Nakon višegodišnjih zdravstvenih problema preminuo je Ivan Zvonimir Čičak, nekadašnji politički disident i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, piše Jutarnji list.

Ivan Zvonimir Čičak rodio se u Zagrebu 10. augusta 1947., kao četvrto od petero djece u porodici Ante i Marije Čičak. Njegov otac se kao domobran prijavio za istočni front, gdje je dvije godine bio pripadnik Hrvatske zrakoplovne legije. Poslije je preživio Križni put i došao pješke sve do Bele crkve na rumunskoj granici, dva puta su ga trebali strijeljati i dva puta sebi je kopao grob, no sve je preživio i kući se se vratio 10. augusta 945., tačno dvije godine prije nego što sam se ja rodio – otkrio je historiju svoje porodice Zvonimir Čičak prije sedam godina u Jutarnjem listu.

U Zagrebu je završio osnovnu školu i krenuo u gimnaziju, iz koje je izbačen zadnjeg dana školske godine 1966. i to bez prava upisa u bilo koju drugu srednju školu zbog sastava „Nad razastrtom kartom moje domovine.“

Međutim, nastupila je liberalizacija društva, kao rezultat pada šefa UDBA-e Aleksandra Rankovića, i iduće godina zabrana je ukinuta, pa je Čičak mogao završiti gimnaziju i upisati Pravni i Filozofski fakultet.

U decembru 1969. osvojio je prvu nagradu na takmičeju u govorništvu. “Pripadam onom dijelu poratne generacije koja je rasla i stasala u atmosferi dijasporne sintagme Tito - Stepinac. U kući su nas odgajali da je Stepinac svetac, a u školi da je zločinac i neprijatelj države i naroda”, objasnio je u Jutarnjem.

Bio je inficiran politikom i u vrijeme Hrvatskog proljeća na sveučilišnoj skupštini 21. decembra 1971. izabran je za studenta prorektora. Čičak je dobio 178, a njegov protivnik, kasnije ugledni diplomat, Damir Grubiša 133 glasa. No, pod optužbom da je hrvatski nacionalist, u decembru 1971. tadašnje jugoslavenske vlasti su uhapsile Čička i druge studentske vođe. U montiranom sudskom procesu osuđen je na tri godine zatvora, od čega je 18 mjeseci proveo u Đorđićevoj, a ostatak u Lepoglavi, gdje je devet mjeseci bio u samici, piše između ostaloga ovaj list. 

Bio je lider obnovljene Hrvatske seljačke stranke, međutim, nije imao uspjeha, iako je na prvim višestranačkim izborima HSS nastupio u koaliciji s HDZ-om Franje Tuđmana.

Ubrzo su se politički sukobili, a Čičak se etablirao kao žestoki Tuđmanov kritičar. Godine 1993. postaje predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) i na tom položaju iduće dvije decenije ostaje vidljiv u javnosti, makar je u jednom trenutku dao ostavku (bio je predsjednik u razdobljima 1993-2000. te 2009. – nadalje).