Nesreća koja je ove sedmice zadesila Ivicu Kostelića i njegov tim na ušću rijeke Bojane u Jadransko more bila je glavna tema u svim medijima u regiji.

Detalji drame u moru stizali su iz minute u minutu, reagirao je i vrh hrvatske države, a u potresnim detaljima strši onaj o višesatnom izvlačenju Kostelića iz mora. Po navodima svjedoka, šest sati provela je hrvatska legenda u moru, a samo pukom srećom, uz olujni vjetar i visoke valove, izbjegao je tragediju. 

Spasila ga je vojna Mornarica Crne Gore koja je s obale dobila hitni poziv za spašavanje.

Sada se oglasio na svom Facebooku, na kojem i inače informira sve zainteresirane o svojim pustolovinama.

Za početak objave napisao je: "Hvala vam za sve poruke podrške. Svi smo dobro i neozlijeđeni. Unatoč nesreći što se dogodila nakon ciljne crte na ušću rijeke Bojane, prva skijaška traverza Prokletija/Bjeshket e Nemuna prošla je glatko. S obzirom da smo tokom ture bili izvan dosega signala, nisam slao dnevna izviješća. U sljedećih nekoliko objava napravit ćemo pregled ovog petodnevnog poduhvata. Pregled prvog dana traverze već sam objavio ovdje, od sada slijede izvještaji od drugog dana nadalje."

Nastavio je Kostelić s izvještajem što se dogodilo drugoga dana:

"Nakon dobrog odmora u pastirskoj kolibi ispod prijevoja Vranica, Meme, Bertrand i ja nastavili smo put. Naša ekipa za podršku uspjela je pokrenuti drugo vozilo koje je bilo zapelo prethodne noći i oni su se spustili u dolinu. Sljedeći put ćemo se vidjeti za dva dana. Prvih nekoliko sati skijali smo preko prekrasnih planinskih pašnjaka s visokim vrhovima Prokletija/Bjeshket e Nemuna pred nama. Naposlijetku smo ušli u strmi labirint glavnog grebena. Zahvaljujući savršenom vremenu i snježnim uvjetima, divili smo se divljoj ljepoti ovih planina dok smo gurali sve dalje. Dnevni cilj bio nam je bivak broj 3 koji je postavljen u dolini ispod vrha Jezerce, najviše tačke Prokletija/Beshkjet e Nemuna", napisao je pa dodao:

"Mathieu i Bertrand su vrlo jaki penjači. Biti najslabija karika u grupi za mene je bila nova situacija. Tješio sam se činjenicom da su oni 20-30 kilograma lakši od mene. Krajem dana prošli smo ispod Rosnog vrha i ušli u dolinu Jezerce. Već je bio mrak kada smo stigli do velike stijene u sredini doline, gdje smo prije desetak dana spremili svoj bivak. Danas smo prešli 20-ak kilometara s 1500 vertikalnih metara uspinjanja, na visini između 1800 i 2300 metara."

"Na naše iznenađenje saznali smo da u bivaku nedostaje šator – zaboravili smo ga spakirati. Tako smo se nakon večere udobno smjestili u i oko male špilje ispod stijene. S temperaturama malo ispod nule, uživao sam u pogledu iz svojeg "kreveta": zvjezdana noć s prigušenim svjetlom polumjeseca koji je polako putovao preko kristalno čistog neba. Ni dašak vjetra, ni zvuk nije remetio ovaj mir uokviren planinskim vrhovima. Gotovo sam mogao osjetiti kako kuca srce planine", zaključio je Kostelić.