Vesna Zmijanac bila je jedna od najtraženijih pjevačica u bivšoj Jugoslaviji, a njene balade slušaju se i danas. Njen privatni život uvijek je bio u velikom interesu javnosti, a jednom prilikom se prisjetila teškog perioda u svom životu.

Pjevačica je u mladosti bila zavisna o alkoholu, a otkrila je i nekoliko šokantnih detalja iz tog razdoblja: “Znala sam otići na groblje na Bukulju, sjesti na grob neke starice i popiti devet rakija, a onda bih zaspala. Vjeruj mi, nema ništa tužnije od pijane žene. I sama sam sklona ovom poroku za koji nema opravdanja, niti ga tražim. Tužno je kad žena svoj jad i očaj blaži alkoholom”, otkrila je jednom prilikom Vesna.

Zbog svoje ovisnosti, Vesna je izgubila mnoge prijatelje: “Izgubila sam puno prijatelja dok sam pila. Bilo je ljudi koji se s tim nisu slagali i nisu me podržavali, naprotiv. Svi koji su mi rekli nešto za moje dobro, prošli su kao bosi po trnju jer nisam htjela slušati. Mislila sam da sam najpametnija i rekla sam: ‘Koga briga što mi tko govori što da radim sa svojim životom?’ Svađala sam se s prijateljima kad god bi mi skrenuli pažnju na taj gadni porok”, priznala je.

‘Onaj ko je to izumio…’

“Nisam bila svjesna što radim, a porok je udaljavao ljude od mene. Znala sam, kad sam bila mlađa, da mogu biti jako gruba, da mogu biti tvrdoglava do te mjere da mislim da je cijeli svijet protiv mene, a niko nije”, dodala je pjevačica.

“Rijetko ko će priznati da ima problema s nekim porokom. Obično nam ljudi oko nas na to ukazuju, a mi se ili trgnemo ili ne. Na kraju sam shvatila da moram uzeti stvari u svoje ruke, otpustiti sve što mi šteti kako ne bih otišla u ponor. Onaj ko je izumio i napravio opijate sigurno mrzi čovjeka, mrzi sve ljude i sebe. Naravno, nikada mi se nije dogodilo da popijem toliko da ne znam ni gdje sam ni šta radim, ali čak i kad nekoliko puta sedmično malo popiješ, to je svojevrsna zavisnost”, zaključila je Vesna.

Inače, Vesna se dugi niz godina bavila humanitarnim radom te je osamdesetih godina, nakon dva teška gubitka trudnoće u sedmom mjesecu, pronašla utjehu u pomaganju djeci bez roditeljske brige. Gotovo svakodnevno posjećivala je dom, donoseći odjeću, igračke i slatkiše. Posebno se zbližila s jednom djevojčicom, prema kojoj je razvila duboku emotivnu vezu.