Vladimir Putin imao je tri opcije: prihvatiti ukrajinsku ponudu za prekid vatre, ali izgubiti zamah na bojištu; odbiti je i riskirati antagoniziranje Donalda Trumpa; ili pokušati odugovlačiti kako bi mogao nastaviti borbu što je duže moguće.

Odabrao je treću opciju, analizira ugledni britanski The Telegraph.

Hvaleći američkog predsjednika i ideju zaustavljanja rata, nada se ostati u Trumpovoj milosti. No, njegovo trenutno isticanje "nijansi" koje treba raspraviti trebao bi biti znak za uzbunu.

Ovo je klasična ruska pregovaračka taktika – što će potvrditi svaki diplomat koji je ikada bio u sobi sa Sergejem Lavrovom.

Razbijajući svaki prijedlog na beskonačan broj sastavnih dijelova, Putin će pokušati izgledati kooperativno, dok zapravo kupuje vrijeme, usporava pregovore i pokušava iskoristiti situaciju na terenu kako bi izvukao maksimalne ustupke.

Trump i njegov kabinet sada su pred testom odlučnosti i vjerodostojnosti.

Mogli bi ignorirati Putinove izgovore o "nijansama" i zahtijevati da odmah naredi prekid vatre – što je, uostalom, potpuno u njegovoj moći. To bi značilo pokazati vrstu nestrpljenja i pritiska koji su primijenili na Volodimira Zelenskog. To bi moglo uključivati i aktiviranje tzv. paketa sankcija "lomljenja kostiju" kojima je prijetio senator Lindsey Graham ako se Rusija ne povuče.

Putin nije nepobjediv. Gubi više od 1.000 vojnika dnevno, ekonomija mu se pregrijava, a s trenutnim trendovima suočit će se s ozbiljnim unutarnjim problemima do 2026.

Ako Amerikanci pokažu čvrst stav, vjerovatno će popustiti.

No, mogli bi se upetljati u Putinove iscrpljujuće rasprave o detaljima. To bi značilo ponavljanje pogrešaka američkih predsjednika od ere Baracka Obame naovamo.

Putin je već dao naslutiti kakve će karte odigrati

Tvrdi da su ukrajinske trupe okružene u Kursku i da nemaju izlaza osim smrti ili predaje – te je pozvao ukrajinsku vladu da razmisli o svojoj sudbini. Jasna je implikacija da ih treba prisiliti na predaju, umjesto da im se omogući napuštanje ruskog teritorija.

Nema nikakvu namjeru prestati s vatrom sve dok Ukrajinci imaju pregovarački adut u obliku prisutnosti na tom području.

Tvrdi i da Rusija ima prednost duž cijele bojišnice – drugim riječima, zašto bi sada prestao s borbom?

Prijevod: ako želite da zaustavim nasilje, bolje vam je da imate vraški dobru ponudu za mene.

Zatim je pokrenuo pitanje tko će nadzirati prekid vatre, tko će pratiti kršenja i tko će biti kriv ako dođe do njih?

Rasprava o tome mogla bi potrajati danima ili tjednima. Mirovne snage? Nenaoružane patrole? Pod kojom međunarodnom organizacijom? Iz kojih država? I s kakvim mandatom?

Također je zatražio da Ukrajini bude zabranjeno mobilizirati vojsku tokom predložene 30-dnevne pauze ili premještati oružje na frontu. To bi Ukrajini efektivno uskratilo mogućnost da se odbrani od novog ruskog napada.

Ukrajincima će se ovo činiti kao déjà vu

Godine 2014. i 2015. Putin je dvaput iskoristio okruženje ukrajinskih trupa kako bi im nametnuo pogubne sporazume o prekidu vatre po vlastitim uvjetima.

Tada je Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) poslala nenaoružane promatrače da marljivo broje eksplozije i mjere veličinu svježih kratera. Nisu mogli zaustaviti rat, jer su stalno bili obmanjivani.

Na primjer, 2014. godine Rusija se javno obvezala dopustiti OESS-u da nadzire granične prijelaze kako bi osigurala da se preko njih ne prebacuju vojnici ili oružje u Ukrajinu.

Zapravo, Rusija je ograničila promatrače na službene carinske punktove, dok je tenkove i vojnike – uključujući lanser projektila koji je oborio let MH17 – prebacivala u Ukrajinu preko polja udaljenog nekoliko kilometara.

Znam, jer sam to vidio vlastitim očima, piše Roland Oliphant, inozemni dopisnik britanskog The Telegrapha.

Možda će, suprotno svim očekivanjima, borbe prestati ovog vikenda.

U suprotnom, Putin će pokušati uvlačiti Amerikance u beskrajnu diplomaciju, dok istovremeno koristi silu da izvuče maksimalne ustupke i pripremi teren za to da okrivi Ukrajinu ako – ili bolje rečeno, kada – pregovori (ili prekid vatre, ako do toga uopće dođe) propadnu.

Lopta je sada u Trumpovim rukama, zaključuje Oliphant za The Telegraph.