Pišu: SENAD AVDIĆ i MAJA RADEVIĆ

Dva puta su tokom ove godine pripadnici SIPA-e hapsili Zdravka Šagolja (68), zvanog Piske, ratnog zapovjednika brigade HVO "Herceg Stjepan" iz Konjica i poslijeratnog "kontroverznog biznismena". U aprilu je uhapšen u sklopu akcije "Paravan" Piske "pao" zajedno sa Harisom Alikadićem iz Konjica i Nedjeljkom Dodigom iz Međugorja. Sumnjičilo ih se za trgovinu narkoticima na području Hercegovine. Sumnje su potvrđene nakon ulaska policajaca u Šagoljov stan u Mostaru u kojem je pored velike količine novca i pravog arsenala različitog oružja (četiri puške, nekoliko granata za ručni bacač, "brdo" municije...) pronađen i kilogram kokaina. Nakon što im je istekao pritvor uhapšeni iz akcije "Paravan" su izašli na slobodu.

Sloboda za Šagolja Pisketa nije trajala drugo: uhapšen je u Hercegovini početkom ove nedjelje u sklopu velike međunarodne akcije nazvane "General" tokom koje je slobode lišeno više ljudi na području Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

"PARAVAN" ZA "GENERALA"

Mediji su narednih dana objavili detalje ove velike operacije koja je trajala godinama i vođena uz najveći stepen tajnosti. Sve je počelo prije tri godine nakon što je u hrvatskoj luci Ploče pronađeno preko pola tone kokaina koji je prošvercovan iz Ekvadora. Pošiljku niko nije preuzeo, pa je razotkrivanje organizatora i učesnika ovog šverca na tržištu teškog desetine miliona eura počelo sa dešifriranjem aplikacija SKY i ANOM putem kojeg je dobro organizirana kriminalna grupa komunicirala. Cijelu akciji koordinirao je EUROPOL, a surađivale su policije Francuske, Belgije i Holandije. Srđan Jezdimir, rođen u Laktašima, po svemu sudeći glavni dobavljač kokaina iz Južne Amerike na Balkan (ranije povezivan sa srpsko-crnogorskim narkobosom Darkom Šarićem kojem se sudi u Beogradu) uhapšen je 20. novembra u Ekvadoru zbog pranja (krijumčarenjem droge stečenog) novca. Nekoliko dan kasnije uhapšeno je više ljudi u Srbiji i Hrvatskoj, te Zdravko Šagolj Piske u Bosni i Hercegovini. Operacija je vjerovatno po njemu i dobila kodno ime "General", mada veteranske udruge iz Hrvatske tvrde da Piske nikada nije dobio taj najviši vojni  čin, nego da je umirovljen sa činom "bojnika HVO".

Čak i oni koji su bolje poznavali prilično samozatajnog Zdravka Šagolja Pisketa bili su zatečeni viješću da je on bio uključen u tako složen kriminalni posao globalnih "gabarita". Do posljednjeg hapšenje, Pisketa se podcjenjivalo, smatralo ga se vještim, "sposobnim" i utjecajnim "biznismenom" lokalnih, uglavnom hercegovačkih okvira i dometa, sa povremenim izletima u susjednu Hrvatsku. Piske je izbjegavao javno eksponiranje za razliku od najvećeg broja svojih ratnih kolega "prvoboraca", u medijima cirkulira samo jedna njegova (ratna) fotografija…

Zaplijenjena pošiljka droge u luci Ploče (Foto: Grgo Jelavić/Pixsell)

ŠTA SE ZNA O PISKETU?

I biografija Zdravka Šagolja Pisketa, bez obzira koliko bila štura i često "romantizirana", ili na drugi način slobodno interpretirana krajnje je kontroverzna i po mnogo čemu jedinstvena unutar vojno-političkog miljea i košmarnog ratno-poratnog geostrateškog prostora unutar kojeg je živio, radio, ratovao.

Zdravko Šagolj Piske, bio je relativno poznata ličnost u Konjicu i sjevernoj Hercegovini u momentu kada je početkom rata postavljen za zapovjednika tamošnje brigade Hrvatskog vijeća odbrane "Herceg Stjepan". Čime se bavio prije rata malo ko će pouzdano reći, zna se da je živio vrlo dobro, imao stanovite unosne, nepoznato koliko i zakonite poslove u BiH, Hrvatskoj i Zapadnoj Evropi. Kao i mnogi drugi "narodni komandanti" stasali tokom rata u BiH imao je solidan autoritet nad vojnicima stečen socijalnim aktivnostima u predratnom periodu.

