjek HDZ-a BiH nadigrao Plenkovića s kojim nikada nije imao skladne odnose. Toliko su u jednom trenutku ti odnosi bili poljuljani, da se spekuliralo kako Plenković traga za njegovim nasljednikom na čelu HDZ-a BiH te da bi tu funkciju mogao preuzeti mostarski gradonačelnik Mario Kordić. 

Međutim, izgleda da je Čović mnogo tvrđi orah nego što se činilo te se u konačnici može ustanoviti kako mu nisu naškodili ni navodni proruski stavovi ni bliskost s Dodikom, kao ni iznimno korektni odnosi s hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem, s kojim je navodno u boljim odnosima nego s Plenkovićem.

Kada je riječ o gubitnicima izbora u BiH, tu, osim Dodika, treba istaći i Fikreta Abdića zvanog Babo, čija je era u Velikoj Kladuši po svemu sudeći pri kraju. Od velikih gradova za Hrvate je posebno važan Mostar, u kojem se, doduše, situacija oko formiranja vlasti tek treba rasplesti jer je to jedini grad uz Sarajevo u kojem se gradonačelnik ne bira direktno.

Riječ je inače o veoma kompleksnom sistemu s nizom općina i nacionalnim kvotama, međutim, smatra se da će u konačnici blagu prednost u gradskom vijeću ipak imati HDZ BiH, za koji je u svakom, pa i u simboličkom smislu najvažnije osvajanje vlasti baš u tom gradu, u kojem ih u gradskom vijeću očekuje teška borba za gradonačelničku funkciju.

Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Upitan opstanak

Ako se dogovori ne postignu u dogledno vrijeme, postoji mogućnost da će Mostar i nakon ovih izbora prolaziti kroz period bezvlašća i nestabilnosti. Treba reći da građani toga grada pri izlasku na birališta zapravo nisu ni znali kojeg kandidata biraju, ali je, unatoč tome, prema pisanju portala Hercegovina.info, nekoliko kandidata isticalo same sebe kao buduće šefove vlasti u gradu na Neretvi.

Aktuelni gradonačelnik Kordić najveći je favorit za dobivanje drugog mandata, ali se po Mostaru uvelike govori kako mu je problem to što mu stranački šef nije naklonjen. Tračevi o tome da Kordiću u HDZ-u BiH “sapunaju dasku” intenzivirali su se kada je Plenković gostovao u Mostaru, gdje se u prvim redovima uz njega pojavio Čović, ali i predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Mario Novak, dok je Kordić sve posmatrao s margine. Još od tada po Mostaru se šuška da bi Novak mogao biti kandidat za gradonačelnika, a glasine je u predizbornoj debati zakuhao i HRS-ov Slaven Raguž, koji je rekao kako misli da Kordić uopće neće biti kandidat. U HDZ-u BiH i sada nakon izbora govore kako on nema podršku unutar stranke te da mu nije naklonjena konzervativna struja za koju je previše liberalan, zbog čega je vjerovatno Plenković i agitirao za to da baš on od Čovića preuzme upravljanje HDZ-om u Bosni i Hercegovini.

Bez obzira na tu kompliciranu situaciju u Mostaru, u HDZ-u BiH tvrde da su zadovoljni, jer su ostvarili svoje ciljeve i u Hercegovini i u srednjoj Bosni. I dok sve ukazuje na to da će Čovićeva stranka zadržati vlast u gradu na Neretvi, nema dvojbe da je HDZ BiH bez vodeće pozicije ostao u Žepču, gdje se unutar hrvatskog korpusa pojavila opozicija u Hrvatskom demokratskom savezu, zbog čega je u jednoj od rijetkih bosanskih sredina u kojoj živi više Hrvata vlast u konačnici pripala bošnjačkoj stranci SDA, odnosno njihovu kandidatu Suvadu Hadžiću, kojemu je pobjedu donio sukob između HDZ-ova Mate Zovka i HDS-ova Andreja Kajića, zbog čega su Hrvati prvi put nakon rata ostali bez vlasti u Žepču.

Kobna svađa

Kompenzacija za taj poraz hrvatske struje moglo bi biti to što kandidat HDS-a osvaja vlast u Varešu, u kojem su Bošnjaci u većini. Opozicionu situaciju Čovićeva stranka ima i u Rami i u Tomislavgradu. Nakon što se održe izbori u Kiseljaku i Kruševu koji su odgođeni zbog poplava, očekuje se da bi HDZ BiH, uz gradonačelničke mandate u Mostaru i Brčkom, trebao imati 21 načelnika i gradonačelnika, od Orašja pa sve do Neuma na jugu. HDZ-ova oporba s hrvatskim predznakom, Hrvatska demokratska stranka, vladat će pak Varešom, a HSS “Stjepan Radić” Dobretićima. Ramska neovisna stranka na vlasti je u Prozor-Rami, a Tomislavgradom upravlja Hrvatski nacionalni pomak.

Neobična situacija odigrala se u izbornoj noći u Bugojnu, gdje su pobjedu proglasili kandidati SDA i koalicije SDP-a, Naše stranke i Naroda i pravde. Bez obzira na dvije pobjede, izborna komisija objavila je da gradonačelnika ipak daju stranke Trojke s prednošću od samo pedesetak glasova. Kao što se Čović hvali uspjehom u Mostaru, tri bošnjačko-građanske stranke objedinjene u koaliciju zadovoljne su uspjehom u Sarajevu i Tuzli, gradovima koji se inače smatraju njihovim tradicionalnim uporištima.

Iz stranke SDA Bakira Izetbegovića zadovoljno poručuju kako imaju osam novih načelničkih mjesta, a iako je izgubio Banju Luku, u maniri one srpske da se slave i porazi, Dodik poručuje da je njegov SNSD osvojio vlast u 70 posto gradova i općina u Republici Srpskoj. Mandat je u Banjoj Luci ponovno pripao mladom Drašku Stanivukoviću. No, premda mlad, Stanivuković je po svojim prosrpskim stavovima nerijetko i radikalniji od Dodika pa u Republici Srpskoj izbori zapravo ne donose nikakve značajnije promjene. Da su u Bosni i Hercegovini sva čuda moguća, potvrđuje pak neobičan primjer u općini Trnovo, u kojoj je pobjedu odnio kandidat SDA Ibro Berilo, koji je predizbornu kampanju vodio iz pritvora u kojemu je završio zbog optužbi za zloupotrebu položaja.

Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Nastavak podjela

Koliki je fenomen Berilo u svojem Trnovu, toliki je fenomen Iva Raguž u Čapljini. Ova predstavnica HDZ-a BiH prva je žena na čelu toga grada u historiji, ali i jedna od rijetkih žena koje su uopće imale priliku sudjelovati i pobijediti na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini, na kojima je inače sudjelovao rekordno mali broj stranaka, koalicija i nezavisnih kandidata u odnosu na ranije izborne cikluse.

Ono što se nije promijenilo jest to da se, unatoč lokalnom karakteru tih izbora, ponovno glasalo po nacionalnoj pripadnosti, što je pokazatelj nastavka podjela u Bosni i Hercegovini koju sad očekuje proces oporavka od poplava koje su zadesile tu zemlju kojoj predstoji i pronalazak odgovornih za katastrofu u Jablanici u kojoj će se, osim ljudskih žrtava, još dugo zbrajati i materijalna šteta.