Piše: Vlado VURUŠIĆ / Jutarnji list

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić u svojem je obraćanju narodu 27. siječnja, tko zna kojem već po redu, najavio "rekonstrukciju vlade", i to za pola, odnosno želi promjenu 50 posto ministara.

No već sljedeći dan ostavku je dao njegov vjerni premijer Miloš Vučević, inače nekadašnji gradonačelnik Novog Sada, grada odakle su, zbog tragedije na kolodvoru, krenuli najveći antirežimski, odnosno antivučićevski prosvjedi.

Ovo je znak da se Vučić polako povlači, traži predah i oteže vrijeme te se ovo bacanje ljudi pred nezadovoljnu masu može ocijeniti i kao njegov prvi poraz i odstupanje pred prosvjedima koji se nezadrživo šire i zahvaćaju sve šire slojeve društva.

Zanimljivo je da je Vučević ostavku obrazložio time da je u Novom Sadu došlo do napada na prosvjednike koje su, kako je priznao, izveli članovi i simpatizeri vladajuće stranke SNS-a (što se zna, ali je ovo prvi put da se takvo nešto prizna s toliko visokog mjesta čelnika stranke - Vučić nije šef SNS-a), a istodobno je ostavku podnio i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić.

Ove ostavke se mogu gledati ne samo iz vizure "spašavanja predsjednika Vučića", otezanja i pokušaja smirivanja situacije nego i iz toga što su za 1. veljače, kada će se obilježiti točno tri mjeseca od tragedije u kojoj je poginulo 15 ljudi, najavljeni novi prosvjedi, na kojima se očekuje najveći dosad broj prosvjednika i koji bi definitivno mogli presuditi Vučiću i njegovu režimu.

Đorđe Vukadinović, urednik Nove srpske političke misli, na X-u kaže da je ostavka Miloša Vučevića došla prekasno: "Da su se Vučevićeva ostavka i pad vlade dogodili prvih dana studenog (tragedija u Novom Sadu dogodila se 1. studenog i vlast je stalno odbacivala svoju odgovornost, op.ur.), možda su ova pobuna i eskalacija i mogle biti zaustavljene. Ovako, mogu samo ponoviti: premalo i prekasno! Sada smo blizu pitanja: Može li i prijelazna vlada zaustaviti stvar?"

I lider pokreta Kreni-Promeni Savo Manojlović također na X-u kaže da ovom ostavkom "vlast pokušava izazvati izbore kako bi pobjegla od studentskih protesta". I on traži "prijelaznu vladu eksperata bez vlasti i opozicije".

Miloš Vučević je Vučićeva marioneta i njegov odlazak, odnosno žrtva koju je morao podnijeti za kožu svog vožda, neće promijeniti stanje stvari u Srbiji niti će prosvjedni zanos pasti zbog te činjenice.

Studenti i prosvjednici nisu i ne traže Vučevićevu glavu. Njihova meta je Aleksandar Vučić kao simbol političke samovolje i autoritarne klijentelističke vlasti koja traje već nekih 12 godina. I kako smo ne jednom konstatirali - Srbima je puna kapa Vučića, tako da je manevar s Vučevićem tek pokušaj kupovine vremena.

Doduše, vlada ostaje u tzv. tehničkom mandatu, "do novih izbora ili neke druge političke odluke", kako je Vučević kazao u obrazloženju svoje ostavke. Aleksandar Vučić ovim traži neki intermezzo da bi se odlučio između još nekih opcija, a najvjerojatnija bi mogla biti novi izbori ili stanje nekakve "koalicijske vlade", odnosno da ponudi nekim predstavnicima oporbe da uđu u tu novu rekonstruiranu vladu. No i to je privremena mjera.

Oporba se toga pribojava jer bi moglo dovesti do raskola u njezinim redovima jer bi se zadovoljio tek dio oporbe te bi se, možda, time otupio i prosvjedni val. U prvim reakcijama na Vučevićev odlazak govori se o "kozmetičkim promjenama" te da je jedini izlaz prijelazna stručna vlada.

Doduše, Vučić je nekoliko puta na te prijedloge govorio "samo preko mene mrtva" i "nikada nećete dobiti prijelaznu vladu" jer se poziva na rezultat izbora. Vučić je, podsjetimo, nedavno bio najavljivao i referendum o povjerenju njemu samome (doduše, ustavni stručnjaci su tu ideju odmah pokopali jer je protuustavna, ali Vučić ionako već dugo krši ustav jer njegove ovlasti nisu takve da ima apsolutnu vlast, koju on zapravo ima), ali prema ovim potezima zaključio je da bi mu raspisivanje novih izbora omogućilo da ublaži prosvjede i sve okrene u "izbornu utrku".

U takvima je on dosta spretan, pogotovo što još uvijek kontrolira najveći broj institucija i medija u Srbiji, sve televizije s nacionalnom frekvencijom su pod njegovom šapom, a hvata se i za "međunarodnu podršku" jer ni Washington ni Bruxelles za sada ne reagiraju. Dapače, Vučić se čak hvali njihovom podrškom.