Žestoke reakcije stigle su iz Beograda nakon što je Ministarstvo odbrane Republike Hrvatske obavijestilo javnost da su, u svjetlu novih geopolitičkih okolnosti i zainteresovanosti za očuvanje mira i stabilnosti na jugoistoku Evrope, Republika Hrvatska, Albanija i Kosovo potpisale Deklaraciju o jačanju odbrambene saradnje, piše portal Direktno.hr.

Podsjetimo, Deklaracija je potpisana u jeku ponovnog naoružavanja Evrope nakon sve napetijih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama i prijetnje Rusije jedinstvu Evropske unije. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je u srijedu u Briselu da su Hrvatska i Albanija potpisivanjem vojnog sporazuma s "privremenim institucijama" u Prištini otvorile trku u naoružavanju u regionu, dok je ministar odbrane Srbije rekao da se radi o "provokativnoj inicijativi" susjednih zemalja. "Otvorili su trku u naoružavanju u našoj regiji, to je za nas teška situacija, svakako ne laka, ali smo razumjeli njihovu poruku. I sačuvat ćemo svoju zemlju, odvratiti ih i uvijek uspješno obraniti od svakog potencijalnog agresora, čak i ovako moćnog", rekao je Vučić nakon sastanka s generalnim sekretarom NATO-a Markom Ruteom.

Istaknimo da se Deklaracijom, kojoj mogu pristupiti i druge države, naglašava važnost zajedničkih odgovora na sigurnosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike koji bi mogli ugroziti regionalnu stabilnost, navedeno je u utorak u saopćenju MORH-a. Ministar odbrane Srbije Bratislav Gašić ocijenio je u srijedu u Beogradu da potpisivanje trilateralnog memoranduma Hrvatske, Albanije i "takozvanog 'Kosova'" o saradnji u oblasti odbrane "bez konsultacija s Beogradom, predstavlja potvrdu ispravnosti strateškog ulaganja u jačanje i modernizaciju Vojske Srbije". "Riječ je o provokativnoj inicijativi susjednih država koja je u suprotnosti s naporima jačanja regionalne sigurnosti", izjavio je Gašić.

On je naglasio da takav "razvoj situacije za Srbiju nije iznenađenje jer Zagreb i Tirana već dugo nastoje privremene institucije samouprave u Prištini uvesti u NATO 'na mala vrata', ujedno pomažući nelegalne procese razvoja tzv. 'vojske Kosova'". Za Srbiju "takav scenario nije prihvatljiv", naglasio je Gašić i objasnio da je "Kosovo i Metohija autonomna pokrajina u sastavu Srbije, bez obzira što su pojedine zemlje, među ostalima i Albanija i Hrvatska, priznale njenu protupravnu i samoproglašenu nezavisnost". Predsjednik Vučić je otišao korak dalje optuživši Hrvatsku da je potpisivanjem prekršila "ono što se poštovalo još od 1996. godine", aludirajući time na Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja potpisan 14. decembra 1996. u Firenci između Republike Hrvatske, Savezne Republike Jugoslavije (tek 2003. godine SRJ mijenja ime u Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore, dok Crna Gora postaje nezavisna 2006., op. a.) te Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

Prava i obaveze

Riječ je zapravo o Sporazumu koji je usko povezan s potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, a koji je označio dogovoreni prekid ratnih aktivnosti u Bosni i Hercegovini i stvorio preduslove za stabilizaciju jugoistoka Evrope kroz daljnje pregovore svih sukobljenih strana. Podsjetimo, Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Dejtonski sporazum, usaglašen je 21. novembra 1995. godine u vojnoj bazi Wright-Patterson u američkom gradu Dejtonu, savezna država Ohio, a potpisali su ga hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović i predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević u ime SR Jugoslavije i Republike Srpske u Parizu 14. decembra 1995., uz garanciju međunarodne zajednice koju su predstavljali predsjednik vlade Španije Felipe González, predsjednik Francuske Jacques Chirac, predsjednik SAD-a Bill Clinton, premijer Ujedinjenog Kraljevstva John Major, kancelar Njemačke Helmut Kohl i predsjednik vlade Rusije Viktor Černomirdin. Glavni cilj sporazuma, zajedno s jedanaest aneksa (jedan od njih je i pomenuti Sporazum, op. a.), bio je uspostavljanje mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini te osiguranje regionalne stabilnosti.

U kontekstu vojne dimenzije, Aneks 1B – Član IV osigurao je okvir za uspostavljanje režima nadzora naoružanja između Republike Hrvatske, Savezne Republike Jugoslavije u to vrijeme i Bosne i Hercegovine kao države s dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Pregovori o tekstu Sporazuma, koji bi uspostavio vojnu ravnotežu na području nedavno zahvaćenom ratnim razaranjima, trajali su do sredine juna 1996. godine. Strane su se složile da se Sporazum o kontroli naoružanja temelji na sljedećim kriterijima: veličini stanovništva, trenutnim veličinama oružanih snaga, odbrambenim potrebama i relativnoj razini snaga u regiji. Ključna je bila spremnost strana za uspostavljanje novih oblika saradnje na području sigurnosti usmjerenih na izgradnju transparentnosti i povjerenja, uspostavu vojnog balansa te izbjegavanje trke u naoružavanju na ovom području. Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja potpisan je 14. juna 1996. u Firenci i od tada je bio jedan od ključnih mehanizama za očuvanje i promovisanje sigurnosti i stabilnosti u regiji, a svakako jedan od najuspješnijih elemenata Dejtonskog sporazuma.

