Profesor Husnija Kamberović, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine bio je gost emisije Rezime na FTV-u.

U prethodnoj sedmici najviše se obradovao sportskoj atmosferi i duhu koji su vladali u Skenderiji na utakmici košarkaških reprezentacija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te činjenici da je Bosna i Hercegovina pokazala da u sportskom nadmetanju može izaći kao pobjednik.

Bosna i Hercegovina je u Neumu 4. i 5. decembra trebala ugostiti lidere zemalja Zapadnog Balkana i Martu Kos, novu komesarku za proširenje EU. Bila bi to prilika da se domaći političari bolje upoznaju s komesarkom i lobiraju za evropski put. Međutim, sve se završilo 'otkazom’. Nakon propalog tendera uslijedili su napadi, optužbe, traženje odgovornosti, pravdanja i ponude iz Banjaluke.

“Pitate se da li je moguće da naša silna ministarstva, brojna administracija - u čemu jedino ne oskudijevamo - nisu u stanju organizirati jedan ovakav samit, koji uopće nije zahtjevan? A onda shvatite da nije sve do administracije nego i do načina funkcioniranja države. Međunarodna zajednica je, kako bi onemogućila ili smanjila mogućnost za korupciju, napravila sistem koji, pokazuje se, ne funkcionira najbolje. Zapravo smo došli do situacije da su tenderi postali neka vrsta instrumenta za pogodovanje upravo tim nekim skupinama koje djeluju izvan države”, istakao je Kamberović.

Ključno je pitanje da li država može funkcionirati na ovakav način i da li instrument tendera zaista onemogućava manipulacije, ili su tenderi već postali instrumenti malverzacija - pita Kamberović.

“Skoro da se tačno zna kome će tender dodijeljen. I ovaj konkretan primjer je vrlo znakovit. Čitao sam da je firma koja je pobijedila na tenderu dobila potvrde da je radila neke druge događaje i prije nego što je i zvančno bila registrirana. Sistem je tako loše postavljen da je u njemu puno tačaka koje su koruptivne i mislim da bez promjene tog načina nećemo moći otići daleko”, zaključuje.

Sastanak lidera Zapadnog Balkana ipak će se održati, ali u Briselu, kamo će u srijedu otputovati i bh. političari. I to je paradoks, ističe Kamberović: obični ljudi, bh. društvo - svi želimo da Bosna i Hercegovina uđe u Evropsku uniju, ali to ne može zbog političara, a s druge strane, političari koji sve čine da u EU ne uđemo - oni će već u srijedu na večeru u Brisel i njima su vrata do EU otvorena.

Profesor Kamberović prokomentirao je i dogovor o nabavci šest helikoptera za potrebe Ministarstva odbrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, gdje je ključan uvjet bio da nisu borbeni, ali da su višenamjenski, te da mogu biti upotrijebljeni za spašavanje i gašenje požara.

Stavlja to u kontekst regije, gdje svjedočimo, kako kaže, trci u naoružavanju. Nabavka borbenih helikoptera za Oružane snage Bosne i Hercegovine po nekima je trebala i našu zemlju uključiti u tu trku - ocjenjuje.

“Mislim da mi trku u naoružanju sa susjedima ne možemo dobiti i nama takva trka nije ni potrebna. Svaka trka u naoružanju zapravo je znak da neke druge velike sile preko te trke u naoružanju - koju iniciraju - prvo prodaju svoje naoružanje, a s druge strane, slabe ekonomije tih zemalja”, ističe Kamberović.

Smatra da je važna stvar da je u Vijeću ministara postignut dogovor o nabavci helikoptera, ali da je loše to što je on izostao kad je u pitanju Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine.

“To je, očito, dio nekog dogovora postignutog među partnerima koji vode državu. Neki su dobili zgradu, neki neborbene helikoptera. Ali smo vidjeli da više nije bitna Nacionalna biblioteka. Mnogi misle da je Schmidt svojom odlukom nešto krupno riješio, ali suštinski nije ništa važno, osim što je omogućio da ljudi u Nacionalnoj biblioteci sada mogu dobiti novu upravu i što je omogućio da sredstva koja su drugi organi vlasti namijenili Nacionalnoj biblioteci budu isporučene. Vijeću ministara nije naredio da mora statusno riješiti to pitanje. Jer da je htio, mogao je riješiti statusno pitanje institucija koje su od državnog značaja”, navodi Kamberović.

Komentirao je i događaj iz Banje Luke, kada je policija RS-a kaznila osobe koje su nosile zastavu koja je bila priznata i koja je podignuta na jarbol ispred sjedišta UN-a 1992. godine. Učinili su to zbog, tvrde iz RS-a, uznemiravanja javnosti i govora mržnje. Na pitanje da li ćemo se u Bosni i Hercegovini nekada moći složiti oko datuma i zastave, profesor Kamberović kaže kako vjeruje da hoćemo, ali da trebamo imati na umu da je to dugotrajan proces.

“I u drugim državama izgradnja državnih simbola je trajala dugo. Dogovori oko zajedničkih datuma koje treba obježavati trajali su dugo. To je proces koji se odvija kroz neke integrativne događaje. Važno je kako integrirati društvo koje će se onda početi zajednički oslanjati na jedan događaj. Vjerujem da se možemo vratiti nečemu što je bilo temelj bosanskohecegovačke državnosti, jer je to model koji se pokazao kao moguć, model funkcioniranja države, ali treba proći vremena, treba mnoge emocije - i pozitivne i negativne - nekako uklonti, ostaviti, i vidjeti kako i oko čega se doista možemo integrirati”, navodi Kamberović.

Na pitanje koju bi zastavu odabrao da sada želi proslaviti pobjedu našeg reprezentativca, Kamberović ističe kako živimo u državi koja ima svoju zastavu i čiji proces donošenja nije bio jednostavan, te da ju je u početku malo ko doživljavao kao svoju.

“Ali poslije 2014. godine, kada je pod tom zastavom Bosna i Hercegovina otišla na Svjetsko prvenstvo u Brazil, mogli smo vidjeti koliko je to za nas važno. Dakle, ako želimo promovirati državu, onda je potrebno promovirati ili oslanjati se na te države simbole. Danas imamo državnu zastavu i mislim da s tom zastavom možemo biti radosni, možemo se veseliti u bilo kojem dijelu Bosne i Hercegovine.”

Profesor Kamberović se osvrnuo i na izbor novog gradonačelnika Sarajeva. Smatra kako je potrebno promijeniti proceduru izbora, jer se, smatra, pokazalo da ovakav način biranja Gradskog vijeća i gradonačelnika više ne može biti najbolje rješenje.

“Politička mešetarenja kojima smo svjedočili prije četiri godine nešto su što Sarajevo ne zavređuje. Mislim da bi gradonačelnik glavnog grada morao imati puno veći legitimitet i ne ovisiti samo o volji dvije-tri političke stranke. Svoj legitimitet bi morao tražiti u građanima Sarajeva. Ono je zaslužilo da ima jednog gradonačelnika kao što je bio kandidat Bogić Bogićević. Kao što smo imali u historiji velikih imena na poziciji sarajevskih gradonačelnika, ljudi koji su bili i politički samostalni, ali su i kao ljudi bili reprezentativni u svemu - kroz svoje znanje i neku posebnost”, stava je Kamberović.

Uz direktan izbor gradonačelnika i Gradskog vijeća, Kamberović smatra da su promjene potrebne i u Statutu grada ili Ustavu Kantona Sarajevo kako bi Grad Sarajevo dobio veće ovlasti i prava.