Piše: Samir BEGOVIĆ

U nedjelju je u Kupres stigao veliki broj visokih aktuelnih i bivših hrvatskih političkih zvaničnika, zatim visokih oficira Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske, te predstavnika Katoličke crkve.

Nizom manifestacija, kako kulturnih tako i vjerskih, obilježena je jedna od najzačajnijih vojih operacija tokom rata u BiH kada je nakon dvogodišnje okupacije potisnuta agresorska vojska sa Kupreške visoravni i iz same općine Kupres i ozvaničen početak oslobodilačkih operacija Armije RBiH i HVO-a.

Dakle, oslobođenje Kupresa predstavlja prekretnicu u ratu za nezavisnost BiH jer su dojučerašnji žestoki neprijatelji, nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, udruženim snagama ostvarili prvu veliku vojničku pobjedu i pokrenuli akcije oslobođenja zemlje.

No, okolnosti koje su tada dovele do koordinisanja akcije, kao i sam doprinos u oslobođenju Kupresa i Kupreške visoravni i danas su predmet sporenja i propagandnih djelovanja, iako za to postoji cijeli niz dokaza - dokumenata, svjedočenja, audio i video snimaka.

Naime, već od oslobođenja Kupresa u hrvatskim medijima i u vojnim krugovima, ali i historiografskoj literaturi, osporava se naročit doprinos Armije RBiH u ovoj oslobodilačkoj operaciji. Takve poruke mogli smo čuti i na sam dan proslave godišnjice kada je general HVO-a Miro Grabovac Titan kazao za jednu lokalnu televiziju da "Armija nije uopće imala sudjelovanje u oslobođenju Kupresa".

"Armija BiH nije mogla pomaknuti truna jednog crtu kada je u pitanju taj dio, s tim da smo im mi nažalost tada pomogli i oni su to htjeli zlouporabiti, ući u Kupres prije nego smo mi trebali ući, iako smo mi bili napredovali puno brže. Na Vrani im je pomognuto, jer nisu mogli probiti liniju i onda su sa pravca Vrane i sa pravca Kukavica krenuli i misleći ući u Kupres, međutim pripadnici HVO-a su ušli prije u Kupres i Kupres je bio definitivno oslobođen pripadnicima HVO-a tako da Armija nije uopće imala sudjelovanje u oslobađanju Kupresa. Njihova priča da su oni oslobađali Kupres je potpuno lažna", kazao je u jednom dahu general Grabovac.

Kako je tekla operacija oslobođenja Kupresa?

Nakon niza uspješnih akcija kod Travnika, prema Donjem Vakufu i na drugim područjima Srednje Bosne, 7. korpus je stvorio  pretpostavke za otpočinjanje svoje najvažnije akcije – oslobođenje Kupresa. Pripreme za operaciju "Kupres 94", su trajale svega sedam do osam dana.

19. oktobra 1994. godine počela je operacija uvođenjem u napad glavnih snaga 7. korpusa, bugojanske 307. i donjovakufske 370. brdske brigade na pravcu ka Kupreškim vratima.

Nakon početnih operacija, priključuju se i jedinice gornjovakufske 317. brdske brigade, novotravničke 308. brdske brigade, te jajačke 305. brdske brigade.

Jedinice 7. korpusa su u prvim danima oslobodile značajne objekte na prilazu Kupreškim vratima, zaplijenivši značajne količine pješadijskog naoružanja i municije. U narednim borbenim dejstvima armijske jedinice ovladale su značajnim kotama i objektima, a u borbama 27. oktobra 370-ta donjovakufska brigada je oslobodila Demirovac, najviši vrh na Kupreškoj visoravni.

31. oktobra snage gornjovakufske 317. Slavne brdske brigade osvojile su Veliki i Mali Siver i time su snage Armije RBiH ovladale svim dominantnim kotama na Kupreškoj visoravni. Komanda 7. korpusa 31. oktobra uvodi svježe snage, uključujući dijelove Gardijske brigade GŠ-a OS RBiH.

Do tog 31. oktobra, odnosno 13. dana operacije, jedinice HVO-a nisu iskazivale interes za uključivanje u borbu niti za bilo kakvu podršku jedinicama 7. korpusa, iako su od komande 7. korpusa stizali pozivi da se i HVO uključi u borbe. Ali, procjenivši da će jedinice 7. korpusa osloboditi Kupres i time poremetiti hrvatske planove u vezi sa Jajcem i zapadnom Bosnom, tek 31. oktobra jedinice HVO-a prešle su u napad na srpskog agresora (Operacija "Cincar").

Naime, 31. goktobra snage HVO-a i HV-a su iz pravca jug /jugoistok izvršile tenkovsko-pješadijski napad da bi već sutradan ovladali područjem sela Malovan, Vukovsko i Bućevaća.

