Piše: MAJA RADEVIĆ

Nakon što je Ustavni sud BiH uvažio apelaciju Fikreta Hodžića, pravosnažno osuđenog na pet godina zatvora za zloupotrebu položaja prilikom nabavke respiratora tokom pandemije koronavirusa i predmet vratio Sudu BiH da otkloni povredu prava na pravično suđenje, Hodžić je pušten na slobodu iz državnog zatvora u Vojkovićima.

U svom prvom intervjuu za emisiju Istraga sedmice TV Hayat, Hodžić je kazao da se ni u jednom trenutku nije pokajao zbog svoje uloge u spornoj nabavci kineskih respiratora tokom pandemije.

"Želio sam učiniti nešto što bi koristilo svima. Nisam to radio zbog finansijske koristi. Da nisam izašao, da sam morao odslužiti svih pet godina, ostao bih zadovoljan jer sam dokazao da nisam kriv", rekao je Hodžić.

POČELO JE SELAMOM, A ZAVRŠILO U VOJKOVIĆIMA

Ima tako tih mladih poduzetnika u Bosni i Hercegovini koji sa svojim netom osnovanim firmama preko noći počnu dobijati unosne poslove od države. Fikret Hodžić jedan je od takvih.

"Selam gospodine Novaliću, Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s respiratorima, pa kad budete imali minutu", pisao je Hodžić u martu 2020. u SMS poruci bivšem premijeru Federacije BiH Fadilu Novaliću.

Nedugo nakon ove poruke, Hodžićeva firma „F. H. Srebrena malina“ je od Vlade Federacije dobila posao vrijedan više od 10 miliona maraka i za za potrebe Federalne uprave Civilne zaštite (FUCZ) iz Kine uvezla stotinu respiratora – koji su, pokazat će se, bili potpuno beskorisni za liječenje pacijenata u intenzivnoj njezi, pa su ih tako odbile koristiti sve bolnice u Federaciji, izuzev Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

 “Seb zove. Loši respiratori. Užas. U ogromnom smo problemu. Ako je to tačno, a jeste garant” – pisala je uspaničeno u aprilu 2020. nakon dostave respiratora Edita Kalajdžić, sekretarka Vlade FBiH, u poruci Novalićevom šefu kabineta Hasanu Ganibegoviću. I dok su mediji intenzivno istraživali šta se dešava sa kineskim respiratorima, cijela stvar kulminirala je skoro godinu dana kasnije pismom 13 anesteziologa tadašnjem menadžmentu KCUS-a, u kojem se navodi da nabavljeni respiratori ne zadovoljavaju ni osnovne tehničke parametre za liječenje Covid-19 pacijenata u intenzivnoj njezi.

Kad za sebe kaže da je nevin osuđen, Fikret Hodžić u to istinski vjeruje. A kao istinski vjernik, vjeruje i da mu je zatvor bio “iskušenje” od Boga koje je on, eto, za sada uspješno prevazišao i sada nestrpljivo iščekuje šta će u njegovom slučaju odlučiti drugostepeno vijeće Suda BiH. Za Hodžića nema ničega neobičnog u tome što je upravo on, kao registrirani proizvođač voća i povrća, široj javnosti poznatiji kao nekadašnja voditeljska zvijezda muzičkog showa na lokalnoj televiziji, posredstvom bivšeg premijera Federacije Fadila Novalića dobio posao vrijedan 10 miliona maraka za uvoz medicinske opreme.

Hodžić je samo jedan od brojnih “biznismena” neograničenih ambicija i ograničenog znanja i sposobnosti koji je svoj unosni posao prvo sa malinama, a potom sa nabavkom respiratora razvijao unutar sistema u narodu poznatog kao “poslao me Asim”, inficiranog korupcijom od vrha do dna i pogodovanjem onima koji su bliski “Partiji” kroz javne nabavke, tendere, ugovore o djelu i sve druge načine izvlačenja budžetskog novca za njihove privatne interese. Za Hodžića i one koji su mu to omogućili to je uobičajeni način poslovanja, takoreći tradicija, u kojoj nema ništa sporno niti sumnjivo, jer tako se ovdje radilo oduvijek. I baš zato Fikretu Hodžiću i njegovoj raji iz paviljona B u Vojkovićima, Fadilu Novaliću i Fahrudinu Solaku, nije jasno zbog čega ih je Sud Bosne i Hercegovine osudio na višegodišnju robiju.