Sporazum uspostavlja sistem mjera i procedura za smanjenje broja naoružanja na dogovoreni nivo. Prava i obaveze koje proizlaze iz Sporazuma pravno su obavezujuće, a sadrži sljedeće mjere: konkretna numerička ograničenja za pet kategorija naoružanja (borbeni tenkovi, oklopna borbena vozila, topništvo kalibra 75 mm i više, borbeni avioni i jurišni helikopteri); odredbe o mehanizmu nadzora kroz režim inspekcija, razmjenu informacija i verifikaciju. Također, Sporazum sadrži i druge institucionalne aranžmane za nadzor njegove primjene, uključujući ulogu i funkcije Osobnog predstavnika predsjedavajućeg OSCE-a za član IV, Kontaktnu grupu (predstavnike država: Francuske, Italije, Njemačke, Ruske Federacije, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva) i asistente u provedbi inspekcijskih aktivnosti. Od samog početka, OSCE i Kontaktna grupa posvetili su posebnu pažnju prvo provedbi i zaključenju pregovora, a zatim i uspješnoj implementaciji Sporazuma.

Dodik i Vučić (Foto: Pedja Milosavljevic / CROPIX)

Vanjski neprijatelj

Riječ je o jednom od najdugovječnijih i najuspješnijih mehanizama Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE). Istaknimo da je do 2021., tačnije u 25 godina provedbe Sporazuma, uništeno ukupno 10.292 komada oružja, provedeno je 476 misija, 776 inspekcija i 129 inspekcija redukcije naoružanja, smanjen je broj objekata inspekcije i broj inspekcijskih kvota, te oko 1300 asistenata i 140 gostiju posmatrača iz 29 država članica OSCE-a svojim je učešćem podržalo implementaciju Sporazuma. Međutim, treba istaknuti da je Stalno vijeće OSCE-a donijelo u novembru 2014. odluku o prijenosu vlasništva na stranke Sporazuma, o čemu je usvojena Deklaracija. Ceremonija potpisivanja Izmjena i dopuna Sporazuma održana je tokom 21. sastanka Vijeća ministara OSCE-a, u decembru 2014. u Bazelu, u Švicarskoj. Četiri ministra vanjskih poslova: Zlatko Lagumdžija, Igor Lukšić, Vesna Pusić i Ivica Dačić potpisala su Izmjene i dopune Sporazuma čime je okončan mandat Osobnog predstavnika predsjedavajućeg OSCE-a za član IV Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Samim tim i sporazum o zajedničkoj kontroli naoružavanja zapravo je stavljen van snage, a uzmemo li u obzir da su Hrvatska i Albanija u međuvremenu postale članice NATO saveza, što je vojni savez u kojem ne postoji prepreka da države članice zajedno rade na jačanju odbrane i borbene spremnosti – štaviše, to se i očekuje – jasno je da su izjave Aleksandra Vučića potpuno promašene i korištene u propagandne svrhe kako bi srpskoj javnosti, koja se nikada žešće ne protivi njegovom represivnom režimu, stvorio vanjskog neprijatelja. Također, zanimljivo je da se Vučić poziva na kršenje Sporazuma koji je usko povezan uz Dejton upravo u trenutku kada je, po nalogu Suda i Tužilaštva BiH, raspisana potjernica za čelnikom bosanskih Srba Miloradom Dodikom na osnovu prvostepene presude prema kojoj je proglašen krivim za neprovođenje odluka visokog predstavnika za BiH, kršenje Dejtonskog sporazuma i ugrožavanje ustavnog poretka BiH.

Jasno je da njegova premisa o kršenju Sporazuma pokazuje da ambicije o stvaranju "srpskog sveta" još uvijek, čak i u stanju na rubu građanskog rata, žive u Srbiji. Kako je naš portal nezvanično doznao od izvora iz MORH-a, potpisana Deklaracija između Hrvatske, Albanije i Kosova isključivo je na razini saradnje, obuke, vježbi, vojne industrije, te njome nije dogovoren nikakav vojni pakt ili kolektivna odbrana, na što aludira Vučić i Srbija. Da pojasnimo, to znači da Deklaracija ne sadrži dogovor zajedničke odbrane triju zemalja, već je riječ o trilateralnoj saradnji u navedenim oblastima. Tačnije, ukoliko Srbija, primjerice, napadne Kosovo (jedinu državu potpisnicu koja nije članica NATO-a), Albanija i Hrvatska neće biti u obavezi da ga brane na osnovu potpisane Deklaracije jer takva obaveza njome nije ni dogovorena.