Nakon što je upozorila američke dužnosnike o svojoj namjeri lansiranja, Rusija je prošle godine, 21. januara ujutro, ispalila misterioznu novu hipersoničnu balističku raketu - koju se, kako piše Forbes, isprva pogrešno smatralo ICBM-om, strateškom interkontinentalnom balističkom raketom s dometom većim od 5500 kilometara - na grad Dnipro u istočnoj Ukrajini. U udaru su oštećene zgrade i ranjeni deseci ljudi.

Na kraju se ispostavilo da je misteriozno oružje varijanta ruskog projektila RS-26, 40-tonskog projektila na čvrsto gorivo sa šest neovisno ispaljujućih bojevih glava (koje mogu biti i nuklearne) dometa do 5500 kilometara, čije je ime javnosti ubrzo nakon udara otkrio ruski vođa Vladimir Putin – projektil ima bezazleno ime “Orešnik”, odnosno “Lijeska”, drvo lješnjaka.

Tri mjeseca kasnije, u četvrtak ujutro 6. februara, Rusi su navodno lansirali još jedan Orešnik, kojem je meta, čini se, bio Kijev. Proglašena je nacionalna zračna uzbuna u svim ukrajinskim oblastima, s upozorenjem na moogući udar Orešnika, javio je The New Voice of Ukraine.

Oglasile su se sirene za zračnu uzbunu, stanovnici ukrajinskog glavnog grada sjurili su se u skloništa, ali se, kako piše analitičar Forbesa David Axe, nije dogodilo ništa.

Prema Kirilu Sazonovu, ukrajinskom ratnom dopisniku, Orešnik “nije stigao daleko”. Navodno se pokvario i eksplodirao na ruskom tlu.

Mnogi su očekivali da će uslijediti novi napad Orešnikom jer je tjedan dana nakon udara na Dnipro, Putin zaprijetio da bi ih mogao lansirati još, posebno upozorivši da će ciljati “centre donošenja odluka” u Kijevu, gdje je nalaze ukrajinski predsjednik. Volodimir Zelenski, najviši dužnosnici te zapovjednici i zaposlenici njihovih stožera.

No, ta je prijetnja bila onoliko stvarna koliko se Orešnik pokazao pouzdanim, ocjenjuje Axe, dodavši ipak kako, iako još nije moguće neovisno potvrditi kolaps drugog Orešnika usred leta, nesreća ne bi predstavljala iznenađenje.

Orešnik zapravo nije ništa drugo nego RS-26 s manje goriva, a time i kraćim dometom. Prvo testiranje RS-26 2011. godine završilo je loše – prototip rakete skrenuo je s putanje i eksplodirao nekoliko kilometara od mjesta lansiranja na kozmodromu Pleseck u sjeverozapadnoj Rusiji.

Budući da je navodno bio neuspješan, drugi Orešnik ne samo da su stanovnici Kijeva i ukrajinske vođe pošteđeni dugotrajnog boravka pod zemljom, već je događaj imao i negativne posljedice po Kremlj – jer je Orešnik, koji podsjeća na ICBM, navodi Axe, sa svim nuklearnim asocijacijama koje izaziva, očito više zastrušujući nego što je vojno učinkovit.

Kompleksan i neprecizan, Orešnik je skup u smislu da je zamišljen “da se ne postigne previše razaranja”, rekao je za Reuters Jeffrey Lewis, direktor Programa za neširenje oružja u istočnoj Aziji na Institutu za međunarodne studije Middlebury u Montereyu.

U tom smislu, to je zapravo terorističko oružje, piše Axe, naprava koja ima za cilj zastrašiti mnogo više ljudi nego što ih ozlijedi ili ubije. Zato je Putin od prvog napada Orešnika napravio spektakularni medijski događaj u kojem se tim oružjem busao u prsa i pokrenuo ono što je neovisni ruski medij The Moscow Times opisao kao “vojnu propagandnu kampanju osmišljenu da preuveliča sposobnost ruskog vojno-industrijskog kompleksa i moć novog oružja”.

‘Terorističko oružje‘

Putin je “morao upotrijebiti (Orešnik) i onda održati konferenciju za novinare, a zatim održati još jednu konferenciju za novinare i reći: ‘Hej, ovo je stvarno strašno, trebali bi biti prestrašeni‘”, rekao je Lewis.

No, sada kada se polovica Orešnika možda srušila prije nego što su dosegli svoje mete, ti teroristički projektili zasigurno postaju manje zastrašujući iz dana u dan.

Inače, dvanaest sati nakon upozorenja o zračnom napadu u Ukrajini, nije bilo službene potvrde o navodnom lansiranju Orešnika, niti o navodnom udaru. Do sada su sateliti trebali već zabilježiti požar koji bi vjerojatno buknuo kao posljedica takvog udara, zaključio je Axe.