Bugarska je Bosnu i Hercegovinu priznala mjesec i po prije održavanja referenduma o nezavisnosti. Njen primjer slijedila je Republika Turska, koja je Bosnu i Hercegovinu također priznala prije održavanja referenduma o nezavisnosti, odnosno 6. februara 1992. godine. Nakon održavanja referenduma, uslijedilo je priznanje od Španije, Libije i Irana.

Prva priznanja neke države inače uslijede nakon referenduma, ili odluke parlamenta ili nekog drugog tijela. Dešavalo se kroz historiju da pojedine države u znak podrške narodima koji se bore za slobodu priznaju njihovu nezavisnost prije službenog akta same države koja biva priznata. To su historijski presedani, a takav presedan povezuje Bosnu i Hercegovinu i Bugarsku, piše Stav.

Nakon uspješno održanog referenduma 29. februara i 1. marta 1992. godine, proglašena je nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine potvrđivanjem rezultata referenduma 6. marta u Parlamentu RBiH. Međutim, nezavisnost naše domovine mjesec i po prije referenduma priznala je Bugarska, i to sredinom januara 1992. godine na osnovu odluke Skupštine Republike Bosne i Hercegovine o suverenosti.

Primjer Bugarske slijedila je Republika Turska, koja je Bosnu i Hercegovinu također priznala prije održavanja referenduma o nezavisnosti, odnosno 6. februara 1992. godine. Nakon održavanja referenduma, uslijedilo je priznanje od Španije 12. marta, Libije 17. i Irana 31. marta. Ipak, masovnija priznanja uslijedila su nakon što je 6. aprila 1992. godine Bosnu i Hercegovinu priznala Njemačka 6. aprila. Dan kasnije priznala nas je Kanada, a 8. aprila Sjedinjene Američke Države.  

Dana 22. maja 1992. godine tada Republika Bosna i Hercegovina postala je članicom Ujedinjenih nacija, a ispred sjedišta u New Yorku podignuta je bosanskohercegovačka zastava s ljiljanima.

Veze između Bosne i Hercegovine i Bugarske historijski su utemeljene na zajedničkoj slavenskoj osnovi te na povezanosti kroz zajednički život u okviru Osmanske države.

Historijska odluka Bugarske mora se sagledati u kontekstu složenih odnosa na Balkanu tokom 20. stoljeća. Početkom 1992. godine bila su još svježa sjećanja na pad režima Todora Živkova, koji je 10. novembra 1989. godine završio 35 godina dugu vladavinu Bugarskom. Taj je režim 29. maja 1989. godine otvorio granicu s Turskom, čime je počeo odlazak turske manjine, koja je činila otprilike 10 posto bugarske populacije. Oni su optuženi da rade za NATO. Muslimanska manjina živjela je pod stalnim represijama od Rusko-osmanskog rata, preko balkanskih, Prvog i Drugog svjetskog rata.

Tokom 2019. godine muslimani u Bugarskoj obilježili su 30 godina od masovnog protjerivanja. Ovaj događaj, u kojem je država izgubila oko 350.000 stanovnika, Bugari nazivaju "velika ekskurzija". Otprilike 130.000 Turaka se kasnije, nakon pada komunističkog režima, vratilo u Bugarsku. Apsurdno je da su bugarske komunističke vlasti nasilno provodile pokrštavanje muslimanske manjine.

Prelazak na demokratiju u Bugarskoj nije bio lahak, ali je prošao bez prolijevanja krvi za razliku od raspada Jugoslavije. Demokratske vlasti Bugarske bile su svjesne krvave prošlosti Balkana i zategnutih međuetničkih odnosa pa su svojom hrabrom odlukom iz januara 1992. bili prvi koji će priznati nezavisnost Bosne i Hercegovine. Ovim i priznanjem Makedonije, Hrvatske i Slovenije željeli su poslati jasnu poruku Srbiji.

U sarajevskom naselju Saraj-Polje 17. juna 2016. godine održana je svečanost povodom završetka izgradnje spomenika prijateljstva Bosne i Hercegovine i Republike Bugarske.

Spomenik je izgrađen na spoju ulica Republike Bugarske i Aleje Bosne Srebrne, a otkrili su ga načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić, Daniel Mitov, ministar vanjskih poslova Republike Bugarske, i ambasador Republike Bugarske u BiH Angel Alexandrov. Bugarska ima svoju ulicu u Sarajevu od 2006. godine, a izgradnjom spomenika prijateljstva sjećanje na historijsku odluku vlasti Bugarske dobija zasluženo priznanje.

Ministar Mitov tada je istakao da je priznanje nezavisnosti Bosne i Hercegovine od Bugarske bio politički čin usmjeren na budućnost i mir, te da Bugarska dosljedno radi na potvrđivanju međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine i njenih evroatlantskih integracija.

S druge strane, u manjem bh. entitetu pokušavaju odnosima dvije države dati drugačiji karakter. Pozivajući se na solidarnost bugarskog naroda koji je pomogao Banjoj Luci da se oporavi nakon zemljotresa 1969. godine kroz izgradnju OŠ "Georgi Stojkov Rakovski" i na učešće dobrovoljaca na strani vojske RS-a, želi se dokazati "bratska veza" između Bugara i Srba. Ovakve su tvrdnje u suštoj suprotnosti s historijskim činjenicama. Podsjećamo da su Srbija i Bugarska bile zaraćene strane u Drugom balkanskom ratu, kad je Srbija preotela dio bugarske teritorije.

Odluka demokratskih vlasti Bugarske da prvi priznaju nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu jasna je poruka velikosrpskim ideolozima. Zbog toga je potrebno odnose dvije prijateljske države dodatno unaprijediti.

Ekonomski odnosi između Bugarske i Bosne i Hercegovine na relativno su dobrom nivou, iako je nedovoljno razvijena saobraćajna infrastruktura Balkana najveća prepreka za poboljšanje.  

Postoji i inicijativa povezivanja balkanskih glavnih gradova aviolinijama, odnosno Sarajeva i Sofije, što će pomoći razvoj turizma. Vanjskotrgovinska razmjena Bosne i Hercegovine s Bugarskom tokom posljednjih pet godina bilježi rast od otprilike 47 posto. Tokom 2017. godine razmjena je iznosila 220 miliona KM, a u 2013. godini ona je bila 150 miliona KM.

Bugarska je od pada komunističkog režima izgubila otprilike dva miliona stanovnika, od čega je najbrojnije mlado obrazovano stanovništvo. To je posljedica kolapsa ekonomije koji je započeo početkom 80-ih godina.

U bosanskohercegovačkoj javnosti često možemo čuti analize ili upoređivanja između naše ekonomije i država zapadne i sjeverne Evrope, što je pogrešna metodologija. Bosna i Hercegovina treba se porediti s državama s kojima dijeli komunističku prošlost, kapitalističku tranziciju, demografsku krizu, a Bugarska je jedna od takvih. Također, razmjena iskustava u euroatlantskim integracijama jedno je od bitnih polja saradnje.

Bugarska muslimanska manjina je heterogena, a njen autohtoni dio jesu Pomaci, koji su uz Bošnjake slavenski muslimanski narodi. Islamska zajednica u BiH i Muftijstvo Bugarske uspostavili su saradnju kroz ustupanje naših udžbenika za osnovne škole i medrese u Bugarskoj.

Vrijedi istaknuti najveću pozitivnu transformaciju Bugarske. Ova je države za 30 godina prošla put od društva koje je protjerivalo muslimane do ulaska u top pet evropskih destinacija halal-turizma.