Vještačka inteligencija je izmišljena kako bi se pomoglo napretku civilizacije, a prije svega se govori o njenom mogućem doprinosu razvoja medicine. O tome sa radošću govore mnogi svjetski priznati naučnici i ljekari.

Međutim, sve što je ikada izmišljeno kako bi koristilo društvu imalo je i svoju drugu stranu koja se otrgla kontroli, pa oružje osmišljeno da pomogne čovjeku u lovu, sada služi da se ubijaju ljudi. Na primjer.

Tako je i vještačka inteligencija, uz pomoć koje možete doći do mnogih podataka i informacija, često zloupotrebljena kako bi se pravile fotomontaže od fotografija, pa čak i video snimci sa nepostojećim izjavama.

Pionir u tome na našim prostorima svakako je Željko Mitrović, vlasnik televizije Pink, koji je u više navrata koristio AI kako bi montirao i lažirao izjave, prvenstveno opozicionih političara, koje smatra i svojim protivnicima jer se u toj mjeri slizao sa vrhom vlasti da i sebe vidi na tronu, piše Danas.

Na medijskom svakako jeste, ako izuzmemo poštovanje profesionalnih standarda, etiku, objektivnost, istinititost u izvještavanju… već kao kriterijum uzmemo isključivo gledanost i utjecaj na široke narodne mase.

Tu je „sveti Žeks“, kako sam sebe naziva, apsolutno neprikosnoven. A imajući u vidu zaštitu koju uživa od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, i prećutno odobravanje REM-a za sve što radi, nebo mu je praktično granica.

„Medijska trovačnica“, kako Pink odavno zovu, Žeksovom upotrebom vještačke inteligencije sada dobija novu, zastrašujuću dimenziju. Čije ćemo posljedice tek vidjeti.

Posljednji u nizu koji se našao na udaru „svetog Žeksa“ jeste režiser Emir Kusturica, koji je u autorskom tekstu kritikovao sadržaj ružičaste televizije, rijaliti programe, ali se i „drznuo“ da komentariše Mitrovićev rediteljski debi u pozorištu.

Jer, šta zna Kusturica o režiji? Dobitnik je „samo“ dvije zlatne palme i više desetina drugih nagrada za svoja ostvarenja. Odakle njemu pravo da kritikuje viziju i stvaralaštvo jednog umjetnika kakav je Željko Mitrović?

Iako ga je predsjednik Srbije zamolio, a REM upozorio da više ne (zlo)upotrebljava vještačku inteligenciju, sujeta vlasnika ružičastog carstva je bila jača i od Vučićeve volje, te je napravio montirani video u kojem, između ostalog, lik Emira Kusturice govori kako je njegov otac izvršavao likvidacije za Oznu, on radio za Udbu i kako je u „ljubavi sa onima koji ubijaju djecu na istoku“.

Izvrijeđao je svjetski priznatog reditelja omalovažavajući njegov rad i tvrdeći da u svojim filmovima Kusturica negativno predstavlja srpski narod. To stoji u opisu videa koji je okačio na društvene mreže.

Kusturica je najavio da će pravdu potražiti na sudu, ali čak i ako ga dobije, pitanje je da li će to Mitrovića zaustaviti. Ni postojeći zakoni mu nisu smetnja u pravljenju programa i informativnih emisija, pa kako tek očekivati da će se zaustaviti u kreiranju sadržaja koji zakonski nije regulisan.

Voljeli ili ne voljeli rad Emira Kusturice, slagali se ili ne sa njegovim stavovima, ovo nije slučaj u kom bi trebalo, po pravilu vječito podijeljenog i navijački nastrojenog srbijanskog društva, birati između dvije „zaraćene“ strane, već uputiti jasnu poruku, a to bi prije svega trebalo da urade državni organi i institucije, a to je: „Mitroviću, dosta je!“.