Piše: Senja Mahinić / Istraga.ba

Saslušanje pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu “Kovačević vs Bosne i Hercegovine” u velikoj mjeri ličilo je na bh. političku stvarnost. Zajedničko djelovanje OHR-a, bh. srpsko-hrvatskog političkog bloka i Vlade Hrvatske u smislu zadržavanja postojećeg sistema zasnovanog u praksi na etničkom predstavljanju nastavilo se u sudnici ESLJP.

Formalno bh. delegacija, a praktično delegacija bh. srpsko-hrvatskog političkog bloka koji je ovladao najvažnijim institucijama zemlje, zastupnik visokog predstavnika Christiana Schmidt i agentica Vlade Hrvatske sat i po su ubjeđivali sudije Velikog vijeća da je Slaven Kovačević najveći problem Bosne i Hercegovine koji je aplikacijom Sudu namjerio započeti novi rat u Bosni i Hercegovini.

Bila je to savršena sinhronizacija djelovanja tri uključena faktora. Dok je bh. agentica Monika Mijić potrošila vrijeme da dokaže da je Slaven Kovačević Hrvat, a agentica Hrvatske Štefica Stažnik optuživala aplikanta da zajedno sa Demokratskom frontom ima političku agendu uništenja pozicije konstitutivnih naroda, dotle je zastupnik OHR-a Timothz Otty “prijetio” sudijama “krhkom i osjetljivom” situacijom u BiH koja bi mogla dovesti do nestabilnosti spominjući rusku agresiju u Ukrajini.

Tri tima najmanje su vremena potrošili da dokažu da u Bosni i Hercegovini ne postoji diskriminacija bazirana na etničkoj privilegovanosti, jer je to isuviše teško, već su nastojali da dokažu da Kovačević kao pojedinac nije diskriminisan jer se nekada ranije izjasnio kao Hrvat. Kad su to i pokušali ispalo je komično.

Agentica Mijić je u jednom trenutku kazala da Kovačević kao neko ko se ne izjašnjava kao pripadnik konstitutivnih naroda ima prednost/privilegiju u odnosu na stanovnike Republike Srpske jer se iz Federacije u Predsjedništvo BiH biraju Hrvat i Bošnjak i deset delegata u državnom Domu naroda, a u RS-u jedan član Predsjedništva Srbin i samo pet delegata.

Bilo bi zanimljivo čuti šta misle predstavnici HDZ-a o ovom argumentu jer se postavlja pitanje imaju li Hrvati privilegiju što mogu glasati i za kandidata Bošnjaka u Predsjedništvu? Ili možda privilegiju što mogu aktivno utjecati na izbor deset delegata u državnom Domu naroda. Odnosno pokušava li HDZ insistiranjem na reformi Doma naroda gdje bi hrvatski birači birali usko pet delegata oduzeti tu privilegiju?

S druge strane agentica Stažnik je upozorila Sud da je riječ o političkoj aplikaciji iako je samo insistiranje Hrvatske da učestvuje u procesu urađeno s ciljem ostvarenja i očuvanja političkog utjecaja Zagreba u Bosni i Hercegovini.

“Tražimo da prepoznate ovu aplikaciju onakvom kakva ona jeste. Oruđe da se postignu specifični politički ciljevi. U pitanju je promovisanje političke agende s ciljem rekonstruisanja bh. ustavnog okvira da umanji ili potencijalno eliminiše koncept konstitutivnih naroda u izbornom sistemu”, kazala je Stažnik.

Stažnik je također tvrdila da dogovor u BiH mora biti postignut između političkih snaga u samoj zemlji, a ne utjecajem vanjskog faktora. Istovremeno premijer Vlade Hrvatske koju Stažnik predstavlja se hvalio da se miješa u unutrašnje procese u BiH i da je to čak malo u odnosu na ono što bi neko drugi uradio.

Istovremeno dok su agentice BiH dokazivale da je Kovačević Hrvat i da samim tim njegovo aktivno biračko pravo nije ugroženo, Stažnik je tvrdila da su Hrvati kao narod ugroženi u Bosni i Hercegovini.

Ipak najveće licemjerje pokazao je Christian Schmidt. Manje od 24 sata nakon što je njegov advokat u Sudu prijetio sudijama ratom da bi očuvao dominaciju susjeda u BiH visoki predstavnik je spašavao državne institucije kulture koje i ne bi morao spašavati da dominacija o kojoj govorimo ne postoji.