Kada su uvidjeli da ne mogu stići prije Armije u Kupres, pripadnici HVO-a tražili su političko posredovanje u vezi s oslobađanjem Kupresa i sadejstva sa Armijom. Zubak je od Izetbegovića tražio posredovanje da ne bi došlo do međusobnog sukoba Armije R BiH i HVO-a kod Kupresa. Zbog toga je 1. novembra ostvaren i kontakt između Alije Izetbegovića i komandanta 7. korpusa Mehmeda Alagića gdje je Izetbegović zahtijevao ostvarivanje saradnje sa HVO-om.

Uslijed navedenih zahtjeva, kada su jedinice 7. korpusa 3. novembra potpuno ovladale Kupreškim vratima i zadržale se na prilazu Kupresu, uslijedio je sporazum postignut u Gornjem Vakufu koji su potpisali general Megmed Alagić i brigadir Josip Černi, a prema kojem se HVO-u prepušta ulazak u Kupres.

Sutradan, ujutru oko 10 sati, manji dio snaga bugojanske 307. brigade ušao je u sam grad Kupres koji je bio prazan da bi nešto kasnije sve armijske jedinice bile povučene u skladu sa dogovorom postignutim u Gornjem Vakufu. U popodnevnim satima, oko 15.30, u grad su ušle snage HVO-a. Time je 3. novembra 1994. godine završena operacija "Jesen 94" odnosno Kupreška operacija.  

Prema službenim podacima, u akciji je učestvovalo oko 5.600 pripadnika Armije RBiH. Poginuo je 41 pripadnik Armije RBiH, dok ih je 162 ranjeno. HVO je imao četiri poginula i 15 ranjenih boraca.

Oslobođeno je oko 170 kvadratnih kilometara teritorije i zaplijenjena znatna količina naoružanja i opreme. Procjenjuje se da je agresor imao znatne gubitke i da je razbijena i dezorganizovana 7. mtbr 2. krajiškog korpusa Vojske RS-a.

Šta kažu izvori VRS-a?

U kontekstu borbi za Kupres i doprinosa koji su dale Armija RBiH i HVO-a vrijedne podatke možemo pronaći u djelima srpske provenijencije. U Banjoj Luci je 2020. godine objavljena monografija 30. pješadijske divizije Vojske Republike Srpske, divizije čiji su pripadnici držali Kupres do oslobodilačkih operacija Armije RBiH i HVO-a u jesen 1994. godine. Izdavač ove knjige je Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba.

U knjizi je opisano kako je tekla bitka za Kupres iz ugla vojnika i oficira Vojske Republike Srpske i tu je razmotreno pitanje uloge i doprinosa Armije RBiH i HVO-a. Iako nastoje umanjiti vojna postignuća svojih neprijatelja (Armije RBiH i HVO-a) tvrdnjama da su napadali "male" i "slabo organizovane" snage VRS-a, srpski izvori otkrivaju gdje su i kada vodile glavne bitke i kakve su bile njihove posljedice po VRS.

U ovom djelu se navodi da su snage 7. korpusa 19. oktobra otpočele široke operacije te da su u pravcu Kupresa "veoma brzo razbile snage 7. mtbr na prednjem kraju odbrane", da bi se zatim snage VRS-a "22. oktobra izvukle na Kupreška vrata i Stožer, gdje se sa malim i nedovoljnim ojačanjima pokušavala uspostaviti nova linija odbrane i organizovati odsutna odbrana Kupresa".

"Poslije višednevnih neprekidnih borbi, linije odbrane Kupresa ponovo su počele da popuštaju na više pravaca, gdje je, iscrpljena i razvučena na širokom frontu, 7. mtbr VRS-a sa nedovoljnim ojačanjima nadljudskim naporima odsutno branila Stožer i Mala i Velika kupreška vrata, pa je postojala realna mogućnost da snage tzv. Armije zauzmu grad Kupres koji su Hrvati smatrali svojim i sa distance pratili razvoj situacije, ili presjeku komunikaciju Kupres-Šipovo i potpuno odsjeku 7. mtbr", navodi se u spomenutom djelu kojeg potpisuje i Mirko Matić, oficir VRS-a koji je i sam bio učesnik ove borbe.  

U zaključku o borbama na Kupresu se ističe da je je komandant 2. Krajiškog korpusa donio odluku o napuštanju Kupresa zbog iscrpljenosti u petnaestodnevnim borbama što znači da su snage Armije RBiH imale odlučujuću ulogu u oslobađanju Kupresa jer se HVO uključio tek posljednja tri dana. 

"Zbog razvoja situacije na frontu tokom 2. novembra i obostranih cjelodnevnih napada i stanja u većini jedinica koje su bile iscrpljene u petnaestodnevnim borbama, u toku noći 2./3. novembra 1994. godine komandant 2. KK donio je odliku o napuštanju Kupresa, izvlačenju snaga 7. mtbr i uspostavljanju nove linije odbrane u sjeverozapadnom dijelu Kupreškog polja, na liniji Kurljaj - Stražbenica - Velika Plazenica. Odmah nakon izvlačenja 7. mtbr, Kupres su posjele jedinice HVO-a ne zovolivši 7. Korpusu tzv. ABiH ulazak u grad", navodi se u ovoj knjizi.