Legendarni francuski psiholog Emil Kue je početkom prošlog vijeka osmislio jednu zanimljivu frazu koja ni više od 100 godina kasnije ne gubi na svojoj snazi i popularnosti, premda u različitim oblicima.

Kako je Kue i uveo popularnu metodu psihoterapije zasnovanu na optimističnoj autosugestiji, u tom duhu je i njegova čuvena rečenica: „Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem“.

Kue je, potpuno nenadano, u prvim mjesecima 1923. od čovjeka u svojim srednjim 60-im koji je upravljao klinikom u malom gradu Nansiju na severoistoku Francuske praktično preko noći postao osoba u koju su se klele cijela Amerika i Evropa.

Ovaj farmaceut i psiholog bio je zagovornik upotrebe hipnoze u liječenju fizičkih i mentalnih bolesti, ali kako mu je pošlo za rukom da samo mali broj pacijenata dovede do hipnotisanog stanja, osmislio je sopstvenu, jednostavniju rutinu za poboljšanje opšteg psihofizičkog zdravlja.

 

Kue je svijetu ponudio samoindukovanu svjesnu autosugestiju, napisavši 1922. priručnik u kome je potanko predstavio svoju metodu. U tom trenutku, pošto je tehnika bila aktuelna već više od decenije i po, oko Francuza i njegovog rada već se razvila prilična fama.

„Svako jutro prije nego što ustanete i svake večeri čim legnete u krevet zatvorite oči i ponovite dvadeset puta uzastopnu sljedeću frazu: „“Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem““, piše u njegovoj knjizi „Kako gospodariti sobom pomoću svjesne autosugestije“.

Gore pomenutu rečenicu treba, dakle, ponavljati svakog jutra i svake večeri po 20 puta i dok ste u stanju pasivne opuštenosti, dakle nakon buđenja ili neposredno pred utonuće u san. Izgovaranje ujutro najbolje je učiniti vrlo brzo, savjetuje Kue, jer će se tako spriječiti naviranje neželjenih misli koje mogu biti u suprotnosti s namjerom rečenice. Poseban akcenat treba da bude na riječima „u svakom pogledu“ kako bi bilo jasno da se boljitak odnosi na poboljšanje u svakom smislu, i tjelesno i psihološki.

Kue je imao zavidan broj poštovalaca, ali je ujedno nailazio i na veoma glasne i oštre kritike i osude. Svakako je u Americi daleko bolje prihvaćen nego u Evropi, ali je i tamo imao kritičare. Jedan novinar opisao ga je kao „skromnog nosioca korisne poruke koji nikada nikoga nije izliječio“.

No, ljudi su i dalje stajali u kilometarskim redovima kako bi došli kod ovog psihologa na tretman, a on sam je neprestano tvrdio da autosugestija liječi mnoštvo mentalnih i fizičkih problema, te da pomaže u slabosti karaktera.