FIRME-KĆERKE I TENDERI

Ima tako, rekosmo, tih mladih poduzetnika u Bosni i Hercegovini koji sa svojim netom osnovanim firmama preko noći počnu dobijati unosne poslove od države. Jedna od njih je i Emina Memija, kćerka sarajevskog biznismena Gordana Memije, u narodu poznatijeg kao “kum Elmedina Konakovića”, koji se trenutno zvanično nalazi pod istragom zbog sumnje da je prao novac narko kartela. Mlada i perspektivna Emina diplomirala je prošle godine, a već uspješno vodi firmu MindSet koja na tenderima prolazi kao od šale i pobjeđuje kompanije sa znatno većim iskustvom u, recimo, organizacijama raznih samita i konferencija. Tako je firma kćerka – pardon, firma kćerke Gordana Memije nedavno izabrana na tenderu Vijeća ministara BiH kao najpovoljniji ponuđač za organizaciju Samita lidera Zapadnog Balkana i EU koji se trebao održati početkom ovog mjeseca u Neumu. Za tu namjenu Generalni sekretarijat Vijeća ministara BiH ekspresno je dodijelio firmi Emine Memije 219.000 KM, bez PDV-a. Istovremeno, Ured za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo pokrenuo je istragu protiv kantonalnog ministra kulture i sporta Kenana Magode zbog sumnje da je nezakonito dodijelio 70 hiljada maraka pomenutoj firmi MindSet za snimanje dokumentarnog filma u koprodukciji sa Al Jazeerom Balkans.

„Na djecu mi udaraju!“ – zavapio je na društvenim mrežama Gordan Memija nakon što su mediji razotkrili, a potom i nadležne institucije počele istraživati, po našem subjektivnom izboru, jedan od top 5 najofirnije namještenih tendera u Bosni i Hercegovini, za posao organizacije Samita u Neumu (a bilo ih je napretek, to znamo svi). Biznismenu Memiji, dakle, ništa nije sporno u dodjeli posla vrijednog nekoliko stotina hiljada maraka firmi koja praktično nema nikakvog iskustva u organizaciji velikih i zahtjevnih događaja kao što je Samit lidera Zapadnog Balkana, njemu smeta to što mediji i konkurentske firme spominju ime njegovog djeteta – vlasnice i direktorice firme koja je taj posao dobila.

Cijeli „posao“ sa tenderom odrađen je toliko traljavo da se čak i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, koji je do sada tradicionalno branio svog kuma Memiju od nevolja koje ga svako malo zadese sa istražnim organima, ovog puta ogradio od svega i poručio da Ministarsvo vanjskih poslova nema nikakve veze sa organizacijom Samita u Neumu (rijetki su u to povjerovali, ali istraga će pokazati...).

ŠTA SE DESI KAD "ISPADNEŠ" IZ SISTEMA

Ima tako tih uspješnih biznismena u Bosni i Hercegovini koji su svoja poslovna carstva razvili iz ničega zahvaljujući dubokim vezama “sa državom”, odnosno sa moćnim političkim strukturama pod čijom su kontrolom i javna poduzeća preko kojih su se godinama dobijali unosni poslovi. Jedan od njih je i Ejub Kučuk, vlasnik marketinške agencije Mita Group, koji se kao jedan od aplikanata žalio na spomenuti tender Vijeća ministara i tako pomrsio konce kćerki Gordana Memije. Kučukova agencija godinama je blisko surađivala sa SDA i za njih radila predizborne kampanje, a vlasnik Mite je svojedobno i hapšen u aferi “Gibraltar” i istraživan zbog sumnjivih poslova sa BH Telecomom, koji je u to vrijeme bio pod kontrolom kadrova SDA. Ejub Kučuk vremenom se navodno “ogradio” od SDA (prije nekoliko godina je zbog nenaplaćenih novčanih potraživanja tužio kompaniju Simurg Media pod čijim okriljem rade mediji “Stav” i “Faktor”, koji su bliski SDA).

Gazda Mita Group sada se uredno prijavljuje na tendere kao i svi drugi, ali više ne prolazi tako dobro kao nekada. Zašto, pitate se? Pa, jednostavno rečeno, Kučuk je ispao iz sistema zvanog “poslao me Asim” onog trenutka kada je odlučio da mu je bolje prekinuti poslovne veze sa SDA i ostati na slobodi, umjesto da negdje u perspektivi završi kao cimer Fadila Novalića u Vojkovićima.

Dobro uhodani sistem u narodu poznat kao „poslao me Asim“ nije umro sa odlaskom SDA sa vlasti, naprotiv. Živ je i, čini se, jači nego ikada ranije.