U doba rata, Ivanka Šućur spasila je život malog Elvisa Salkanovića kada ga je izvukla iz ruševina zgrade koja je tada bila pod granatiranjem. Da bi mu osigurala mlijeko u prahu koje je dijelio Caritas, svakih sedmicu dana išla je davati krv, jer je to bio uslov za dobivanje paketa s mlijekom. Ivanki je u parku pravednika u Italiji posađeno drvo života i podignut spomenik hrabrosti u njenu čast. To je zaslužila svojim djelom, jer je tokom rata spasila život Elvisu Salkanoviću.

“Izvukla sam ga iz ruševina, zgrabio me za vrat, a kad je vidio moju kćerku na prozoru, samo je rekao – mama, i to su bile njegove posljednje riječi. Poslije je zanijemio, valjda od straha zbog granata koje su padale.”

“Na njemu je bila cedulja zavezana zavojem koju je moja kći pronašla. Na cedulji je pisalo: ‘Majka umrla, otac pobjegao. Molimo onoga ko pronađe dijete da ga preda policiji kako bi se pronašao otac.’ Otac je pobjegao u svoje selo blizu Tuzle. Mali je rođen 9. januara 1992. godine.”

Pitao je zašto ga je majka ostavila

Njena priča je inspiracija i podsjetnik na to što znači prava ljubav i požrtvovnost. 

“To se dogodilo 16. oktobra. Izašla sam iz kuće kako bih donijela vode i tada sam prvi put vidjela Elvisa. Čula sam njegov plač. U ruci je držao bočicu s pokvarenim mlijekom, a odjeća mu je bila blatnjava. I danas čuvam tu odjeću – nikada je neću oprati",” prisjetila se Ivanka.

Šta je osjetila u tom trenutku, nije mogla opisati riječima, ali kaže da joj srce nikada nije tako jako zakucalo. Bez oklijevanja ga je uzela i odvela kući, gdje su je dočekala njena djeca – Goran, Zvezdana i Svetenka.

Najstariji sin Goran, tada dječak, odmah je prigrlio Elvisa. “Goran je rekao da Elvisa nikome nećemo dati. I danas ga brani – ne da ni da ga ukorim,” priča Ivanka kroz osmijeh.

Tokom djetinjstva Elvis se suočavao s pitanjima o svom porijeklu. Kada je imao osam godina, pitao je zašto ga je biološka majka ostavila. “Srce mi se steglo, nisam mu mogla reći istinu – bio je još mali. Rekla sam mu da svi imamo svoje razloge i da majke ponekad čine ono što misle da je najbolje. Nakon toga nikada više nije pitao,” kaže Ivanka.

Jednom prilikom, Ivanka se čula s Elvisovom biološkom majkom, koja je pokušala stupiti u kontakt s njim.

"Pitala ga je treba li mu nešto. On joj je odgovorio: ‘Treba mi samo majčina ljubav.’ Spustila je slušalicu i nikada se više nije javila", objašnjava Ivanka.

Biološki otac Ahmed nikada nije potražio sina, ali s njegove strane Elvis ima dva polubrata. S jednim od njih, Alenom, Elvis je uspostavio sjajan odnos. “Dolazio je nama, a i Elvis mu ide u posjetu. Nedavno mu se javio i drugi polubrat iz Njemačke,” priča Ivanka.

"Nosila sam joj obroke svaki dan"

Ivanka je tokom života pokazala nevjerovatnu hrabrost i dobrotu. Tokom rata brinula se o starijoj susjedi Adili Trivučić, koja je izgubila sina.

“Nosila sam joj obroke svaki dan. Kada je umrla, podigla sam kredit od 1.500 KM da bih je pokopala. Ni danas ne znam kako ću to vratiti, jer živim od muževe penzije", objašnjava Ivanka.

Njen muž Nedeljko poginuo je od granate nekoliko mjeseci prije nego što je pronašla Elvisa. Unatoč ogromnim teškoćama, Ivanka se posvetila svojoj djeci. “Znala sam i po četiri puta mjesečno davati krv kako bih dobila nešto hrane. Ali nisam odustajala. Elvis je moje dijete i nikome ga ne dam,” odlučno kaže.

Ivankina dobrota nije ostala nezapažena.

Dobila je nagradu “Srce na dlanu” od Stjepana Mesića za dobro djelo, kao i priznanje “Duško Kondor” od Svetlane Broz.

U Italiji, u Padovi, u “Parku pravednika”, podignut je spomenik u njenu čast. Međutim, Ivanka skromno kaže da joj te nagrade ništa ne znače u usporedbi s ljubavlju svoje djece.

“Elvis je moja najveća nagrada. Ima posao koji voli i sretan je. Čula sam da ima neku djevojku, ali Goran o tome vodi računa. Meni je važno samo da su mi djeca sretna i zdrava,” kazala je Ivanka kroz osmijeh.

Ivanka je 2016. godine preminula, iza sebe ostavila četvero djece i četvero unučadi, ali kaže da se nikada nije osjećala bogatije.

“Moj život nije bio lak, ali sam imala ljubav svoje djece. I to je najvažnije. Bogata sam žena,” zaključuje Ivanka, majka čija je priča lekcija o nesebičnosti i pravim vrijednostima.