Zovu me i pišu ljudi danas da se ne sekiram zbog Dodikovog mizogenog napada, pa iz radoznalosti odgledah taj pres.

Napisala je Aleksandra Pandurević član Predsjedništva SDS-a.

Nasekirah se zbog Dodika. Čovjeku sam se počela priviđati i dolaziti mu u košmare, i na javi i u snu. Izgovori čovjek gomilu nebuloznih bljuvotina jer sam, kako reče, komentarisala najnovije kreditno zaduženje. Ni riječ u javnosti nisam rekla o tom kreditu. Milorad ima ozbiljne halucinacije. Ne bih da nagađam o razlozima halucinacija.

Jedini porok koji imam u životu jesu cigarete IQOS. Ne pijem ni kafu, ni alkohol, čak ni gazirane sokove. Od čajeva pijem samo one ubrane na Jahorini, čak ne ni one iz kesica. Nikada nisam ni vidjela opijate, niti sam ikada u životu popila analgetik ili sedativ. I imam miran i dobar san, Milorade! Žao mi je, sada je kasno davati ti savjete za miram san.

Šta znači sređen život, u mom i Miloradovom svijetu je dijametralno suprotno.

U mom svijetu to znači zdravlje, sreća i mir onih koje volim. U njegovom, sređenost se broji milionima i namještenim tenderima.

U mom svijetu, nema mjesta zadovoljstvu ako ti komšijina djeca hodaju loše obućena i željna svega. U njegovom, takvi ne postoje.

U mom svijetu, svetogrđe je bez posla ostaviti sestru i kćerku tri pala borca VRS. U njegovom je to praksa.

U mom svijetu, ljudi su slobodni i niko nikome ne prijeti jer drugačije misli. U njegovom, postoje samo jednoumlje i strah.

U mom svijetu, grijeh je i ljudski i Božiji uzimati od naroda i države. U njegovom, to je društveno poželjno ponašanje.

U mom svijetu žene nisu objekti niti je dozvoljeno ih fizički i psihički maltretirati. U njegovom, takvi su na najvišim pozicijama.

U mom svijetu, Milorade, patriota i dobar čovjek žrtvuje se za druge. U tvom, druge žrtvuješ za sebe.

U mom svijetu, dobro uvijek pobjeđuje zlo. U tvom misle da je zlo nesalomivo.

U mom svijetu, Milorade, ipak je ljepše. Tamo se, noću, mirno spava i lijepo sanja. Nema noćnih mora ni halucinacija. Danju se pod ruku uzmu one koje voliš i putuješ, satim slobodno šetaš i razgovaraš sa prolaznicima, a onda dođeš kući i slatko zaspiš bez ikakvog straha.

I ne, ne ljutim se na tebe, Milorade. Nisam ni povrijeđena ni ogorčena. Potpuno sam ravnodušna i negdje u dubini duše meni je tebe žao!

Mogao si biti veliki, a slabosti i gramzivost su te načinili malim. Mogao si imati vječno poštovanje svog naroda, a zbog bahatosti i sebičnosti na kraju ćeš ostati prezren i odbačen.

Neka ti Bog pomogne, ljudi ti više pomoći ne mogu!

Zbogom, Milorade!