U punoj sali OV Žepče sinoć je održana manifestacija koju je organizirala neformalna grupa građana i portal  Zepce.ba, pod nazivom “Kuća zatvorenih vrata – Sjećanje na književnika Nedžada Ibrišimovića”.

Veliki odziv građana dokaz je istinskog poštovanja i ljubavi koje Žepčaci imaju za ovog izvanrednog umjetnika. Iz Sarajeva je došao Damir Ovčina, savremeni bh. književnik, autor nekoliko romana, među kojima je, jedan od najboljih poslijeratnih romana u BiH, “Kad sam bio hodža”.

Govorio je o svojim impresijama o liku i djelu Nedžada Ibrišimovića s kojim je, kako kaže sa žaljenjem, kasno počeo razgovarati, ali su ti razgovori imali veliki značaj za njega. Nešto od Ibrišimovićeve čarolije prisutno je i u njegovom načinu pisanja te smo iskoristili priliku da progovorimo o njegovom viđenju književnosti u namjeri da pokažemo kako se tradicija pripovjedačke Bosne nastavlja i živi i dalje.  

Publika je učestvovala u razgovoru i bilo je kvalitetnih sugestija o tome šta bi se i kako sve moglo govoriti o Ibrišimoviću, s obzirom na njegovo obimno i sadržajno djelo i na emotivan odnos prema čovjeku kojeg su mnogi lično poznavali.   Malo vremena, a puno toga za reći. Jedna ljudska i topla atmosfera i dokaz da veliki pisci ne umiru, oni žive u svojim djelima i sjećanjima ljudi.  

Nedžad Ibrišimović, veliki bosanskohercegovački pripovjedač, romanopisac, dramatičar, pjesnik, esejist i likovni umjetnik koji je za života želio izvajati čovjekovu sjenku, preminuo je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu.

Rođen je 20. oktobra 1940. u Sarajevu, osnovnu školu završio u Žepču, a Školu za primijenjenu umjetnost (Odsjek vajarstvo) završio je 1961. godine u Sarajevu. U Sarajevu je 1977. i diplomirao na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za filozofiju. Bio je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine od 1964. i član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. te dopisni član ANUBiH od 2008. godine.