Mnogo bi prostora i vremena oduzelo detaljno analiziranje vojnog, komunikacijskog, poslovnog i sigurnosnog ambijenta u Konjicu tokom ratnog perioda. Njegov strateški značaj i pozicija na putu između Hercegovine i Sarajeva uvjetovala je da se ovom teritoriju, "žili kucavici" ovog dijela Bosne i Hercegovine posveti velika pažnja i od strane agresora, kao i od onih koji su mu se suprotstavili. Konjicom i okolinom su defilovale razne vojske i paravojske, premrežila ga je agresorska agentura, vršljali su psi rata, domaći i međunarodni liferanti ratnih "potrepština", pored ostalih i droge. Konjic je tokom rata bio na udaru artiljerije Vojske Republike Srpske, ali su njegovim stanovnicima prijetile i druge opasnosti i stradanja. Odmah nakon rata otkriveni su brojni ratni zločini počinjeni nad građanima srpske (kasnije i hrvatske) nacionalnosti, koji su procesuirani u Haagu, a potom, sve do danas, pred pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini.

PISKE I HASO: "STRATEŠKO PARTNERSTVO"

Zdravko Šagolj Piske nije bio dovođen u vezu sa ratnim zločinima, što je njegov najveći ratni uspjeh. Ili hendikep, kako za koga. On se, kao predratni poslovan čovjek bavio biznisom, vješto balansirajući između svojih nadređenih u Grudama i Zagrebu, s jedne, i civilnog i vojnog vrha u Sarajevu, sa druge strane. Od početka rata imao je "na drugoj strani" svog pouzdanog, dokazanog "strateškog partnera" sličnog profila: Hasana Hasu Hakalovića, komandanta brigade u Neretvici. Piske i Haso su predratni suradnici u poslovima o kojima se ne zna mnogo. U ratu je to partnerstvo produbljeno, na obostrano zadovoljstvo. Haso Hakalović je bio suvereni gospodar, vojni i civilni, doline rijeke Neretvice, ogromne teritorije u općini Konjic teško stradaloj u nedavnim poplavama. Kružile su tokom rata priče da je taj dio konjičke općine nedostupan, riskantan + čak i za najviše autoriteta iz Sarajeva, domaće i međunarodne, U Neretvici je uhapšen i držan u zatvoru Jovan Divjak, zamjenik komandanta Armije BiH, pod sumnjom da je "srpski špijun". Pričalo se da je tokom prolaska kroz "Hasinu zonu odgovornosti" zadržan i Viktor Jakovich, prvi ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini. Kada ga je iz Sarajeva nazvao kabinet Alije Izetbegovića da zatraži hitno oslobađanje Jakovicha, Haso Hakalović je rekao da mu je on bio sumnjiv jer "se predstavlja kao Amerikanac, a odlično govori hrvatski jezik". Iako su tužitelji domaći i strani istraživali njegovu eventualnu odgovornost za ratne  zločine, Hasan Haklđalović nikada nije bio službeno optužen, kao ni njegov kolega Piske Šagolj. Također, ni jedan ni drugi nisu bili hapšeni u akciji "Trebević“ u jesen 1993 .kada je po nalogu vrha iz Sarajeva pod optužbom za kriminal pritvoren kompletan policijski, vojni i politički vrh Konjica.

Zdravko Šagolj Piske i Haso Hakalović su redovno prisustvovali svim važnim sastancima koji su se održavali u Konjicu u prvim ratnim godinama, pa i onim koje je zakazivao Alija Izetbegović. Njemu je imponirala njihovo "bratstvo po oružju". Piske je posebno bi blizak sa vojnim savjetnicima predsjednika Predsjedništva BiH, Jasminom Jaganjcem i Arminom Poharom... Na jednom sastanku neposredno uoči sukoba HVO i Armije BiH na kome je prisustvovao i general Milivoj Petković, Piske je došao sa nekoliko šteka "Marlbora" i podijelio ih Jaganjcu i Pohari. U cijelom Konjicu tada nije bilo nijedne jedine kutije 'marlbora'", pričao je jedan od svjedoka.

