Rusija i Ukrajina, Izrael i Hamas, trgovinski ratovi između američkih prijatelja i neprijatelja – krizama širom svijeta nema kraja. Ponekad se čini da se nekoliko mjeseci geopolitičkih događaja odvilo samo u protekloj sedmici.

Međutim, još jedan potencijalni sukob, koji ne dobija mnogo pažnje, nalazi se u jugoistočnoj Evropi, u balkanskoj zemlji Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je nastala nakon raspada Jugoslavije 1990-ih, praćenog krvavim međureligijskim i međuetničkim sektaškim ratom. Bosansko muslimansko stanovništvo bilo je meta uglavnom od strane etničke srpske zajednice. Godine 1995. potpisan je historijski mirovni sporazum u Daytonu, Ohio, poznat kao Dejtonski mirovni sporazum, piše viši saradnik na Hudson institutu Luke Coffey za Arab News.

Ovaj sporazum je rezultirao formiranjem Bosne i Hercegovine od dva poddržavna entiteta. Jedan je bila etnički bošnjačko-hrvatska Federacija Bosne i Hercegovine, a drugi etnički srpska Republika Srpska. Trenutni lider potonje, Milorad Dodik, već dugo se zalaže za nezavisnost od ostatka Bosne. On to čini retorikom, ali i djelima. Posljednjih godina preduzeo je korake da potkopa legitimne državne strukture i institucije Bosne i Hercegovine i započeo proces stvaranja paralelnih državnih institucija unutar Republike Srpske.

Dodik već dugo teži nezavisnosti Republike Srpske i aktivno radi na slabljenju državnih institucija Bosne i Hercegovine. Situacija je dramatično eskalirala u januaru ove godine, kada je Dodik osuđen na godinu dana zatvora i zabranjeno mu je obavljanje javnih funkcija na šest godina nakon što je odbio da se povinuje preporukama visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Christiana Schmidta. Iako je Dodik bio obavezan da to učini prema odredbama Dejtonskog sporazuma iz 1995. godine, on je to odbio. Ako to nije bilo dovoljno da započne političku krizu u Bosni, ove sedmice Dodik je potpisao zakon koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, a kojim se zabranjuje djelovanje policije i pravosuđa Bosne i Hercegovine unutar Republike Srpske. Mnogi su to vidjeli kao uvredu ne samo suverenitetu Bosne, već i Dejtonskom sporazumu, koji je bio ključni faktor u održavanju mira i jedinstva zemlje. Uz to, ohrabruje ga njegov susjed, Srbija, a posredno i Rusija.

"Situaciju u Bosni pogoršavaju događaji u susjednoj Srbiji".

Situaciju u Bosni pogoršavaju događaji u susjednoj Srbiji. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, koji ima blizak i podržavajući odnos sa Dodikom, suočava se sa vlastitim političkim poteškoćama. Od novembra 2024. godine, kada se srušio krov željezničke stanice, usmrtivši 15 ljudi, suočava se sa sve većim antivladinim uličnim protestima. Ove demonstracije su se proširile u širi pokret protiv korupcije, kulminirajući dramatičnim scenama ove sedmice, kada su opozicioni poslanici aktivirali dimne bombe i baklje u srpskom parlamentu. Tri poslanika su povrijeđena u haosu. Vučić pokušava da pronađe način da riješi svoje unutrašnje političke izazove, a podsticanje krize u Republici Srpskoj radi skretanja pažnje moglo bi se vidjeti kao rješenje njegovih problema.

Postoje brojni primjeri kroz historiju gdje geopolitičke okolnosti koje se čine regionalnim ili čak lokalnim mogu imati globalni uticaj. Balkan prije Prvog svjetskog rata je odličan primjer. Postoji razlog za zabrinutost da bi region mogao poslužiti kao još jedna tačka sukoba za veći sukob, posebno jer se čini da su odnosi između velikih globalnih sila zategnuti. Dok Rusija nastavlja da pojačava pritisak na Ukrajinu i vrši veći pritisak na Evropljane, mogla bi iskoristiti svoj uticaj u Srbiji i Republici Srpskoj da izazove diverziju koju će Evropa morati da riješi. Ako je ikada postojao "evropski problem", onda je ono što se dešava u Bosni i Hercegovini sigurno jedan od njih. Malo je vjerovatno da će američki predsjednik Donald Trump ponoviti odgovor Amerike na krizu u regionu 1990-ih, kada su hiljade američkih vojnika raspoređene kao mirovnjaci u Bosni da zaustave ubijanje, ili kada je američko ratno vazduhoplovstvo korišteno 1999. godine da spriječi genocid Srbije nad etničkim Albancima na Kosovu.

Trumpova Bijela kuća je fokusirana na rješavanje problema sa Rusijom, Ukrajinom, Kinom i Iranom, kao i na situaciju na južnoj granici Amerike. Vjerovatno će biti malo prostora za rješavanje situacije u jugoistočnoj Evropi. Ove sedmice je Rusija zatražila zatvorenu sjednicu Savjeta bezbjednosti UN-a kako bi se razgovaralo o političkoj situaciji u Bosni. Biće zanimljivo vidjeti na koju stranu će se SAD svrstati na ovom sastanku. Hoće li se ponoviti situacija kada su se SAD svrstale uz Rusiju na nedavnom glasanju Generalne skupštine UN-a o Ukrajini, ili će se SAD držati svoje tradicionalnije pozicije podrške Dejtonskom mirovnom sporazumu i teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine? Rusija bi čak mogla pokušati da ovo pitanje iskoristi kao adut u većem pitanju mirovnih pregovora o Ukrajini.

Dok je Evropa fokusirana na to šta će učiniti u vezi sa Ukrajinom u slučaju primirja, vjerovatno će biti malo kapaciteta za bilo kakav smislen evropski odgovor ako izbije rat na Balkanu. Iako događaji na Balkanu možda nisu u mislima Evropljana, događaji u Bosni i Hercegovini i regionu su sigurno u mislima lokalnih lidera. Stoga bi američki i evropski političari trebali obratiti pažnju na region i ostati posvećeni teško izborenom miru osvojenom 1990-ih.

Čak i sa svim što se dešava širom svijeta, od istočne Evrope do Bliskog istoka i istočne Azije, političari moraju pažljivo pratiti Balkan. Međunarodna zajednica mora ostati budna i posvećena sprječavanju one vrste nestabilnosti koja je dovela do rata 1990-ih. Kao što je historija pokazala, tenzije na Balkanu imaju potencijal da zapale šire sukobe ako se ne kontrolišu.