Sociolog Vladimir Vasić oglasio se povodom aktuelne situacije, ispunjene tenzijama, strahom i prijetnjama, nastale zbog prvostepene presude Miloradu Dodiku pred Sudom Bosne i Hercegovine.

Njegovu poruku prenosimo u cijelosti:

"Da li vas je sramota, sve vas zajedno, zbog činjenice da danas u Bosni i Hercegovini živi preko pola miliona lica u stanju socijalne pomoći! Petsto hiljada siromašnih od nas 3 miliona balija, četnika i ustaša - kako nas pojedini hoće da predstave! I njima je najmanje važno jesu li u nekom od nacionalnih torova! Tužan sam kad moram da na društvenim mrežama odgovaram na poruke sa jednim jedinim pitanjem uplašenih prijatelja i rodbine iz inostranstva - hoće li biti rata?  

Odgovaram im sa NE a ni sam ne znam da li je istinit odgovor. Obeshrabruje me činjenica da se i nakon toliko godina od sukoba ponovo na sukobe pozivamo! Žalosti istina da je među nama i danas prisutan, nadam se ne veliki, broj onih koji su spremni za krvoproliće. Ljut sam na ove iz inostranstva što punih džepova na pauzi od skijanja po svjetskim skijalištima iz toplih apartmana putem društvenih mreža "šalju poruke podrške" i naravno pozivaju na odbranu. Kad vam je toliko dobro bilo zašto odoste - lažne patriote.

Koljenopreklono molim sve vas koji o našim glavama odlučujete, i tamo i ovde, R A Z G O V A R A J T E!!!

Pronađite kompromis, budite bar jednom fer prema ovom jadnom narodu! Umorni smo!

Žalosti me mnogo toga u ovoj nesrećnoj državi! Mnogo toga me plaši...

Ali...  

Kao Srbin neću nikada dozvoliti da bilo ko vrijeđa moj narod, njegove nacionalne simbole, kultru, jezik, vjeru, identitet, istoriju! Kao pravoslavni hrišćanin neću dozvoliti i jasno i glasno ću braniti moju Srpsku pravoslavnu crkvu, njene velikodostojnike, njeno učenje i imovinu!

Kao Srbin, hrišćanin i pravoslavac ali iznad svega kao čovjek koji u meni objedinjuje sve ovo, neću dozvoliti i uvijek ću braniti svakoga drugog i drugačijeg koji se neosnovano napada i ugnjetava. Braniću njegovu vjeru kao svoju, njegovu bogomolju kao svoj hram, njegov dom kao svoj kućni prag!

Kako će drugi da rade, ne znam. Po savjesti, valjda!

A vama koji duvate u ratne trube...ne želim ništa reći sem, j*bem vas u vaše ratove, bagro!

Pa dokle više!? Zaslužujemo valjda i mi život..."