Hrvatsko vijeće odbrane, odnosno brigada "Herceg Stjepan" bila je vojnički inferiorna i malobrojna u odnosu na jedinice Armije BiH i MUP-a u sukobu koji je izbio početkom proljeća 1993. godine. Zdravko Šagolj je suočen sa neminovnim vojnim porazom svoje borce izmjestio južnije od Konjica, ratovali su na jablaničkom ratištu sa skromnim uspjehom. No, suradnja sa Hasanom Hakalovićem nije prekinuta. Naprotiv. Navodno su njih dvojica zajednički organizirali bezbjedno iseljavanje Hrvata iz doline rijeke Neretvice. Izbjegli Hrvati koji su preseljeni u južne dijelove Hercegovine kasnije su se zahvaljivali "komandantima Pisketu i Hasi" jer nisu doživjeli sudbinu mnogih svojih sunarodnjaka koji su prošli kroz logore u Konjicu i Hercegovini. Rijetki od njih su se nakon rata vratili u svoje domove. Među njima su bili troje članova familije Anđelić koje uoči Božića 2002. godine svirepo ubio Muamer Topalović.

Zdravko Šagolj Piske sa oficirima HVO-a (Foto: Screenshot / Youtube)

ČOVJEK I RATA I MIRA

Govorilo se da je navodno Piske Šagolj bio istraživan od Sigurnosno izvještajne službe (SIS) HVO-a zbog sumnji da je za "humano preseljenje" Hrvata iz konjičke općine zajedno sa Hasanom Hakovićem obilato honoriran od strane vlasti u Sarajevu, ali nije poznato da je istragom išta od tih sumnji potvrđeno. Drugi, pak, izvori tvrde da je on bio jedan od niza "počasnih saradnika" SIS.a koje je regrutirao tadašnji šef ove službe Ivica Primorac.

Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994., Zdravku Šagolju se gubi svaki trag u vojnim strukturama HVO-a i kasnije Zajedničke komande Armije i HVO-a. Prema pisanju zagrebačkog "Nacionala" preselio je u Hrvatsku i povezao se sa nekim od "bardova" organiziranog kriminala u susjednoj zemlji. Navodno je, prema pisanju tog tjednika, bio blizak sa Zlatkom Bagarićem, nekrunisanimm "kraljem hrvatskog podzemlja", predratnim kriminalcem koji je živio u Evropi i koji je ubijen 1998. godine. Prema pisanju tog lista, uz Bagarićevo posredovanje Šagolj se povezao sa krupnim osobama iz srbijanskog podzemlja kakav je Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam.

Ubrzo nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, Zdravko Šagolj Piske i Hasan Haso Hakalović, ponovo "zajedno jašu"! Osnovali su zajedničku firmu koja se bavila proizvodnjom ljekovitog bilja koje su izvozili najviše u Italiju. Iako su kružile priče kako im je taj posao samo pokriće za neke druge, manje "poetične" biznise, nikad nije dokazano suprotno. Čak su i predstavnici međunarodne zajednice snažno podržali njihov biznis kao primjer da se zajedničkim ekonomskim interesima mogu "zaliječiti ratne rane", premostiti nacionalne tenzije i isključivosti. 

Međutim, uskoro će se sumnje potrvditi kada je Zdravko Šagolj u Italiji uhapšen zbog trgovine drogom  i osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. Izvori iz Hercegovine tih godina svjedoče da je Zdravko Šagolj bio blizak vrhu "vojno-financijskog" krila HDZ-a koji mu je pomogao u razvijanju poslova. Neki od tih ljudi su ga, tvrdi se,  povezali sa narko-klanovima u Crnoj Gori i regionu.   

Godinama, sve do aprila ove godine kada je uhapšen u akciji "Paravan" Zdravko Šaolj Piske nije na sebe privlačio pažnju ni svojih sugrađana Mostaraca, niti tužiteljstava i policijskih agencija. To što je ubrzo nakon prvog hapšenja pušten na slobodu govori da niko u njemu nije prepoznao krupnu ribu sa rasprostranjenim, moćnim međunarodnim kriminalnim vezama. Navodno je on bio taj koji je, uz pomoć korumpiranih carinskih službenika trebao preuzeti skupocjenu pošiljku iz Luke Ploče. Moguće da nam suđenje baci više svjetla na biografiju, poslove i lik Zdravka Šagolja, čovjeka za kojeg se govorilo da živi i posluje slobodno "od nedostatka dokaza", koje je on vrlo uspješno decenijama skrivao od očiju policije, javnosti, pa i najbližih suradnika...